Krizma u župi sv. Ante na Humcu bila je zakazana za travanj ove godine, ali opakI virus sve odgodio za subotu, 5. rujna 2020. Virus je još uvijek i opak i aktivan, ako nije i aktivniji, ali Crkva se mora boriti i protiv virusa korone i protiv virusa grijeha. Ne može ostaviti svoju djecu, i malu i veliku, a da im ne daje pravi nauk, duhovnu hranu, sakramente, moralna pravila za život sve u okviru liturgijskih slavlja koja se upriličuju na slavu Božju i za vječno spasenje ljudi.
Sveta je krizma zakazana u prostranu crkvenom dvorištu. Svih 184 krizmanika sa svojim kumovima i roditeljima moglo je stati u hladovinu drveća. U koncelebraciji su sudjelovali župnik fra Ljubo Kurtović, generalni vikar don Željko Majić, su-krizmatelj, humački gvardijan fra Dario Dodig i studenački župnik don Ivan Štironja. U početku je dvoje krizmanika pozdravilo biskupa i sve nazočne, uz molbu da prime sedam darova Duha Svetoga koji će ih pratiti na njihovu putu života. A na kraju je župnik zahvalio svima koji su priredili ovo svečano Misno i krizmeno slavlje.
Iz biskupove propovijedi:
Petar raskrinkao Ananijinu i Safirinu dvoličnost
Biblija je knjiga bez kompleksa. Pošteno iznosi i najnepoštenije stvari, pa gdje god one bile. Jedan je primjer iz današnjega drugoga čitanja: Dj 5,1-11
Ananija, jedan od prvih kršćana, kršten, krizman, vjenčan, prodao imanje svoje, donio u prvu zajednicu samo dio utrška do nogu apostola a rekao da je tu sve; drugi dio odvojio, ne kazujući Petru apostolu, a želi živjeti od zajedničkoga kazana.
Petar ga zovne na Ordinarijat. Razgovor je tekao po prilici ovako:
- Ananija, gdje si to bio?
- Evo, ovaj, na njivi, prodavao njivu.
- Za koliko si je prodao?
- Za tisuću šekela, koliko sam ti i dao.
- Jesi li dao sve u novčić?
- Jesam, ni manje ni više. I zatrese se Ananija pred Petrovim sudom. Kako ne će kada je na sklisku terenu.
- A koliko si zatrpao iza kuće u zemlju? uprije Petar oči u Ananijino zaobilaženje iza kuće.
- Jednu hiljadarku, promuca i pocrvenje Ananija, spusti oči preda se, vidi da nema kuda.
- U me gledaj! - sada se Petar razvignjao. Zašto ti Sotona ispuni srce, te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja, a rekao da si sve donio?
- Pobojao sam se bolesti i starosti, i za sebe i za ženu, odgovori Ananija.
- Zar se Bog ne brine i kada si u starosti i u bolesti? Jesi li mogao ostaviti i ovu tisuću za sebe?
- Jesam.
- Znači, ne samo da si ukrao nego si i slagao. Kršćanin, pa laže. Ne samo laže, nego i krade, vara. I misliš i Boga prevariti? Vidiš li da vazda grijeh proizvodi grijeh. Da nisi prodao, sve bi bilo tvoje. Da si prodao i zadržao sav utržak, novac, opet bi sve ostalo tvoje. Mogao si čak ponekad doći i na zajednički ručak. Da si prodao i jedan dio odvojio za sebe i rekao da si tako učinio, sve bi bilo u redu. A ovako: vidiš li koliko lupeštva i laži?
Na te se riječi Ananija sruši koliko je dug i širok. I izdahnu. Nije imao kada ni zamoliti Petra za oproštenje. Grobari uđoše, Ananiju zamotaše, podigoše, odnesoše i pokopaše.
Safira, žena njegova, nakon otprilike tri sata uđe ne znajući što se dogodilo s mužem. Nije mu bila ni na sprovodu. Petar je dočeka na ulazu.
- Gospođo, reci mi, jeste li za dvije tisuće šekela prodali imanje?
- Jesmo, prizna žena otprve.
- Koliko ste donijeli u zajedničku kasu?
- Oko polovice, čini mi se.
- A drugu polovicu u bašču, je li?! Vi varate Duha Svetoga, a ne mene i zajednicu.
Žena stade drhtati ko prut, krv joj se sledi u tijelu...
- Muža su ti prije tri sata iznijeli. Čim se grobari vrate, i tebe će uzeti. I nju kap udari i sruši se do Petrovih nogu. I izdahnu. Ni ona, čini se, nije imala kada promucati riječ oproštenje.
- Braćo, kakve su ovo smrtne kazne! protrnuše oni što stajahu unaokolo. Bog ih je pripustio u početku da se ljudi opamete i okrenu pravim putem. "I silan strah spopade cijelu Crkvu" (5,11). Petar na karizmatski način vježba disciplinu cijele zajednice. Ako ćemo živjeti kako Bog zapovijeda, onda je jednako vrijedna i sedma i osma, i šesta i peta Božja zapovijed.
Kada bi danas bilo takvih kazna zbog kradljivaca i lažljivaca, tko bi hodao po zemlji? A i mnogi koji hodaju imaju samo ime da su živi. Još nisu pokopani.
Što je zapravo najtragičnije u ovome bolnom događaju? Eto to što nam se čini da se ovo dvoje - Ananija i Safira - nisu imali kada ni pošteno u sebi pokajati, ni zamoliti oproštenje. Iznenadna smrt. Od udara mozga ili srca, svejedno. Je li Isus na nju stalno upirao prstom?
Krizmanici, svakomu se od nas može dogoditi da nas Bog pozove k sebi, nespremne, zavučene u probleme ovoga svijeta i u njegove svjetovne metode. Boga poštujte i Njegove zapovijedi čuvajte. Neka vam Duh Sveti sa svojim darovima pomogne da idete Božjim putom i sretno stignete u vječnost, spremni, raskajani, radosni u susret Gospodinu.
