Nalazimo se u crkvi sv. Antuna na Svetome Duhu pokraj samostana Svetoga Duha. Ništa se plemenita, ni u svijetu ni u jednom čeljadetu, ne zbiva bez utjecaja Duha Božjega, pa bismo upravo to željeli obrazložiti u ovoj svečanoj prigodi ističući veledjelo Duha u Isusovu životu, u dugu hodu Crkve i u kratku životnom luku današnjega Svečara i Zaštitnika ove župe i župne crkve. Naše srdačne čestitke i župniku fra Martinu, i ocu provincijalu fra Đuri, i svoj braći franjevcima konventualcima u samostanu i u župi, i svim župljanima i hodočasnicima. Napose onima koji nose Antino ime u bilo kojem obliku.
Duh je moćna nevidljiva, inteligentna, voljna, slobodna i savršena, ne neka sila, energija, nego božanska osoba. Mi tu osobu očima ne vidimo, rukama ne dohvaćamo, ali je umom i cijelim duhom doživljavamo kao zbilju koja postoji, stvara, djeluje i dovršava naše ljudsko djelo. Kao što ne vidimo struju, a vidimo posljedice struje: svjetlo i toplinu, tako ne vidimo ni Duha, ali vidimo posljedice njegova svjetla, istine i ljubavi. Najbolje vidimo po svome tijelu što je to duh: kad je u nama duh, onda smo žive osobe. Kad nema duha, onda zamotaj tijelo i nosi na groblje! Ne ćemo ovdje o zloduhu, koji je također osoba, ali prokleta: bez svjetla, bez istine i bez ljubavi.
Duh u Isusovu zemaljskom životu:
Svaki je Isusov ovozemni događaj blagotvoran čin našega spasenja: i njegovo začeće, i rođenje, i krštenje, i preobraženje, i preminuće, i uskrsnuće. Iako je sve to Očev plan i projekt, Sinov pristanak i provedba, ipak ništa se u životu Isusovu nije dogodilo bez izravna zahvata i sudjelovanja treće božanske osobe, „rose“ Duha Svetoga.
Govorimo o Božjem Duhu, osobi koja je božanski „osjenila“ (Lk 1,35) bezgrješno tijelo Djevice Marije; koja je prije vjerom nego tijelom čudesno začela Sina Božjega, drugu božansku osobu, i rodila Isusa, jedinoga Spasitelja ljudi.
Ista je ta Božja snaga prožela i Elizabetu, koja usklikta Blagoslovljenoj među ženama: „Ta otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni“ (Lk1,43).
Taj je božanski Nadahnitelj, koji je govorio po prorocima, ispunio i Šimuna starca u Hramu da izgovori proroštvo malomu Isusu nazvavši ga Spasenjem, Slavom, Svjetlom i Mirom (Lk 2,29-32) Izraela i svih ljudi, što svake večeri molimo u povečerju.
Govorimo o istom Duhu koji se u Kristovu krštenja spustio na njega u liku goluba, a začuo se Očev glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Lk 3,22).
~ Učini, Duše Sveti, da i mi, krštenici, Kristovi sljedbenici, budemo ljubljeni sinovi i kćeri Oca nebeskoga!
To je onaj moćni Duh koji je dao Isusu pobjedu u svim kušnjama i napastima, dolazile one od sotonske sile ili od nevaljalih ljudi.
~ Daj i nama, Duše jaki, pobjede nad napasnikom: lašcem i čovjekoubojicom!
To je isti Božji Duh koji se pokazao u svjetlu poput žarka sunca na gori Taboru kad se ponovno začula Očeva riječ upućena svima nama: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ (Lk 9,35).
~ Ne zaboravimo Petrovu poruku: Bog daje Duha svoga „onima koji mu se pokoravaju“ (Dj 5,32); koji njegovim hode stazama; koji se Božjega drže puta da ne zalutaju u bespuću ovoga svijeta.
Snagom Duha Svetoga Krist pretvara kruh u svoje tijelo, a vino u krv svoju nama za život vječni.
