Braćo misnici, bogoljubni vjernici!
Danas, na svetkovinu Tijela i Krvi Gospodnje, misno nam evanđelje sv. Marka govori o Posljednjoj večeri, o ustanovljenju Presvete Euharistije. Dvojicu svojih probranih učenika, Petra i Ivana, Isus je poslao da učine sve što je bilo potrebno za svečanu Večeru, Spomen-čin izlaska iz egipatskoga sužanjstva grijeha na slobodu djece saveza Božjega u Zemlji obećanoj.
Učenici poslušno pođoše i uredno pripremiše što je trebalo pripraviti, osobito ovih 5 stvari:
Prvo, janje, koje ih je podsjećalo kako su im praocima kuće bile zaštićene janjetovom krvlju u Egiptu, kad je nailazio anđeo zatornik.
Drugo, beskvasni kruh, koji im je dozivao u pamet kruh koji se jeo u žurbi kad su bježali iz Egipta, pa nije imao kada ni uskvasati.
Treće, posudu zasoljene vode, koja im je značila ne samo slane i gorke suze koje su u Egiptu lili, nego i vode Crvenoga mora i prijelaza preko toga najslanijega mora na svijetu.
Četvrto, gorko zelje, kojim su se sjećali gorčine života u Misiru, zemlji «blagostanja».
Peto, četiri vrča vina, koji su ih podsjećali na četiri Božja obećanja narodu:
a - Ja ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli
b - Ja ću vas osloboditi od ropstva u kojem vas Egipćani drže.
c - Ja ću vas spasiti rukom ispruženom.
d - Vi ćete biti narod moj, a ja ću biti Bog vaš (Izl 6, 6-7).
Kad su učenici sve to detaljno pripremili i Gospodina obavijestili, Isus je s Dvanaestoricom svojih apostola, svjestan svega što će se dogoditi, uzišao u gornju sobu na Večeru. Dvije su se Kristove riječi duboko zasjekle učenicima u srce, a trebaju se jednako tako zasjeći i svima nama, Isusovim sljedbenicima, s te večernje gozbe i žrtve:
Prva riječ: Isus pogleda sve unaokolo i reče im bolnim tonom: «Jedan će me od vas izdati». Nije rekao zatajiti, pobjeći, zanijekati, trenutačno. Nego je izabrao najtežu riječ: Jedan će me od vas izdati. Ne samo večeras, noćas, nego zauvijek. Tako je tom strašnom proročkom porukom otpočeo tu veličanstvenu večer, tajanstvenu religioznu večeru i taj svečani sastanak s apostolima. «Jedan će me od vas izdati». I stade. Niste svi moji vjerni apostoli! Ima vas i nevjernih apostata! I dodade: «Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!» Kako li strahovita poziva i suda, koji može samo Bog donijeti. Samo Bog zna srca naša bolje nego što mi poznamo same sebe. I onda otpoče apostolski Ispit savjesti:
- «Da nisam ja?», upita Petar, a uprije pogled i u svoga brata Andriju.
- «Da nisam možda ja?», dočeka Ivan, a traži očima i svoga starijega brataJakova, ovogakojemu je posvećena i ova crkva i ova župa u Međugorju. Stali se učenici listom znojiti, mučiti i pitati svaki za sebe, a poneki i naglas. To je bilo njihovo javno i tajno čišćenje memorije pred Isusom. Jedini Isus zna njihove misli, riječi i čine.
- «Mi smo pomišljali pobjeći iz ove Družbe. Napustiti duhovno apostolsko zvanje. Da ne misli na nas?», gledaju se Filip i Bartolomej, koji su zajedno, istoga dana, došli u Isusovu zajednicu. I stalno se pitali: tko je to Otac, tko je to Duh Sveti, kojega će Isus poslati u Očevo ime? Ništa im apsolutno nije jasno. Boje se čak o tome i upitati Isusa.
- «Ja sam neki dan razgovarao s Tomom kako ni meni - kao ni njemu - nije ništa jasno. Govorio sam mu da i ja sumnjam u sve ovo što Isus radi, govori, navješćuje, djeluje. Kako se više ne objavi svijetu i ne stane pred narodne mase? Da ne misli na mene kao izdajnika?», pita se Juda Tadej.
- «Sigurno misli na mene, koji sam bio najzloglasniji grješnik? Nisam dostojan biti sluga ni apostolima, kamoli Isusu», udara se u prsa i gleda preda se Matej, bivši carinik.
- «On po svoj prilici sumnja u nas dvojicu, i govori da ćemo ga izdati nas dva zato što ga ništa ne pitamo?», šapće Jakov mlađi Šimunu revnitelju.
«Da nisam ja, Gospodine?», dodade Juda, veleizdajnik, namrgođeno i drsko, po svojoj staroj navadi. A već mu zvekeće 30 izdajnički ubranih srebrenika u džepu.
