Međugorski Fenomen
14. June 2001.
Foto:
nepoznato

 Crkva danas slavi svetkovinu Tijelova ili Brašančeva - brašance jest hostija - ili Korosanda, tj. Corpus Sanctum ili Sveto Tijelo Isusovo. Mi pjevamo euharistijskomu Isusu: Kriste, budi naša radost! Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi nam život Ti! Između te tri velike riječi: radosti, sreće i života, zaustavimo se samo jednoj, na sreći, i na njezinoj suprotnosti. 
     Sreća. Kriste, budi naša sreća! Ne slučajnost, pogodak, lutrija, potrefilo, a da nismo uopće ni očekivali. Latini imaju dva pojma za sreću: felicitas – a to je sreća zaslužena, stečena, za koju si se zalagao, borio i molio. I fortuna, a to ti je slučajnost, izvlačenje na sreću pa što bi – bi, nabasao putem na tisuću maraka. Netko je za to gorko zaplakao, a ti se, eto, usrećio. Čuj, usrećio, umjesto da prijaviš župniku ili policiji. Ne govorimo o sreći na koju si slučajno naletio. Govorimo o sreći koja dolazi od sresti se, sretan, susresti se s osobom, s roditeljima, braćom i sestrama, s osobama koje cijeniš, voliš i duguješ im zahvalnost. Susret jest sretnost, sreća. Susret s Bogom jest najveća sreća. A taj je susret sam Bog izmislio i priredio. Njemu dugujemo susret i sreću. Mi molimo Isusa da bude naša sreća. Da se susretnemo s njime. Evo ga danas slavimo kao Presveto Tijelo, kao susret i svoju sreću. Susrećemo ga svaki dan, i u Euharistiji, i u molitvi, i u poklonu. Molimo ga za duhovna zvanja u našoj Crkvi, neka ih on izabere po Očevu planu. Žetva je velika, a radnika premalo (Lk 10,2).
     U Crkvi je oduvijek vrijedio zakon: "Ako želiš biti sretan, i ako želiš druge usrećivati, onda sam ništa ne traži i ništa ne otkaži." Ne nameći se i ne razmeći se! Znaju drugi za te. Ne traži da budeš provincijal! Ali ako je zakonit izbor pao na te, ne bježi, nego stisni zube i povedi provinciju u sreću, a ne u nesreću. Ne traži da budeš biskup! Ali ako je zakonit izbor pao na te, izdrži do kraja u istini i pravdi i upravljaj biskupijom u jedinstvu vjere i ljubavi sa Svetim Ocem Papom.
     Je li tko radostan, neka pjeva hvalospjeve! (Jak 5,13). Je li tko sretan, neka usrećuje i druge.
     Nesreća. Možda ti sreća još razumljivije zvuči kad se spomene nesreća: nesreća na poslu, na putu, nesreća u braku, u zraku, u mraku, nesreća kao tragedija, sudar auta ili vlakova, povreda, gubitak, propast, smrt. Ima raznih vrsta nesreća, namjernih i slučajnih, sve do velikih crkvenih nesreća. Pitali me ovih dana putem faksova i telefona pojedini novinari i iz domovine i iz inozemstva: što mislim o takozvanim "ukazanjima", o kojima već 20 godina ne prestaje novinarska i druga senzacija. Mislim ono što sam stalno držao, i što sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prošle godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono što Crkva Katolička na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja službeno drži: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentična ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave. Eto što mislim i javno i jasno govorim, da ne bude apsolutno nikakve zabune, izražavajući duboku vjeru u presvetu osobu i ulogu ponizne i poslušne Blažene Djevice Marije u djelu Isusova spasenja, kako Katolička Crkva naučava. 
     Ali od svih tih pustih zainteresiranih vrlo su rijetki oni s pitanjem koje bi se odnosilo na domaću situaciju koja unesrećuje brojne vjernike u ovoj biskupiji, situaciju kojoj pogoduje neljudska, nekršćanska, neredovnička i nesvećenička neposlušnost odlukama najviše crkvene vlasti.