Duh je držao Isusa snažna i nadmoćna i u trenutcima njegova najvećeg poniženja kad je bio uhvaćen u Getsemaniju, kad je bio bičevan na Gabati i kad je bio raspet i umirao na Golgoti praštajući svima koji ne znaju kakvo zlo čine.
~ Lijevomu razbojniku koji ga vrijeđa, Gospodin ništa ne odgovara; a desnomu koji ga moli, spremno odgovara: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk23,43). To je ne samo oproštenje od krivice, nego i oprost od svake posljedice grijeha - potpuni oprost!
Duh je zauvijek uskrisio, oživotvorio mrtvo tijelo Isusovo na dan Uskrsa.
Duh je uznio Isusa u nebesku slavu, gdje sjedi zdesna Ocu, zauvijek.
A onda Otac sa Sinom Šaljem Duha Svetoga s posebnom misijom u Crkvi Božjoj.
Drugo, Duh Sveti u odnosu na Isusovu Crkvu:
Kad ne bi bilo toga Duha Božjega, Očeva i Sinova, među nama u Crkvi,
- naše bi evanđelje bilo poput tolikih žutih brošura, prolaznih novina, prevarantskih apokrifa, tolikih izmišljotina u svijetu, iz kojih se ne može čitati životna istina, nego bi se trošio novac i vrijeme na ljudske zablude, a ne bi Evanđelje bilo knjiga ozdravljenja i spasenja, sveta stranica s koje se napajamo istinom i nadahnjujemo mirom.
Da među nama nema toga Duha Presvetoga, djelitelja dara svih,
- ni Katolička Crkva ne bi već dvije tisuće godina ljubomorno držala Jakovljeve ljestve koje su od zemlje do neba, da niz njih silaze Božje utjehe i lijekovi, a uz njih se penju duše koje su odgovorile zahtjevima svetosti, mudrosti i straha Božjega s obzirom na vječno spasenje.
Da nam nije toga Duha, stvoritelja stvari svih,
- ova bi Crkva u našem hrvatskom narodu bila sektaška, partijska organizacija, usmjerena na nemilosrdnu borbu protiv drugih a za svoje vlastite ovozemne propadljive interese, poput sinova ovoga svijeta, a ne bi bila, velim s pomoću Duha Božjega, živi organizam, tvrđava i stup istine, ustanova za ponudu vječnoga spasa svim ljudima dobrih namjera i srdaca.
Kad ne bi bilo Duha u svijetu, nadahnitelja i graditelja,
- svaka bi naša crkva bila samo šuplja smjesa željeza, cementa i dasaka, a ne svakodnevno i svakonedjeljno sastajalište puka Božjega na misnom slavlju radi primanja svetih sakramenata i svake riječi koja nam se po misniku prenosi iz Božje riznice.
Da nije toga Duha Očeva i Isusova, sedmerostrukog darovatelja,
- ovaj bi narod bio bezlična masa anonimne svjetine, koju zavodnički vjetar neposlušnih sinova mlatara kako i kamo hoće, a ne bi bio Božji narod ujedinjen u ime Presvetoga Trojstva, Duhom okupljen oko stola Gospodnjega, pod blagim likom Bogorodice, Marije Majke Crkve, svetih apostola i ostalih svetaca i svetica Božjih.
Da nije toga Duha Svetoga, a bez božanstva njegova čovjek je bez ičega,
- ovaj bi naš grad Zagreb, i svaki naš grad, bio hrpa suhozidina, gomila kućeraka ili nebodera, labirint cesta i ulica, između kojih se klatare šakali i škorpioni, a ne bi bilo ljudsko zajedništvo i susretište kulture, nastojanja za uzvišenijim stupnjem života prema evanđeoskim standardima i u skladu s Deset Božjih zapovijedi, koje obvezuju svakoga čovjeka, koje god vjere i nacije bio.
