Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Borba za spasenje. Putujući u Jeruzalem, Gospodin je Isus prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko iz naroda: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći" (Lk 13, 22-24). Čovjek koji je to Isusa pitao, možda je bio uvjeren da se Židovi spasavaju, a pogani propadaju. Kad je čuo Isusov odgovor, ostao je nemalo iznenađen. Samo je Isus mjerodavan dati pravi odgovor o spasenju. Samo on zna tko se skrušeno kaje a tko ne kaje za svoje grijehe. A ako Bog želi kakvim čudom neku osobu proslaviti i na zemlji, Crkva tu osobu može beatificirati i kanonizirati. A je li netko vječno izgubljen, to ni Crkvi nije dano da proglašava. To samo Bog zna.
            Isus je božanski upozorio da će mnogi tražiti da uđu na uska vrata, ali ne će moći. On opominje radoznala raspitivača: Ti se, čovječe, bori za svoje spasenje! Vi svi, koji slušate ove riječi, vi se brinite za svoj spas: Borite se da uđete na uska vrata! Isus u nama pretpostavlja i od nas traži herojsku borbu, hrvanje, žarko nastojanje oko vlastita spasenja.
            O kakvoj je borbi riječ? Nešto slično kao neki dan u onoj nacionalnoj utakmici: gotovo svi igrači pred protivničkom mrežom. I svi skočili da daju zgoditak. I nikako zgoditka, ni s jedne ni s druge strane. To je borba, znojna i gotovo krvava, koja se vodi po pravilima. I vidjeli smo kako je nekoliko igrača napustilo borilište, a rezultat – nula : nula. To je samo fizička borba.
            Isus je nekom drugom zgodom, kad je uspoređivao uska i široka vrata, još jasnije svima poručio: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7, 13-14). Isus govori o moralnoj i duhovnoj borbi s obzirom na vječno spasenje.
            Koja je razlika između prostrana i tijesna puta, između širokih i uskih vrata?
            Teški i laki put. Nitko nikada nije dopro do neke veličine bez velika napora i znoja. Bog je u čovjekov rad ugradio znoj. U znoju lica svoga zarađivat ćeš kruh svoj, zar to nije rečenica s prve stranice Biblije? Nema nijednoga ljudskog djela da išta vrijedi a da iza njega ne stoji ozbiljan napor, danonoćni studij, ustrajno ponavljanje. I kažemo li: Bez muke nema nauke.
            Evanđelisti su godinama pisali Evanđelje Isusa Krista, držeći nedostatnim i svoj i tuđi prikaz. Jer, Gospodin Isus zaslužuje uvijek i još bolje i još dublje i još uzvišenije.
Tà nije jedan svjetski književnik koji je želio uništiti plodove svoga uma na kraju svoga života, nezadovoljan svojim djelima. Znači, i kada čovjek uloži sve svoje životne snage, osjeća nezadovoljstvo u sebi, bez obzira što drugi o tome govorili. Pogotovo ne zna kako će biti prosuđivan pred Bogom, koji jedini ima sve podatke, autentične i iz prve ruke, o svakome od nas, i grijesima našim i o kajanju našem.
Tko zapravo ulazi na uska a tko na široka vrata? Jednom zgodom pristupi mi jedna starija osoba i zamoli za kratak razgovor. I odmah poče ovako eshatološki: „Vi se ne ćete spasiti!“
- „Odakle Vi znate nečije buduće spasenje? Katolički se vjernik ne bi usudio nikada i ni u kojem slučaju takvo što ni pomisliti, kamoli nešto slično drugomu proreći.“
„Vi ne priznajete ukazanja ovdje u Međugorju.“
- „Nije to ni uvjet ni mjerilo spasenja ni prema Objavi ni prema Učiteljstvu Crkve. Crkva jasno razlikuje javnu objavu od privatnih ukazanja. Javna se biblijska objava prihvaća katoličkom vjerom i obvezuje vjernike u savjesti, a privatna se prihvaća ili ne prihvaća ljudskom vjerom i nikoga ne obvezuje. Privatna objava ne obvezuje čak ni kad su privatna ukazanja priznata, a pogotovo ne obvezuje kad su nepriznata!“
„Samo meni na prenoćište dolazi pedeset vjernika iz inozemstva“, objašnjava mi dotična osoba.
