Budući da se slučaj o. fra Tomislava Vlašića, ofm, spominje „u kontekstu međugorskog fenomena“, željeli bismo obavijestiti svećenike, redovnike i vjernike Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije o upletenosti vlč. Vlašića u međugorski slučaj, imajući u vidu i ono što je prikazano u knjizi „Ogledalo Pravde“.[1]
Tomislav Vlašić rođen je u Sovićima, župa Gorica, 16. siječnja 1942. Kao član Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je za svećenika 26. srpnja 1969. Prije dolaska u Međugorje, fra Tomislav je bio kapelan u Čapljini. Već tada bio je poznat kao „karizmatik“ koji je okupljao svećenike, časne sestre i laike na sumnjive karizmatične duhovne obnove.
Svibanj 1981. U svibnju 1981. „otac Tomislav Vlašić pošao je u Rim na međunarodni kongres predstavnika Karizmatskoga pokreta. Za vrijeme Kongresa tražio je od nekih nazočnih da mole s njime za ozdravljenje Crkve u Jugoslaviji. Redovnica, s. Briege McKenna, koja se ujedinila u molitvi, imala je viđenje: vidjela je o. Vlašića kako sjedi okružen velikim mnoštvom ljudi, oko njega, na mjestu gdje je sjedio izvirale su rijeke vode. Jedan drugi redovnik, Emile Tardiff, O.P., izreče proročanstvo: 'Ne bojte se, ja ću vam poslati svoju Majku'. Nakon nekoliko tjedana, Gospa se stala ukazivati u Međugorju“.[2]
- To će reći da bi podrijetlo i izvore međugorskoga fenomena trebalo najprije potražiti u kontekstu transfera eksponenata Karizmatskoga pokreta!
Rujan 1981. Bez biskupova znanja i odobrenja otac je Vlašić prešao iz Čapljine u Međugorje već u rujnu 1981. - dva mjeseca nakon početka tzv., „ukazanja“ - kako je vidljivo iz upisa krštenja koja je dijelio. A „Kroniku župe“ o tzv. „ukazanjima“ počeo je voditi od 11. kolovoza 1981., samo što pisanje Kronike „nije bilo prije svršetka listopada 1981.“[3] Od samoga početka o. Vlašić pratio je "vidioce". A kad se našao kao službeni kapelan u Međugorju, javio im se i kao „duhovni vođa“. Provincijalat je preporučio o. Vlašića 19. srpnja 1982. za „duh. pomoćnika u Međugorju“. Biskup Žanić, ne poznavajući njegov moralni život, izdao je dekret, 27. srpnja iste godine o njegovu premještaju u Međugorje.
Prosinac 1983. - Prisega. Biskup je Žanić posjetio Međugorje 16. listopada 1983. i interesirao se za Dnevnik "vidjelice" Vicke Ivanković i za Kroniku župe da može donijeti sud o fenomenu. Fra Tomislav daje Kroniku, anegira postojanje Dnevnika "vidjeličina". Kaže da se može zakleti na križ. Dolazi na Ordinarijat u Mostar, 14. prosinca 1983. i pred biskupom priseže na križ da nije imao u rukama Vickin dnevnik i da ne zna da takav dnevnik postoji. Međutim, određeni je dnevnik postojao što se dokazalo iz same fra Tomislavove Kronike župe i iz njegova pisma biskupu, od 21. prosinca 1983.
U razgovoru 1983. obavijestio je švicarskoga teologa Hansa Ursa von Balthasara: "Djeca su odlučila poći u samostan ali čekaju trenutak koji samo oni znaju."[4] U samostan je pošao samo Ivan Dragićević, a i on, nakon nepune dvije godine sjemeništa u Visokom i u Dubrovniku, napustio.
U pismu od 13. travnja 1984. o. Vlašić predstavlja se Papi kao onaj koji "po božanskoj providnosti vodi međugorske vidioce". Informira ga da "Gospa nastavlja pričati svoj životopis vidiocima" i obavještava Svetog Oca: "nalazim se u Rimu od 29. 04. do 10.05. radi jednoga međunarodnog sastanka. Znam da ste vrlo zauzeti, ali ako me možete primiti koju minutu, rekao bih Vam jake točke ukazanja".
- Nije nam poznato da je primljen u Papinu audijenciju.
Drugo pismo od šest stranica, poslano Papi dva tjedna kasnije, sadrži "poruke": "Vrijeme je blizu. Idemo k svršetku".
Fra Vlašić piše 22. kolovoza 1984. biskupu Žaniću da je Gospin dvijetisućiti rođendan te 1984. godine bio 5. kolovoza! Nitko od ozbiljnih crkvenjaka to nije uzimao u obzir, a najmanje biskup Žanić i Sveta Stolica. Ali već te 1984. godine, 4. i 5. kolovoza, okupilo se oveće mnoštvo u Međugorje da „proslavi“ Gospin „rođendan“.