Kad ne bi bilo u svijetu toga Božjega Duha, Gospodina i Životvorca,
- ova bi naša smrtna tijela bila samo zategnute kože i suhe mješine na suncu ili na ledu, a ne živa bića obogaćena božanskim dahom s pomoću kojega dišemo, mislimo, gledamo, čujemo, govorimo, radimo i hodimo po ovoj zemaljskoj dolini prema vječnoj domovini.
Da nismo svjedoci toga Duha, tješitelja tako blaga,
- svaki bi naš dan bio pun bolnih tuga, jada i nevolja, lopovluka, varanja i paleži, nasilja, ubojstva i neumitne smrti, a ne bi bili dani kad nam Gospodinov Duh kroz mnoge nevolje udjeljuje mnoge utjehe, pružajući nam i na ovom svijetu, a pogotovo božanski obećavajući za drugi svijet, život u izobilju.
Da nemamo darova toga Duha, koji ne da nama putem zlim,
- zar bismo mogli odoljeti duhu ljudskih dušmana, paklu i đavlu, u ovom „preljubničkom i grešničkom naraštaju“ (Mk 8,38), koji Crkva nastoji preobraćati u svijet ljubavi i mira, sreće i pravednosti.
Kad ne bismo imali toga Duha, koji nas uvodi u svu istinu,
- mi bismo svećenici bili protuslovni prevaranti koji, kad bismo se susretali samo bismo se ispod oka smijuljili jedan drugomu kako varamo „naivni narod“, a ne bismo bili službenici Kristovi, djelitelji tajna Božjih, navjestitelji nove ere Duha Božjega narodu Božjemu koji traži pomoć Božju i za svaku osobu i za svu zajednicu.
Da nemamo darova toga Duha, nadahnitelja svetosti i duhovnih zvanja,
- onda bi stotine tisuća redovnica u Crkvi bile nezadovoljne žene koje u svome traženju smisla nisu prispjele ni tamo ni amo, a ne bi bile tješiteljice uz bolesnike, učiteljice uz učenike, moliteljice uza svetohraništa za potrebe braće ljudi, nositeljice uskrsne radosti i nade u ovom smrtonosnom životu i svijetu.
I čim se vidljivo umanjuju svećeničko-redovnička zvanja u Crkvi, znak je da mi ljudi „kamenih ćudi i ledenih grudi“, priječimo utjecaj i djelovanje Duha Božjega. U ciglih osam godina, od 1997. do 2005. u Europi je, unatoč broju mladomisnika i novozavjetovanika, manje preko 15.000 svećenika i oko 66.000 redovnica (Radosna vijest, 5/2008., str. 16: sa 213.398 na 198.279 svećenika, a sa 388.693 na 322.995. redovnica). O, Europo naša kleta, hoćeš li to ostati bez svetoga reda i vječnih zavjeta pa prema tomu i bez uzvišenih darova Duha Božjega?! Mi na koljenima molimo da božanski Duh trajno bdije u Crkvi na ovom starom kršćanskom kontinentu, da nas oživljava, ujedinjuje i posvećuje; da se damo evanđeoskim krjepostima i zavjetima oblikovati i sakramentalnim uljem Božje milosti mazati i prožimati.
Treće, Duh Sveti u odnosu na današnjega sveca:
Kad u svijetu ne bi bilo toga Duha Božjega, Očeva i Sinova:
niti bi Marija i Martin do Alfonso na Veliku Gospu 1195. u Lisabonu u Portugalu donijeli na ovaj svijet maloga Fernanda;
niti bi mladić Fernando bez poticaja toga Duha stupio u red dušobrižnika koji su živjeli po pravilu sv. Augustina pod nadzorom mjesnoga biskupa;
niti bi se u Coimbri 1220. godine Fernando zaredio za svećenika;
niti bi se mladomisnik don Fernando oduševio za franjevački život, uzeo ime Antonio - Antun i otišao u Afriku, po palmu mučeništva, kako je on snovao prepuštajući sve u Božje ruke.
Ali duh ljudski snuje, a Duh Božji određuje:
Fra Antonija udari teška bolest i vrati se kući. Vidiš li da Duh zapovijeda i bolestima!
