Bl. Alojzije Stepinac
07. May 2015.
Foto:
nepoznato

1.Papa Benedikt XVI. u postsinodskoj pobudnici Verbum Domini o Svetom Pismu u životu i poslanju Crkve, od 30. rujna 2010., u broju 40. navodi 13 istaknutih Svetaca i Blaženika, od sv. Antuna opata, pustinjaka, do blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa, koji su na osobit način ostvarili riječ Božju u svome životu i djelovanju.

   - Veliku je čast Papa iskazao hrvatskomu Mučeniku ubrojivši ga među 13 najistaknutijih primjera koji su odjelotvorili Evanđelje u svome životu i poslanju. 

   2. - Za Stepinčevo, 10. veljače 2014. kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih, predvodio je koncelebriranu sv. Misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. U homiliji je istaknuo da je malo prije toga bio razgovarao s papom Franjom o blaženom Stepincu. Papa mu je rekao da mu je kao mladom svećeniku mučenik Stepinac bio poticajan uzor.

   - Bilo je to šezdesetih godina kada je na glasu svetosti i mučeništva preminuo blaženi kardinal (10. veljače 1960.) i kada se svjetski tisak ponovo navratio na primjeran život i mučeničku smrt kardinala Stepinca u komunističkom progonstvu i zatočeništvu.

   3. - U Glasu Koncila, 11. svibnja 2014., mogla se pročitati vijest da je kardinal Amato izrazio nadu da će blaženi Stepinac biti proglašen svetcem najdalje do svršetka 2015. godine.

   - Već su se tada čuli glasovi da Srpska pravoslavna Crkva (SPC) ima svoju „repliku“ (Cnak, 6/2014., str. 31).     

   4. - Početkom srpnja 2014. godine srpsko-pravoslavni patrijarh Irinej Gavrilović uručio je državnom tajniku Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskupu Dominiku Mambertiju, dva pisma za papu Franju. U jednom je pismu bilo riječi o prigovorima SPC-e na Stepinčevu kanonizaciju.

   - „Život i rad blaženoga kardinala bili su pozorno proučeni i vrjednovani tijekom Kanonskoga procesa. Pa i prigovori Svetoga Sinoda SPC-e bili su predmet procesnih istraživanja iz kojih proizlazi Pastir posve posvećen spasu duša, kao vjeran sljedbenik Kristov i uzor kršćanskoga života. Takve se ocjene duguju savjesti i stručnosti povjesničara i teologa, koji su ispitivali procesne isprave,” stoji u nedavnom odgovoru SPC-i.

   5. - U srpnju 2014. u intervju jednom beogradskom dnevniku Patrijarh je rekao da je SPC bila nemalo iznenađena i za beatifikaciju i sada za kanonizaciju, jer takva kandidata za oltara treba prihvatiti „ne samo narod i Crkva kojoj pripada, nego i drugi kršćani“. Patrijarh dodaje: „Imamo neke informacije da mu je ekumenski patrijarh Bartolomej svratio pozornost na naš stav i da se o tome razmišlja u Vatikanu“ (Cnak, 8-9/2014., str. 31-32).

   - Postoje informacije da je patrijarh Bartolomej u prvom susretu prošle godine rekao Svetom Ocu da bude „oprezan“ s obzirom na Stepinčevu kanonizaciju, a kada su se susreli drugi put, u Carigradu, 30. studenoga 2014., Patrijarh je rekao Papi da on ne vidi nikakvih smetnji za Stepinčevu kanonizaciju. 

   6. U Beogradu je 24. veljače 2015. kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskoga vijeća za sjedinjenje kršćana, uručio patrijarhu Irineju odgovor na Patrijarhove prigovore iz lipnja prošle godine. Odgovor pod radnim naslovom:Pitanje kanonizacije blaženoga kardinala Alojzija Stepinca u kontekstu uzajamnih odnosa između Katoličke Crkve i Srpsko-pravoslavne Crkve. U Odgovoru se, prema nekim izvorima, navodi kako je posljednjih mjeseci zabilježena jača rasprava o pitanju kanonizacije blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, gdje su, između ostaloga, postavljene razne hipoteze o njegovu utjecaju na stanje uzajamnih odnosa između Katoličke Crkve i SPC. U tom kontekstu činilo se nužnim razjasniti neke točke koje se odnose na samu kanonizaciju Blaženoga zagrebačkog nadbiskupa, kao i uzajamne odnose između dviju Crkava.