- Vjerojatno je „Mladifest“, koji se održava početkom kolovoza, spomen na te međugorske izmislice oca fra Tomislava Vlašića.
Biskup je Žanić objavio svoju Poziciju 30. listopada 1984. u kojoj je iznio i neke gornje činjenice o fra Tomislavu Vlašiću, nazivajući ga „mistifikatorom i karizmatičnim magom“.
Godine 1984. fra Tomislav je morao napustiti Međugorje i određen je za kapelana u Vitinu.
Nadbiskup Frane Franić u intervjuu fra Slavku Barbariću, 18. prosinca 1984. o fra Tomislavu Vlašiću ima „dubok dojam“: „Na putu je ozbiljne svetosti koja mu obilježuje odstojanje i unutarnju snagu“.[5]
Fra Tomislav Vlašić piše 5. siječnja 1985. jednomu svom "predragom bratu" koji je bio u Vatikanu (msgr. Hnilica?), moleći zaštitu s obzirom na biskupa: "Trebalo bi pokrenuti i sve druge (učenjake, teologe, biskupe, kardinale…). Već moramo priznati da sotona može djelovati i u strukturama Crkve."
Nažalost, sam je o. Vlašić - prema vjerodostojnoj dokumentaciji iz njegove udruge - izazivao zle sile u Međugorju, zbog čega su njegovi čini otežani mističnim motivacijama.
Iz Vitine je otišao u Italiju, u Parmu, gdje je utemeljio 1987., zajedno s Njemicom Agnes Heupel (kao "Klara i Franjo", doslovno piše T. Vlašić[6] nije više na popisu Manje braće Hercegovačke provincije. Ali je povezano s imenom Marije Pavlović koja je bila pošla, u veljači 1988., u tu Vlašićevu udrugu. Tu je fra Tomislav upleo svoje karizmatske prste. Naime on je u svojoj brošuri „Jedan poziv“ napisao: „Između ostaloga postavio sam pitanje Gospi preko Marije Pavlović. Marija mi je donijela odgovor Gospin, od 8. ožujka 1987.: 'Ovo je Božji plan'“.), mješovitu udrugu nazvanu "Kraljice mira, potpuno smo tvoji. Po Mariji k Isusu". Od tada ime fra Tomislava Vlašića[7] A na kraju te brošure Marija piše: „Kao što vidite, Gospa je dala program za zajednicu: 'Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu' i vodi ovu zajednicu preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za zajednicu“.[8] Međutim, spomenutu fra Tomislavovu tvrdnju i svoje vlastito „svjedočanstvo“ Marija je u svojoj vlastoručnoj izjavi radikalno opovrgnula 11. srpnja 1988. „pred Bogom, pred Gospom i Crkvom Isusa Krista. Sve ono što može biti shvaćeno kao potvrda i izričito odobrenje ovog Djela fra Tomislava i Agnes Heupel, od strane Gospe preko mene, apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne odgovara ideja da sam ja imala spontanu želju da napišem ono svjedočanstvo“, tako Marija.
- Znamo da nikakve laži ne odgovaraju istini; a iz ovoga vidimo kako su se međugorske notorne laži pripisivale i Blaženoj Gospi, protiv čega se biskup Pavao Žanić odlučno borio braneći čast i dostojanstvo Blažene Djevice Marije!
Pismom, od 5. prosinca 1997. mjesni ordinarij msgr. Ratko Perić, na temelju kan. 975. Zakonika kanonskoga prava, proglasio da fra Tomislav Vlašić nema ispovjedne ovlasti na terenu Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
don Ante Luburić, kancelar
[1] Ogledalo Pravde, Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju (priprema i slog: D. Kutleša), Mostar, 2001.
[2] L. Rooney -R. Faricy, Maria regina della pace, Milano, 1984., str. 34. Vidi također P. Žanić, Posizione attuale (non ufficiale) della Curia Vescovile di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje, Mostar, 30.X.1984., str. 6-7
[3] N. Bulat, Istina će vas osloboditi. Nepouzdanost izvora i nedoličnost poruka. Studija o nekim međugorskim pitanjima (1986.), Mostar, 2006., str. 25.
[4] M. Botta – L. Frigerio, Le apparizioni di Medjugorje, Pessano, 1984., str. 129.
[5] R. Laurentin, La fine delle apparizioni è prossima, marzo 1985., str. 20.
[6] T. Vlašić, Una chiamata nell’anno mariano, Milano, 1988., str.. 5.
[7] Ondje, str. 6.
[8] Ondje, str. 16.
Međugorski Fenomen
31. August 2008.
Foto:
nepoznato
