Dobro došli, poštovani i dragi vjernici, pokornički sudionici ovoga Križnoga puta uz mostarski hercegovački Hum! Blagoslovljeni vi koji dolazite u ime Gospodnje da se na ovome sunčanom vrhuncu poklonite Jubilarnom križu, odnosno Kristu koji je na križu prije gotovo dvije tisuće godina završio svoj ovozemni smrtni život, i po Božjem promislu križem i slavnim uskrsnućem otkupio čovječanstvo pobijedivši grijeh, smrt i paklenu silu!
Hum kao grobni humak. Kad pogledaš iz Mostara na Hum i na Križ reflektorima u tamnoj noći obasjan - hvala još jednom onima koji su sve ovo osmislili i izveli -, onda ti se čitav Hum ukazuje kao mali crni humak ili kao oveći grob, obiteljska grobnica, ili Masline i Šoinovac zajedno s grobovima znanih i neznanih pokojnika i junaka od davnina, tj. otkako ljudi ovim Mostarom i Humom hodaju, i ovdje se rađaju i pokapaju. Ukazuje se kao prirodni sarkofag kostiju naših časnih predšasnika u ovoj zemlji Hercegovoj. A na tom grobnom humku ili Humu, kao i na svakome kršćanskom grobu, stoji pobijen križ. Samo što je ovdje grm iz betona upaljen i gori kao onaj nekada na Sinaju, a iz plamena Križ osvijetljen svjetlilima tisuća kilovati, naznačuje proslavu Kristova uskrsnuća. S pijetetom i zahvalnošću uz križ stavljamo svoje svijeće za preminule branitelje i za sve pokojnike s molitvom i željom: Svjetlost vječna svijetlila njima!
Antena. Križ povezuje nebo sa zemljom, a ljudsko s božanskim. Križ je antena našega srca, jezika i glave. On je, s jedne strane, naš prijamnik koji nam prenosi poruke, vijesti i milosti od Boga, a, s druge strane, i naš odašiljač koji naše riječi, molbe i želje prenosi Presvetomu Trojstvu. Što danas primamo od Boga, i što danas šaljemo Bogu?
Primamo nebesku poruku da nas je Bog u svome Sinu Isusu Kristu uzljubio mnogo prije nego što smo mi Boga upoznali i ljubavlju mu uzvratili; da je On, Krist Isus, Pravednik ljudi i naroda, prihvatio na sebe sve nepravedne optužbe i osude od Pilatove sudnice, Kajfina saducejskoga dvora i sve farizejske nepravde do svih suvremenih montiranih, farizejskih dvoličnih političkih sudova koji i pravedne savjesti stavljaju na otpuženičke klupe; poručuje nam Krist po ovom svome znaku da je uzeo na sebe najveći teret, ne s obzirom na fizičku iznemoglost, nego s obzirom na poniženje božanskoga dostojanstva; da je za nas tri put pao pod gredama svoga križa, ali nije ostao na zemlji, ni odustao od svoga plana; da nam je dao sliku svoga iznakažena lica da se u toj slici i Licu progledamo često; da je nastavio hod do kraja, da je podnio najosobniju sramotu pred svijetom da bi pokrio našu sramotu pred Ocem nebeskim; da nas je konačno, kad je bio uzdignut sa zemlje, na osobit način zagrlio svojim razapetim rukama s brda Kalvarije. Kao da nam je svima poručio: vi me ne možete ubiti, koliko vas ja mogu ljubiti! Bog nam je Otac u razapetom Isusu iskazao najveći stupanj svoje ljubavi time što je dao svoga Sina za nas dok još bijasmo nepravednici.
Šaljemo Bogu na nebu po ovom humskome križu izraze svoje ljubavi da prihvaćamo Njegov plan s nama: sa svim osudama, pogrdama, medijskim linčovanjima. Jer, što nas više kose, to se po Božjoj milosti osjećamo jačima, to bolje rastemo, jer nemamo druge obrane doli svoje savjesti, svojih ljudskih prava i obveza i svoje slobode koja nam je na trajnom ispitu. Bog nam daje križ kao odgojno sredstvo, da nas pročisti od naše sebičnosti, oholosti i umišljenosti. Šaljemo mu po Marijinu srcu svoje suosjećaje, po Šimunu Cirencu svoju pomoć, po Veronikinu rupcu svoje razumijevanje, po jeruzalemskim ženama svoju zahvalnost za svaki dar koji dolazi iz njegove spasiteljske ruke.