   Kanonizacija u Katoličkoj Crkvi jest proces posebno dug i složen, koji pretpostavlja povijesno i teološko istraživanje. Svetost Slugu Božjih nije po sebi nezabludiva u svojim političkim i socijalnim izborima, samo da je očuvano vršenje krjeposti. U slučaju kardinala Stepinca, on je beatificaran kao mučenik odnosno zbog svoje vjernosti Kristu i Crkvi do izlijevanje krvi. Konzultori teolozi, priznajući njegovo mučeništvo, dodali su da je on također ‘svijetao primjer kršćanskih krjeposti”.

   Iz postupka beatifikacije kard. Stepinca proizlazi detaljno istraživanje i procjenjivanje na različim stupnjevima suda. Od 1981. do 1983. održavao se redovit kanonski proces o životu i krjepostima Blaženika. Preslušana su 74 svjedoka, katolička i nekatolička, od kojih su 72 očevidci. Ustanovljena je također povijesna i teološka Komisija za skupljanje sve dokumentacije s obzirom na osobu i djelo kardinala Stepinca. Godine 1995. uspostavljen je dodatan Proces o možebitnu mučeništvu. Preslušano je 12 svjedoka, prihvaćenih kao vjerodostojni. Konzultirano je, isto tako, 126 arhiva, uključujući i arhiv Komunističke partije u Zagrebu. Sve spise Sluge Božjega (homilije, pastoralne okružnice, privatna pisma, dnevnike, bilješke) savjesno su ispitali teolozi ocjenitelji.

   Procesi su imali pred očima glavne publikacije Sluge Božjega od 1941. do 1993. Pod vodstvom glavnoga izvjestitelja ili relatora, o. Ambrogia Eszera, dominikanca, uvaženoga povjesničara, pripremljena je Predstavka ili Pozicija o mučeništvu u pet golemih svezaka. Takva Predstavka (i prema tomu život, krjeposti i mučeništvo Sluge Božjega), podvrgnuta je mjerodavnu sudu teologa 1997. i sudu kardinala 1998. Iste je godine Sveti Papa Ivan Pavao II., nakon što je odobrio ishod takvih sjednica i objavio Dekret o mučeništvu, osobno pristupio beatifikaciji Časnoga Sluge Božjega na Mariji Bistrici kod Zagreba.

   Kanonizacija, kao što je znano, nije samo “ljudski” sud, nego prije svega božanski sud izražen putem čuda pripisana zagovoru kandidata, kojemu su se vjernici obraćali s povjerenjem. U posebnu slučaju kardinala Stepinca, postoji već pretpostavljen čudesan događaj, koji je već ispitan na Liječničkom vijeću Kongregacije za proglašenje svetih 21. ožujka 2013. i na Kongresu konzultora teologa iste Kongregacije 3. lipnja 2014.

   Imajući u vidu da je lik zagrebačkoga Nadbiskupa bio predmetom polemike, kao i instrumentalizacije, čini se nužnim ponovno povijesno objektivno čitanje osoba i događaja i iz ekumenskih motiva prošlosti, da dijalog i suradnja između katolika i pravoslavnih uzmogu, u ime Gospodnje, biti nadahnuti milošću Božjom.

   Kao što proizlazi iz Pisma patrijarha Irineja, čini se da je neodgodivo, u svakom slučaju, objektivno prečitavanje bolne povijesti međukonfesionalnih i međuetničkih odnosa na ovim prostorima. U tu svrhu sugerira se formiranje Radne skupine sastavljene od katoličkih i pravoslavnih povjesničara zaduženih za zajedničko prečitavanje povijesti odnosa između Hrvata i Srba u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Priželjkuje se da takva inicijativa pridonese pročišćenju pamćenja, bitnu za napredak odnosa između dviju Crkava. Ako bi Sveti Sinod bio sklon ovomu prijedlogu, moći će se poduzeti nužni koraci da se to i konkretizira.

