U subotu, 26. kolovoza 2017., u župi sv. Franje Asiškoga u Bukovici, Duvanjski dekanat, upriličen je blagoslov i svečano otvaranje redovničke kuće Školskih sestara franjevaka Mostarske provincije Svete Obitelji i Centra za socijalno ugrožene osobe „Dom Božjega Milosrđa“. Na poziv sestre Zdenke Kozine, provincijske predstojnice, novu je redovničku kuću, u nazočnosti velika broja školskih sestara franjevaka i dvanaest svećenika, dijecezanskih, franjevaca i karmelićana, blagoslovio mjesni biskup Ratko Perić. Temeljni kamen gradilišta blagoslovljen je 2015. godine, a nakon dvije godine Dom je uspješno završen.
Prije početka sv. Mise u kapelici sestra je Provincijalka pozdravila biskupa, svećenike, sestre i dobročinitelje. I Bogu zahvalila na ovom daru.
Biskup je pozdravio liturgijski zbor mirom Gospodnjim i blagoslovio prostorije redovničke kuće i Centra za socijalno ugrožene osobe, gdje će također biti i dio za dječji vrtić. Biskup je izrazio radost što hercegovačke sestre franjevke otvaraju novu kuću u službi nemoćnih.
U propovijedi biskup je govorio o Božjemu pozivu Abrahamu da pođe iz zemlje i naroda svoga u zemlju koju će mu Bog pokazati. Desetljećima traje to traženje doma i zemlje, i neprestano pobijanje šatora. Jedva je Abraham uspio otkupiti mrvicu obećane zemlje – nema ništa besplatno! – i to tek kada mu je družica Sara umrla. I tako se otpočelo ostvarivati Božje obećanje. Nakon njega na toj zemlji ostaje sin mu Izak, pa Jakov koji s velikom obitelji zbog gladi mora emigrirati u plodni Egipat gdje se židovski narod množi i ostaje 400 godina. Taj se isti narod vraća pod Mojsijevim vodstvom, lutajući 40 godina kroz pustinju, bacajući konope i šatore, bez kuće i kućišta. Slijedi vrijeme sudaca, kraljeva, rascjepa, dok se izabrani narod nije posve raspršio po svijetu u drugom stoljeću poslije Krista. Tek 1948. godine uspostavlja svoju državu - Izrael.
U Evanđelju (Iv 1,35-39) prvi učenici pitaju Isusa gdje stanuje. Kaže im Gospodin: „Dođite i vidite!“ Primio ih je pod nekom kruškom ili pod hrastom i pričao im o Kraljevstvu nebeskom. I ostadoše s njim cio dan.
Sestre su franjevke tražile zemlju, zadobile i, evo, sagradile Dom. Otvaraju novu redovničku kuću. To je prava hrabrost i pouzdanje u Božju Providnost, osobito danas kada se događa kako se brojne redovničke kuće zatvaraju ili se čak same zajednice spajaju s drugim redovničkim zajednicama. S. Franka zatemeljala, s. Zdenka nastavila gradnju a Bog dao da sve uzraste u divno djelo. Puno se dobra može učiniti ako se pokaže milosrđe i ljubav. Ta milosrdna ljubav nije svuda prisutna i djelatna, pa čak cijele države ozakonjuju svakovrsna zla: pobačaj, drogu, pedofiliju, eutanaziju nemoćnih, hendikepiranih… Ova se kuća zove „Dom Božjega Milosrđa“. Neka ovu svoju kuću Bog blagoslovi obilnim blagoslovom, po zagovoru Blažene Djevice Marije.
Na kraju sv. Mise s. Provincijalka zahvalila je svim dobročiniteljima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovaj Dom bude završen te izrazila nadu da će kapelica, oltar i svetohranište uskoro biti blagoslovljeni. Sestre su biskupu poklonile repliku križa koji se nalazi u kapelici.
Sestre su u jednoj prostranoj dvorani počastile svoje goste.
Sve bilo na slavu Božju, na procvat sestarske Provincije i na dobro mjesne Crkve!