Oslobođeni smo po Isusovu križu, i nitko nam ne može zarobiti te slobode djece Božje. Sve što pojedinci kombiniraju, sva ismijavanja i klevetanja, mogu biti samo blijeda imitacija već viđenoga i pobijeđenoga prije 2000 godina. Isus je dokazao da je Božje slabo i "ludo" jače i mudrije od najmudrijega i najjačega na ovome svijetu. Mi hodamo ovom zemljom slobodni, razoružani, samoraspuštenih vojarni, medijski osiromašeni, ali smo ponosna čela i savjesti. Svojevoljno smo se popeli na ovo brdo na kojem se najslobodnije osjećamo. Ne moramo, Bogu hvala, u oklopnjake i tenkove s topovima i cijevima. Ne gomilamo ljudstvo i tehniku, ne nadlijećemo helikopterima, ne trebaju nam snimke tajnim spravama, ne ugrožavamo ničiju slobodu samo tražimo da se prizna naša temeljna sloboda koju nam Višnji Bog je dao. Ne bojimo se ni potkresivanja, ni rezanja, ni rastezanja na Prokrustovu "mirovnom sporazumu", na kojem nas mogu smatrati čak beznačajnim aneksom. Jer, u Božjim su rukama i vlade i vladari svjetskih supersila: ni oni ne postižu sve ono što planiraju, nego ono što im je dano odozgor. Ako nas potkresuju i režu, kao u vinogradu, mi vjerujemo da to vječni Vinogradar dopušta, kako bi naša vinova loza donijela još više pravoga grožđa. Nakon svih ovih podrezivanja samo će strpljivi i mudri narod uroditi još obilatijim rodom i jačom slobodom.
Poziv na čestitost i dobra djela. Mi s ovoga mjesta pozivamo sve do kojih može doprijeti naš glas. Ne dopustite, dragi vjernici i prijatelji, da itko od vas za propadljive stvari izda svoje nepropadljivo dostojanstvo, jer se sloboda ne prodaje ni za kakvo zlato ovoga svijeta. Naprotiv, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri! Jer samo dobra djela osvježuju ljudsku krv i daju miran san. Nitko te ne može tako pohvaliti kao vlastita savjest. Samo su dobra djela naša jedina pratnja pred sudište Božje.
Dajemo oproštenje. Mi s ovoga Križnoga puta, svjesni situacije u kojoj se nalazimo, opraštamo od svega srca svima onima koji su nam nanijeli i nanose bilo kakvo zlo, koji nam ugrožavaju ljudska prava, udaraju na naše ljudsko dostojanstvo, koji ljude osuđuju, a da ih nisu ni ispitali, koji ih medijski kaišaju, bez ikakva valjana dokaza. Opraštamo im jer ne znaju što čine! Reći ćeš: Znaju, znaju! Ja ti kažem da ne znaju! Jer da znaju, ne bi to radili! Opraštamo im, ali ih istodobno pozivamo da djelima pokažu poštovanje prema svakom čovjeku i narodu, da se stave na stranu pravde! Pravda je i u velikoj Americi i u Velikoj Britaniji ista kao u maloj Bosni i još manjoj Hercegovini. Ne vrijedi jedno mjerilo pravde, istine i slobode ovdje, a drukčije pravilo ondje. Tko drukčije misli i radi, ispada neodgovoran i neozbiljan i pred Bogom i pred sobom i pred svijetom. Pozivamo ih da se ne ogrješuju o ljudska prava i obveze, o ljudske slobode, o živote tolikih ljudi koji nastoje čestito raditi i pošteno stjecati za svoje obitelji i za boljitak ove zemlje.
Tražimo oproštenje. Ne bismo smjeli izmoliti Očenaš niti se zvati kršćanima, kad ne bismo i mi zatražili oproštenje od svakoga onoga koji se u svojim pravima i dostojanstvu osjetio pogođen od bilo koga iz naše zajednice.
Isus je umro i uskrsnuo radi spasenja svakoga od nas. U službi smo toga spasenja. I zato molimo za svakoga čovjeka i za sve ljude! Neka nam umrli i uskrsli Gospodin svima prosvijetli put i savjest! Amen.