   - Iz ovoga proizlazi da je još samo Kardinalska komisija trebala dati svoj sud o Stepinčevu postupku za kanonizaciju. U međuvremenu dospjelo je Patrijarhovo pismo koje je Sveta Stolica hrabro prihvatila, pa i iz ekumenskih motiva. Na portalu Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana od 14 Crkava bizantske tradicije samo su tri Patrijarhata: carigradski, rumunjski i bugarski, te Grčka pravoslavna Crkva uspostavili izravan dijalog sa Svetom Stolicom. SPC bila bi posljednja koja bi to željela i na to se odlučila, kao što je posljednja došla na posljednje zasjedanje Drugoga vatikanskoga koncila (1965.). Ali je sama izazvala Svetu Stolicu Stepinčevim slučajem pa će sada imati prilike prečitaviti Stepinčevu osobu i ratne događaje po kriterijima potpune i cjelovite Istine, a ne po fantastičnim objekcijama Vasilija Krestića, Veljka Guberine, Save Štrbca i drugih, te tako pripomoći kanonizaciji blaženoga Stepinca. Bog čudesno uzvisuje prijatelja svoga! (Ps 4,4)

   7. - Na svršetku proljetnoga zasjedanja Arhijerejskoga sabora SPC, od 14. do 28. svibnja 2015. Sabor je odgovorio kard. Kochu, koji se upravo tih dana, od 25. do 29. svibnja, nalazio u Beogradu, da prihvaća proučavanje Stepinčeve kauze. Evo služenoga teksta SPC-e: „Sabor je odlučio prihvatiti još jedan dijalog - dijalog s Rimokatoličkom Crkvom, odnosno s Hrvatskom biskupskom konferencijom, u povodu namjere Rimokatoličke Crkve da kanonizira spornoga kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa za vrijeme Drugoga svjetskog rata i službenoga Vikara oružanih snaga tzv. NDH. U tu svrhu Sveti će Sinod, po nalogu Sabora, ustanoviti odgovarajuću komisiju. Razgovarat će se o Stepinčevoj ulozi u tom tragičnom razdoblju, i to u kontekstu srpsko-hrvatskih odnosa u 20. stoljeću“.

   - Stavljajući se u ulogu advocatus-a diaboli – prigovarača na suđenju, SPC očito želi staviti u razmatranje ne samo Drugi svjetski rat, nego „srpsko-hrvatske odnose u 20. stoljeću“. Koliko će to potrajati i kako će se to odvijati, sam Bog zna.

   8. - Za predsjednika Komisije SPC-e određen je zagrebački mitropolit Porfirije Perić, koji slovi kao trijezan, razborit i umjeren episkop, koji je svojedobno rekao za Stepinca da je njegova kauza stvar Katoličke Crkve. Jedan je od članova i vladika slavonski Jovan Ćulibrk koji je već zadužen iznijeti Stepinčev životopis kronološkim redom. On se, naprotiv, zalagao da se Stepinčev slučaj stavi na razinu cijele Katoličke Crkve (Cnak, 5/2015., str. 33), tj. da se istakne ne samo Stepinčeva „odgovornost“, nego i „odgovornost“ Svete Stolice.

   9. - Ne zna se za sada koji će članovi biti s katoličke strane. Sve od posljednjega rata postoje ekumenski susreti, doduše rijetki, između SPC-e i Hrvatske biskupske konferencije. Prvi je susret održan u Zagrebu, 18. XI. 1998. Drugi u Novom Sadu, 17-18. veljače 2001. u režiji SPC-e. Treći susret u Osijeku, 17. IX. 2002. – HBK. Četvrti je trebao biti u prvoj polovici 2014. godine u organizaciji SPC-e.  U to je vrijeme umro zagrebačko-ljubljanski mitroplit Jovan, pa je poziv od srpsko-pravoslavne hijerarhije za ekumenski sastanak odgođen na neodređeno vrijeme.

   - Evo sada ekumenske zgode da se formiraju nove komisije, katolička iza koje stoji Sveta Stolica, i pravoslavna; da se imenuju novi ljudi; da se zakažu novi studijski susreti radi povijesnoga „prečitavanja“ dokumenata vezanih uza Stepinčevu kanonizaciju; da se ranjena ekumena zacjeljuje.

   10 Spomenimo, na kraju, da je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 5. svibnja 2015. najavio međunarodni simpozij o odnosu kardinala Stepinca i Srba u Hrvatskoj, osobito u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Organizacija simpozija povjerena je Hrvatskomu katoličkom sveučilištu, a znanstveni će se skup održati u Zagrebu 24. studenoga 2015. Bilo na hvalu i slavu Božjega imena i na duhovnu korist svima nama i čitavoj Crkvi Kristovoj. 

POVEZANI ČLANCI

02. lis 2011
02. lis 2011
02. lis 2011

NAJČITANIJE

02. lis 2011
02. lis 2011
02. lis 2011