A Isus će im: Koji sa mnom blaguje, koji sa mnom zamače u zdjelu, taj će me izdati na djelu, a ne samo na riječi. Već me takav izdao jer pristupa ovoj čistoj Večeri nečista srca, nečista oka, nečista džepa, nečiste pameti.
Ne možeš, vjerniče i svećeniče i biskupe, doći na svetu Misu, na svetu Pričest, na svetu Krizmu, a da ne ispitaš svoju savjest pred Bogom i pred Crkvom: Da nisam ja, Gospodine, taj koji te već sramotno izdao, a ne samo koji će te možda jednoga dana - ne daj Bože - zanijekati?
1 - Da nisam ja, Gospodine, tvoj izdajnik koji te svakoga dana ili vrlo često primam u srce, a u srcu mi naslage zavisti i oholosti, prezira ljudi i zlogovora o drugima? Ja koji se rugam svemu svetomu: propovijedima, ispovijedima, Euharistiji, Bibliji, Crkvi, zavjetima?
2 - Da nisam ja, Gospodine, taj izdajnik, koji mjesecima tražim kuma ili kumu u osobi koja je materijalno bogatija negoli vjernički uzornija, umjesto da uzmem krsnoga kuma za krizmenoga kuma kako to Crkva preporučuje, jer je krizma - svjesna potvrda krštenja?
3 - Da nisam ja, Gospodine, taj izdajica ili izdajnica koja dolazim na ovu sv. krizmu da pokažem svoju premazanu vanjštinu, svoje nove haljine ili svoju golotinju, umjesto da pokažem svoju katoličku vjeru, svoju pokornost Duhu Svetomu? Dolazim li da pred drugima svjedočim kako mi je više stalo do propadljiva tijela negoli do besmrtne duše?
4 - Da nisam ja, Gospodine, taj tvoj izdajnik, koji sve poduzimam da iskoristim dolaznike iz daleka svijeta u ovo mjesto, a ja ne vjerujem ni u pravu Gospu, i ne samo da je ne štujem, nego je još i psujem?
5 - Da nisam, Isuse, taj tvoj izdajnik ja koji mimo Crkve, po novinama i na radiju, kao kakav plaćenik, proglašavam svetištem mjesto koje Crkva ne proglašava svetištem i zavodim narod da sluša mene neodgovornoga, a ne odgovornu Crkvu Isusovu?
6 - Da nisam ja, Gospodine, izdajnik, koji svakodnevno, i govorom i perom, svjesno i hotimično branim bezakonje u ovoj mjesnoj Crkvi, umjesto da se založim za crkvenu zakonitost, kao što traži Sveti Otac Papa, Koncil, Kodeks i Katekizam Katoličke Crkve.
7 - Da nisam ja, Gospodine, tvoj izdajnik, koji ne priznam Crkvu Božju ni njezin raspored, ni ustroj, nego bježim iz svoje župe u drugu, ne želim da mi zakoniti župnik krsti dijete, da se vjenčamo pred ovlaštenim svećenikom u svojoj župi, nego se neozbiljno ponašamo misleći da mi svojom samovoljom možemo određivati Crkvi svoju mjeru: prihvaćati što nama odgovara, a odbijati što nama ne odgovara? I biti pravi katolici?
8 - Da nisam ja, Gospodine, izdajnik koji ne priznam Papinske vlasti i dekreta o župama, ni vrhovne vlasti Generala, koji otpušta nepokorne iz Reda zbog teškoga neposluha, koji ne priznam zakonitoga Pastira kojega nisam ja izabrao ni izglasao, kao što nisam izglasao ni svoga oca ili majku, nego mi ih je Bog dao, kao što je i mene stvorio?
9 - Da nisam, Gospodine, ja tvoj izdajnik…, jer mi je više stalo do obzira grješnih ljudi negoli do časti, slave i zakona Boga Svetoga; čuvam se da me ljudi izdajnici ne prozovu «izdajnikom», a nije mi važno hoće li me Isus proglasiti svojim izdajnikom?
Druga riječ koju je Isus izrekao bila je nad beskvasnim kruhom: Ovo je Tijelo moje - uzmite i jedite! I nad čašom vina: Ovo je Krv moja, koja se prolijeva za vas - uzmite i pijte svi!
Dragi krizmanici, roditelji, kumovi, župljani: Ako nas Isus zove na svoju gozbu i žrtvu, da blagujemo njegovo Presveto Tijelo i pijemo njegovu Presvetu Krv, ispitajmo svoju savjest, očistimo srca i pameti svoje, pokajmo se pred Bogom, popravimo se i u poniznosti duha pristupimo i ovoj svetoj Krizmi Duha Božjega, i ovoj svetoj Pričesti Tijela Kristova. Samo će nam tako biti plodotvorna, blagoslovna i mironosna i ova sv. Euharistija i ova sv. Potvrda.
