Preuzvišeni oče Biskupe!
Milošću Božjom i ove godine, u praskorzorje Božića, te stvarnosti Utjelovljenja i Rođenja Sina Božjega, okupljamo se oko našega Biskupa, glave i pastira ove mjesne Crkve, da podijelimo radost Božića. Pozdravljam Vas u ime svih ovdje nazočnih svećenika, redovnika i redovnica, monogopoštovanoga oca Provincijala, sestre Provincijalke, dekana, župnika i župnih vikara, gvardijana i kućnih predstojnica, voditelja crkvenih institucija, jednom riječju: Vaših prvih suradnika, kojima u zajedništvu i pod Vašim vodstvom u dio pade da na ovim prostorima svjedoče Božju apsolutnost, vječnost, ljubav i dobrotu, jednako u Utjelovljenju, Rođenju, Smrti i Uskrsnuću - kako riječju tako i djelom - onima koji su od Boga primili posebno poslanje da ovom Božjem naraštaju budu živi znak Njegove prisutnosti i stvarnost neprestana Utjelovljenja. Pozdravljam Vas i u ime svih onih koji zbog pastoralnih obveza danas nisu ovdje s nama, ali vjerujemo da se duhom u molitvi s nama povezuju i na taj način jesu dionici ovoga našeg zajedništva.
U ovoj godini kojoj brojimo posljednje dana Vi ste nam dio svoje učiteljske službe poklonili u knjizi Isusova majka. Govoreći o Marijinu hodočašću kroz radosti i boli naglašavate kako se život svakoga od nas odvija između plača i smijeha, uspjeha i neuspjeha. Tako se i Gospin cio životni lûk, otkada je stupila na biblijsku pozornicu, micao od postaje radosti do postaje boli (str.171-177):
- od ushita navještenja do zbunjenosti zbog Josipa,
- preko dragosti zbog rješenja Josipove krize pa:
- nevolje zbog putovanja u Betlehem, rasterećenja nakon dolaska u Betlehem;
- tuge zbog smještaja, zadovoljstva zbog sretno rođena Djeteta;
- potištenosti zbog hladnoće ljudi, veselja zbog posjeta anđela i pastira;
- zbog muke što se ne vraća u Nazaret, raspoloženja zbog pohoda mudraca;
- boli zbog pokolja betlehemske djece, sreće zbog spašavanja Djeteta;
- patnje zbog bježanja u Egipat, veselja zbog povratka u Nazaret;
- šoka zbog gubitka Dječaka, miline zbog čuda u Kani Galilejskoj;
- udarca zbog Josipove smrti, radosti i vedrine zbog Isusova nastupa u Nazaretu;
- tjeskobe zbog Isusova progona iz Nazareta, utjehe zbog mnoštva Isusovih čudesa;
- potištenosti zbog farizejskoga neprijateljstva, razdraganosti zbog učenika;
- boli zbog procesa i osude, radosti zbog riječi na križu;
- tuge zbog Isusove smrti, blaženstva zbog njegova uskrsnuća;
- žalosti zbog rastavljenosti od Sina do punine radosti uznesenja.
Izabrah ovaj dio iz bogatstva riječi u knjizi zapisanih i na propovjedaonicama i katedrama u ovoj godini izrečenih, jer se i hodočašće naše mjesne Crkve u protekloj godini odvijalo u ovom Marijinu životnom luku. Radovali smo se novim rođenjima i ređenjima, novim bračnim i obiteljskim ognjištima, novim duhovnim zvanjima i stasanjima tolikih mladih, životnim uspjesima, tolikim čudesnim Božjim zahvatima. No, tuga – mač boli probadao je srce ove naše mjesne Crkve hercegovačke. Umiranje sustiže, ako već i ne nadvisuje, rađanje (za koji dan vidjet ćemo statistike), odseljenja sve su brojnija, broj nezaposlenih stalno se uvećava, nejedinstvo i nerazumijevanje sve očitije, apatija sve izraženija. Da, to je hodočašće naše mjesne Crkve i ove godine; u postajama radosti i boli, naizmjenično i usporedno. No, predobri Bog i ovoga Božića poziva nas preko svoga glasnika Jeremije: "Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene. […]. Ima nade za tvoje potomstvo, sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj“ (Jer 31,16-17).
Prije deset dana, na poziv pape Franje, započeli smo izvanrednu Svetu godinu milosrđa. Pozvali ste nas da se odazovemo glasu prvosvećenika Franje i zajedno s cijelom Crkvom slavimo milosno vrijeme – Svetu godinu milosrđa. Pozvali ste nas na ovo hodočašće milosrđa, jer milosrđe je cilj koji treba postići a koji zahtijeva povjerenje i žrtvu; milosrđe je put na kojem nema osude i klevete, ljubomore i zavisti; milosrđe je oruđe praštanja. Pozivate da naša župna i hodočasnička središta još više ožive milosrdnim činima duhovne obnove i konkretne evanđeoske ljubavi; da se naše molitve uzdižu za obitelji, posebno one pogođene životnim poteškoćama i stanjima, za nova duhovna zvanja, za mir i slogu u obitelji, u Crkvi i u društvenoj zajednici; da se nitko ne osjeti ostavljenim ili na periferiji, jer Kristovo milosno Lice želi se po nama očitovati svakomu.
Zato želimo danas ovdje s Vama na ove velike nakane Crkve moliti:
- da Bog, bogat milosrđem, po zagovoru Blažene Djevice Marije - Majke milosrđa, udijeli nam milost da u ovoj Svetoj godini ponovo otkrijemo radost Božje milosrdne ljubavi;
- da nas učini milosrdnima i samilosnima, onima koji imaju milo srce jedni prema dugima i prema svima, posebno onima najpotrebnijima;
- da među nama vlada mir, sloga i zajedništvo, da naše riječi i dijela budu trajno Utjelovljenje Ljubavi Božje;
- da poput Marije ovomu svijetu uvijek ukazujemo na Djetešce koje nam se rodilo, Sina darovana, taj najveći mogući Dar vjekovima iščekivan a nama u punini darovan.
Preuzvišeni biskupe! S ovim mislima, u ime svih nas ovdje okupljenih svećenika, redovnika i redovnica, kao i svega naroda Božjega naših biskupija, izričem Vam Božićnu i novogodišnju čestitku našim tradicionalnim Božićnim pozdravom:
Na dobro Vam došao Božić - Sveto Porođenje Isusovo!