U okviru liturgijske trodnevnice, koju su u čast Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u župi Gradini, u Broćanskom dekanatu, predvodila dvojica ovogodišnjih mladomisnika, don Antonio Krešić i don Mate Pehar, a svečanu sv. Misu na samu svetkovinu slavio treći mladomisnik, don Ante Jukić, na uočnicu Glavosijeka, 28. kolovoza 2020., vjernici su prisustvovali posveti župne crkve.
Na poziv župnika don Đure Bendera posvetu je obavio biskup Ratko, apostolski administrator, pod večernjom sv. Misom s početkom u 18.00 sati. U sv. Misi s biskupom i župnikom sudjelovalo je desetak svećenika, a u asistenciji bilo je isto toliko bogoslova i sjemeništaraca. Župni zbor svojom je pjesmom pratio cio liturgijski obred od ulazna pozdrava „Mir vama“ do završna otpuštanja „Idite u miru“.
Iako je župna crkva građena prije više od 50 godina, nije do sada bila posvećena nego samo blagoslovljena. Za posvetu se traži kamena stabilnost oltara i, po mogućnosti, svega što se nalazi u svetištu. Don Đuro župnik ispunio je te uvjete uz pomoć svojih župljana i dobrotvora, koje je na početku srdačno pozdravio i na svršetku svima iskreno zahvalio.
Biskup je, pozdravivši župnika i župljane, u početku sv. Mise izmolio blagoslovnu molitvu nad vodom kojom je poškropio narod i zidove crkve. On je sv. uljem pomazao oltar, a župnika ovlastio da istim sv. uljem pomaže 12 malih križeva koji su pričvršćeni na zidovima crkve, vidljivim znacima da je crkva posvećena.
Propovijedajući s novoga kamenog čitaonika ili ambona, predvoditelj Misnoga slavlja i posvete crkve ograničio se na tri točke. Najprije je govorio o sudbini židovskoga hrama koji je u prekidima i rušenjima trajao oko 1000 godina, od 960. prije Krista do 70. kršćanske ere. Hram je bio jedino mjesto u kojem su se obavljale žrtve, prije podne i poslije podne. U prvom ili Salomonovu Hramu bile su tri najveće svetinje židovske religije: Kovčeg s Deset Božjih zapovijedi sa Sinaja, Aronov štap iz Egipta i posuda mane iz pustinje. Danas tim trima svetinjama ni traga ni glasa. Taj je Hram potrajao malo manje od 400 godina, do 576. Zatim je biskup prikazao život sv. Augustina u prijelazu iz grješna stanja u visine svetosti, zahvaljujući milosti Božjoj, koju je na osobit način molila, i izmolila, njegova majka Monika, također svetica. Na kraju je govorio o Ivanu Krstitelju i njegovu odrubljenju glave zbog poštovanja Božjega zakona. Kralj Herod, držeći više do riječi svoje priležnice nego do Božjega zakona o bračnu životu, dao je pogubiti Ivana na slavlju svoga rođendana. Ivan je postao putokaz življenja u skladu s voljom Božjom, a Herod, Herodijada i kći joj Saloma ušli su kao simboli zloće koja napada dobre duše, a zaražava one slabe.
Župnik je sa župljanima, nakon sv. Mise, organizirao večernju okrjepu pokraj crkve ispod šatora uz predivnu kolovošku svježinu.