- „Čujte, Vi biste trebali razlikovati 'ekonomiju spasenja' od svoje 'kućne ekonomije'“. Upitajmo se, na temelju biblijskih riječi, kojim putem mi želimo ići u životu: uskim i strmim ili prostranim i širokim?
Katalog zala. Sv. Pavao nabraja neka teška zla koja ne vode čovjeka na uska vrata u Kraljevstvo Božje: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6, 9-10). Čak je nabrojeno 11 teških grijeha - od nepravde preko pijanstva do razbojstva - koji vode čovjeka na prostran put i na široka vrata, odvraćajući ga od njegova spasenja, od Boga.
            Prvi je grijeh idolopoklonstvo – protiv prve Božje zapovijedi: Nemoj imati drugih bogova uza me! U Starom Zavjetu čitamo poznati nam primjer kako su Izraelci nestrpljivo čekali Mojsija da siđe s brda Horeba. I narod, vidjevši da Mojsije ne silazi prema predviđanju, zatraži od njegova brata Arona da načini zlatno tele, slično teletu koje su Egipćani štovali kao božanstvo u svome poganstvu. Aron to i učini i stavi zlatno tele pred njih. A oni poviču: „Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske“ (Izl 32, 3).I zamijeniše živoga Boga, koji ih je oslobodio iz zemlje ropstva, sa zlatnim teletom vlastitih naušnica i narukvica. Kada Bog stvara čovjeka na svoju sliku i priliku, onda je čovjek sličan Bogu, slika uma i prilika slobode, dok se svojevoljno ne prometne u nečovjeka. A kad čovjek pravi boga na svoju sliku i priliku, onda taj bog nije više sličan ni čovjeku, kamoli Bogu. Idololatrija! Ideal pretvoren u idol, u tele. Koliko god bilo zlatno, uvijek je - tele!
            Krizmanici, mladi! Neka vam je u životu presveti Bog i njegova presveta volja uvijek na prvome mjestu. Neka vas ne zarobljuju ovozemne materijalne stvari, ni srebro ni zlato, ni jelo ni odijelo, ni požudne oči za bogatstvom, da ne vidite Prve Božje zapovijedi. Jest to, doduše, tijesan put i uska vrata, ali na njih se ulazi u baštinu nebesku. Neka vas ništa ne priječi da se svojski borite za svoje vječno spasenje. I „sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!“ (Fil 2, 12), veli nam isti Apostol.
Drugi navedeni grijeh jest psovka. To je protiv Druge zapovijedi: Ne izusti imena Boga svoga uzalud! Ako ti Bog nije na prvom mjestu, u središtu pameti i srca, onda se lako upustiš i u pogrdu imena Božjega, u bogohulnu psovku. Sjede pred kućom dvojica nazovi-katolika i mirno pričaju, nisu čak ni uzrujani ni srditi, ni pijani, ali nakon svake druge ili treće riječi opsuju Boga, Isusa, ili neku Božju svetinju, Gospu, Crkvu i slično. I kažu da toga nisu svjesni; da im je ta paklena psovka postala svakodnevna poštapalica, bez koje oni ne mogu. Pa ne samo da su oni time otrovani, nego truju i svoju djecu i druge oko sebe. Psovka je ne samo bezbožnost i nekultura, nego i zaraza drugih. Kako je u toj ljudskoj sramotnoj ljagi - psovci prostran put i široka vrata!
Krizmaniče, krizmanico! Kako se psovka tebe primila? Dopuštaš li i ti da drugi psuju pred tobom i da ne reagiraš? Slažeš se sa psovačem? Smiješ mu se? To da tebe netko pogrđuje pa ti to podnosiš i šutiš, možda se može smatrati strpljivošću i krjepošću. Ali da tebi i pred tobom netko psuje Boga, i da ti ne reagiraš, znači da se i ti uvrštavaš u pristaše psovača. Vidiš li kako se traži borba da se poduzme tijesan put kontrole nad sobom i nad svojim jezikom!
Tri daljnja grijeha - lakomost, krađu i razbojništvo - Apostol navodi kao zla koja onemogućuju baštinjenje Kraljevstva Božjega. A ta su tri grijeha protiv Sedme i Desete Božje zapovijedi: Ne kradi i Ne poželi nikakve tuđe stvari! Najprije se pojavi žudnja za tuđim dobrima, koja se potom pretvara u krađu ili potajno oduzimanje tuđe imovine, pa onda nasilno otimanje ili razbojništvo, u kojem se ne samo pljačka imovina nego nekada ubija i osoba ako je na putu otimačine. Vidimo to često u vijestima, na tv-dnevnicima, u crnim kronikama. Širok put, široka vrata! Država skočila sa svim policijskim aparatom, i ne može doskočiti raznovrsnu kriminalu, ni uz toliko sudstvo, ni uz tolike pozive i prijetnje europske „obećane zemlje“.