     Da su me pitali, s bolju bih u duši odgovorio da je, prema objavljenim podacima i ni od koga uvjerljivim argumentima opovrgnutima, već godinama njegovani neposluh prema Svetoj Stolici, vlastitomu Redu i mjesnoj Crkvi u posljednje vrijeme najviše urodio svojim gorkim plodovima nevaljanih i svetogrdnih ispovijedi, nevaljanih krizama i svetogrdnih misa.
     Oni koji su prethodnih godina sami nevaljano krizmavali ili pozivali slične sebi da "krizmaju", ove su se godine sunovratili do te nesreće da su zaobišli mjesnoga ordinarija i zovnuli kao "krizmatelja" čovjeka koji nije uopće ne samo biskup, ni svećenik, nego je po svome uvjerenju nekatolik. On je izjavio: "Želimo kroz krizmu postići da Papa povuče dekret Romanis pontificibus… I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Međugorju". Što se tiče celibata, "kad se ukine, svećenici će se moći ženiti. Mi to želimo". Kao nekatolik kaže: "Nepogrešivost pape ne može biti dogma" (izjava: 23.5.2001), misleći valjda na nezabludivost u vjeri i moralu. Eto, takva su čovjeka pozvali da u trima župama: Grudama, Čapljini i Tepčićima podijeli nevaljani obred krizme sedam stotina sedamdeset i devetorici kandidata. Nisu posrijedi samo nevaljane krizme, poniženje i svetogrđe Duha Svetoga, nego su posrijedi i nevaljane mise, koje je taj ne-svećenik glumio pred vjernicima, a ljudi se poveli za najamnikom kao ovce bez pastira (Iv 10).
     S bolju bih u duši odgovorio takvim upitima o domaćoj situaciji - sa svjedočanstvom iz prve ruke - da su neki franjevci prošle godine otišli jednomu starokatoličkom biskupu u Švicarsku i molili ga da im zaredi "tajnoga biskupa" (Geheimbischof) da bi oni mogli snagom sakramenta sv. reda rediti nove svećenike i dijeliti krizme. Taj je starokatolički biskup to, naravno, odmah otklonio i prekinuo razgovor (naš upit: 25., a njegov odgovor 28. 5. 2001). Nemam razloga ne vjerovati tomu starokatoličkom švicarskom biskupu, koji je nastupio u duhu neprozelitskih zasada suvremenog ekumenizma. O tome sam obavijestio mjerodavne u Crkvi.
     S bolju bih u duši odgovorio da sam službeno obaviješten da je Franjevački red ovih dana još trojicu svojih hercegovačkih članova otpustio iz Reda zbog teškoga neposluha, a trojicu drugih suspendirao od svećeničke službe; da je njih četrdeset odbilo potpisati Izjavu crkvenoga posluha, koju je dogovorio generalni ministar Franjevačkoga reda i mjesni biskup, a Sveta Stolica potvrdila. Ali, sa zahvalnošću ističem da su dvije trećine otaca franjevaca potpisale Izjavu i pokazale crkveni duh posluha, i s kojima računam u dušobrižništvu u ovoj biskupiji. Posebno ističem da su franjevci zaposleni u pastoralu ovdje u Međugorju i od provincijalata predloženi i od Ordinarijata zakonito imenovani. 
     Eto, to nas pozitivno raduje, a ono nas negativno boli do dna duše, taj pokušaj razbijanja katoličkoga jedinstva, i to od raznih prema raznim crkvenim područjima: u vjeri, u bogoštovlju, u disciplini. Iznosim to u okviru ove sv. krizme – i nemojte mi reći da ovo nije prigoda – i to s pozivom svima u biskupiji, u domovini i u svijetu s usrdnom molitvom Presvetomu Trojstvu da nas očuva od sličnih nesreća i od nesretnih crkvenih slučajeva.
     Stoga se za vas, krizmanike, molim svemogućem Bogu i pozivam vas da primanjem valjane krizme budete vrijedni svjedoci katoličkoga jedinstva, vjere i Crkve; autentični svjedoci Duha Svetoga i njegovih sedam darova, od mudrosti do straha Božjega; svjedoci Isusa Krista, koji nam je objavio svoga Oca nebeskoga.
     Kriste, budi naša sreća! Duše Sveti, daj nam svoje plodove: "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22-23).
  
+ Ratko Perić, biskup

POVEZANI ČLANCI

15. lip 2006
Vescovo
06. lip 2009
Vescovo

NAJČITANIJE

15. lip 2006
Vescovo
06. lip 2009
Vescovo