Umjesto u Portugal, fra Antina lađa okrenu u Italiju. Vidiš li da Duh zapovijeda i vjetrovima!
Upravo na Duhove 1221. fra Ante je u Asizu sudjelovao na franjevačkom kapitulu, gdje se susreo s ocem Franjom. Vidiš li da Duh priređuje i susrete svetaca!
Božji Duše, koji pušeš kamo i kako hoćeš, raspiri vatru svoje ljubavi i u našim ljudskim srcima koja su nemirna dok se ne smire u tebi!
Da nije dara toga Duha Svetoga,
ni fra Ante ne bi imao izvrsna govorničkog talenta, koji je marljivo i veledušno iskoristio ne samo u predavanje teologije nego i u propovijedanje Evanđelja.
A propovijedao je zanosna srca i žarke duše tako da je obraćao i najokorjelije krivovjerce u Italiji i Južnoj Francuskoj.
Riječi su fra Antine praćene čudesima tako da su probuđivale vjeru i u najhladnijim ljudskim dušama.
Dapače, Duh ga je u Crkvi postavio za primjer kršćanima i za zagovor kod Boga za one koji izražavaju svoje potrebe; duhovne, osobne, obiteljske, ostajući aktualan, mlad i svjež i danas kao i prije 777 godina.
Njega bi i danas pogodan vjetar Duha Božjega okrenuo da propovijeda ne samo Italiji i Južnoj Francuskoj, nego cijeloj Europi:
„O, zemljo kršćanska, koja zanemaruješ svoje korijene i zaboravljaš svoju dvotisućljetnu povijest, obrati se Gospodinu Bogu svomu!
O, zemljo kršćanska, koja zamjenjuješ božansko s ljudskim a nebesko sa zemaljskim, koja niske strasti i požude definiraš ljudskim pravima, a moralne obveze proglašavaš pustim slobodama, izgubila si Duha Božjega i izgubila si se u šipražju pogubna relativizma, hedonizma i liberalizma.
O, zemljo kršćanska, koja ne prepoznaješ časa pohođenja Gospodnjega, kako se ne bojiš da ti kuća postane pusta i nastane duhovna razvalina i da će propast doći iz tebe same?“
Sveti Ante Portugalski ili Padovanski ili ovaj na Svetome Duhu, svejedno, tako je sveobuhvatan svetac da se njemu obraćaju i učeni i neuki, i vjerni i nevjerni, i glavom i srcem. U njemu svatko ima primjer kako je svetac čitava svoga života bio poučljiv učenik Duha Božjega, zato i nama može biti učitelj:
- Učitelj roditeljima koji ga mole da imaju zdravu i poštenu djecu. Želite li da djeca budu poslušna ulici ili majci? Želite li da se po vas dan igraju i drogiraju ili da se školuju, uče i muče, svjesna da bez muke nema nauke? Onda se molite sv. Anti!
- Može biti učitelj voditeljima naših zajednica i provincija; župa i biskupija, da budu jedno srce i jedna duša. Sv. Augustin pita svoje vjernike: Znate li kako ćete najlakše prepoznati imate li Duha Svetoga? Ne znamo! Ja ću vam kazati: „Onoliko netko ima Duha Svetoga koliko ljubi Kristovu Crkvu". Koliko ljubi Crkvu u slabima, u nemoćnima i hendikepiranima; u redovništvu, u župniku, biskupu i Papi; u sakramentima krštenja, krizme, ispovijedi, Mise, ređenja…; u darovima mudrosti, razbora, znanja…
Hvala ti, Duše Sveti, za tvoju pomoć ovomu gradu i ovoj zemlji i cijeloj Crkvi Božjoj. Hvala ti za tvoje remek djelo sv. Antu Padovanskoga, koji je pokazao koliko ima Duha Božjega posluhom Duhu, propovijedanjem Evanđelja Isusova, ljubeći Crkvu Kristovu i služeći ljudima u njihovim potrebama za njihovo obraćenje i život vječni. Amen.