 Krizmaniče, i oče, i kume, i vjerniče! Toga se širokoga puta u životu treba čuvati da kao vjernik ne podliježeš žudnji za što više materijalnoga imanja, posebno u odnosu na susjeda, da ne upadaš u nerazumnu utrku tko će više dignuti novca, podignuti stanova, motela, primiti inozemaca na prenoćište, prekinuti školovanje radi lake zarade, okaniti se studija i fakulteta. Kako se ne bojiš da možeš jednom u gramzljivosti svojoj propasti, a na kraju i sebe upropastiti? I ne ući na uska vrata! Jer ne će ući u Kraljevstvo Božje koji govori Gospodine, Gospodine, nego tko vrši volju Oca nebeskoga, poručuje nam Isus.
Apostol Pavao navodi čak četiri velika zla s područja Šeste i Devete Božje zapovijedi: Ne sagriješi bludno! tj. kao nevezana osoba ne zlorabi svoje spolno-tjelesne porive, putenu sjetilnost, u svoje sebične uživalačke svrhe: ni u odnosu na sebe samoga, ni u odnosu na druge osobe istoga ni različita spola. I ne čini preljuba kao vezana osoba, oženjena ili udana. Odnosno ne budi nevjeran svomu bračnom drugu; ne rastavljaj se i ne razvodi se! I ne prevjenčavaj se preljubno!
Kao što je u Apostolovo doba nemoral bio preplavio grčko-rimski svijet, tako se ni danas nije promijenila ljudska grješna volja. A kršćanstvo je svojom čistoćom ustuk tomu grijehu. Mi naučavamo i izražavamo poštovanje, a ne zlorabljenje, i prema svomu i prema tuđemu tijelu. Crkva čuva dostojanstvo ljudske naravi od promjenljivih mišljenja koja „čovječje tijelo previše ponizuju ili ga previše uzdižu“ (Gaudium et spes, 41). Prostran je put i široka su vrata koja ne vode u nebo.
Krizmanici, samo tko kontrolira sebe, svoje oči i srce, pred izazovima besramnih emisija i filmova, bestidnih stranica na internetu, sablažnjivih članaka i slika, taj ide tijesnim evanđeoskim putem na uska vrata i odgovorno radi na svome spasenju.
            Protiv svih spomenutih grijeha, uključujući i druge ovdje nespomenute, nitko ti ne može tako pomoći kao Duh Sveti dajući ti sedam svojih darova:
duh mudrosti kojim uviđaš nužnu životnu borbu za opsluživanje Božjih zapovijedi, od Prve do Desete, bez čega nam nema vječnoga spasenja;
duh razbora kojim razabireš što je to tijesan put koji kroz uska vrata vodi u Život, a što je to prostran put koji na široka vrata vodi u Smrt, i mnogo ih je koji njime ide, veli sveznajući Gospodin;
duh znanja kojim čezneš da spoznaš kako čovjek duhovno raste a ne opada; kako se spašava, a ne upropaštava. Taj ti dar znanja kazuje da sav osjetljivi porođajni sustav mora biti okružen poštovanjem i stidom, a ne ismijavanjem, ružnim vicevima, bezobraštinom i zlom praksom;
duh savjeta kojim i primaš i daješ savjet koji te odvraća od širokoga puta i širokih vrata kroz koja se ne prolazi u baštinu vječnu;
duh jakosti kojim očituješ snagu, moć da se odupreš zavodljivosti koja vodi od Boga, a da se penješ uz strmi i uski put koji vodi u život vječni, k Bogu;
duh pobožnosti kojim želiš biti i djelovati po Božjoj volji i zapovijedi, po Bogu milosrdnomu, pravednomu, svetomu;
duh straha Božjega kojim se čuvaš svakoga grijeha iz poštovanja prema Duhu Svetomu, prema Sinu Božjemu, prema Ocu nebeskomu.
Neka ti, dragi krizmaniče, Duh Božji danas u sakramentu sv. krizme dadne snage za borbu koja te čeka i vodi te tijesnim putem na uska vrata u život vječni. Amen.