U nedavnom razgovoru na internetu o crkvenoj odredbi da se krštenje djeteta u pravilu obavlja u župi prebivališta njegovih roditelja, jedan je vjernik preko "Bljeska" postavio pitanje koje nema veze s temom krštenja: „Također bismo željeli pojašnjenje Uzoritog mons. Perića zašto je trideset godina doslovce pljuvao po Međugorju a sada se ušutio kao da ništa nije ni bilo.“ Biskup, u želji da se drži osnovne teme, u svom obrazloženju nije smatrao uputnim osvrtati se na tu rečenicu, ali je na poticaj drugih vjernika da to ne ostane prešućeno i na činjenicu da je pitanje bilo izrečeno u množini, kao u ime više zabrinutih vjernika, dopustio da se objavi sljedeće objašnjenje.
U spomenutoj su rečenici iznesene dvije pogrješke, i tri neistine.
Prva pogrješka: Biskupa se ne naziva „uzoritim“. Uzoriti je starinski hrvatski pridjev kojim se prevodi riječ eminencija. Tim se biranim naslovom oslovljava samo kardinale Svete Rimske Crkve – uzoritoga gospodina Vinka Puljića, vrhbosanskoga nadbiskupa, i uzoritoga gospodina Josipa Bozanića, zagrebačkoga nadbiskupa, i ostalih 207 kardinala: aktivnih, rezidencijalnih izvan Rima, kurijalnih u Rimu, isluženih ili umirovljenih, s aktivnim pravom glasa, mlađi od 80 godina - smiju birati Papu ili neaktivnim, stariji od 80 godina - ne idu u konklave. Još se „uzoritim“ naziva Veliki meštar Suverenoga Viteškog Malteškog Reda.
Dakako da je poželjno da svaki čovjek, muškarac ili žena, a posebno vjernik, laik ili klerik, kardinal ili ne, u svome poslu i savjesti bude uzoran.
Druga pogrješka: uzoriti i monsinjor ne idu skupa! Monsinjor je naslov koji se koristi za „srednji kler” u Katoličkoj Crkvi. Hrvatski jezik za sada ga upotrebljava samo za katoličke crkvene dostojanstvenike. Za kardinale, patrijarhe i Papu ne koristi se titula monsinjora nego: Njegova Uzoritost, Njegova Blaženost, Njegova Svetost!
Riječ monsinjor potječe od latinskoga meus senior (moj stariji, nadređeni), a govorom i upotrebom iz francuskoga monseigneur, što znači „moj gospodaru”, a talijanski ga je jezik preuzeo kao crkvenu titulu monsignore. Od sredine XVIII. stoljeća naslov je postao uobičajen za biskupe i nadbiskupe.
Osim biskupa i monsinjora imenovanih iz Rima, titulu monsinjora, dok im traje služba, imaju generalni i biskupski vikari. Za razliku od titula dum, don, oče, padre, fra i fr. (koje idu uz osobno ime), msgr. se pridjeva uz prezime. U trenutku promaknuća za kardinala ili Papu, gubi se titula monsinjora. Umjesto naslova monsinjora, nespojiva s redovničkim staležom, Sveta Stolica može odlikovati redovnike i druge vjernike-svjetovnjake odličjem Svetoga Križa za Crkvu i Papu (pro Ecclesia et Pontifice).
Prva neistina: nije trideset godina! Msgr. Ratko Perić došao je kao imenovani koadjutor u Mostar prije dvadeset, a ne trideset godina. Papa odlučio 29. svibnja, imenovanje proglašeno 11. lipnja, zaređen za biskupa 14. rujna 1992. Onih prvih jedanaest godina „međugorskih zbivanja“ bio je u Rimu (1981.-1992.). Nije sudjelovao ni u jednoj crkvenoj komisiji o Međugorju, ni u onima naše Biskupije u Mostaru ni u onoj u Zagrebu na razini bivše Biskupske konferencije. U tom razdoblju o Međugorju nije objavio nijedan članak, kritiku ili nešto slično o tzv. međugorskoj pojavi. Crkveni odnos i život biskupa Perića, vezan s "međugorskim fenomenom", počinje od 1992./93. godine!
Druga neistina: nije pljuvao! Tvrdnja o biskupovu pljuvanju po Međugorju, i u doslovnom i u prenesenom smislu, gruba je laž. Štoviše, to je teška neumjesna i neukusna uvrjeda, koja može upućivati na subjektivno stanje onoga tko tako misli i piše, a ne na objektivno, činjenično stanje. Župa Međugorje zakonita je katolička crkvena upravna jedinica i zajednica vjernika, kao i svaka druga zakonita župa u Hercegovini. U njoj se propovijeda, dijele sakramenti, održava vjeronauk, slavi Boga na zakonit liturgijski način u župnoj crkvi. Tko smije za drugoga reći, bez straha od Božje kazne, da “doslovce pljuje“ po takvu Međugorju i smatrati se katolikom?! Od 1993., kad je preuzeo upravu Biskupije od svoga predhodnika biskupa Pavla Žanića, biskup je Perić bio u Međugorju preko dvadeset puta, od toga šesnaest puta podijelio je sakrament svete krizme, a jednom je sv. krizmu podijelio tadašnji dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić.
S obzirom na „međugorski fenomen“, sva Biskupova pastoralna briga i doktrinarno nastojanje od prvoga dana dolaska u Mostar do danas bila je u tome da se vjerska istina o Blaženoj Djevici Mariji odijeli od fenomena koji njegovi pobornici nazivaju „ukazanjima“ šesteroma „vidjelaca“, a tu pojavu Crkva do danas nije priznala kao vjerodostojnu, nadnaravnu, istinitu. Biskup se Perić kao čuvar pologa vjere, što mu je po službi od Crkve povjereno, svesrdno zalaže da odvoji činjenice naše svete vjere i kanonskoga reda u Crkvi od svjesnih ili nesvjesnih, namjernih ili nenamjernih prijevara i/ili priviđenja, kao primjerice:
- promjena Gospina „rođendana“ s 8. rujna na 5. kolovoza;
- miješanje "međugorskoga fenomena" u "hercegovački slučaj";
- navodno Gospino proglašenje „svetima“ još uvijek živih ljudi, koje je Crkva strogo kaznila;
- pripisivanje Blaženoj Gospi besmislica i krivovjerja;
- zazivanje zloduha u vrijeme nekih duhovnih vježbi itd.
I gotovo svaki svoj nastup u vezi s takvim Međugorjem očitovao je u samom Međugorju, u župnoj crkvi, za propovjedaonicom, vođen istinom koja je do sada spoznata o tom fenomenu. Svjestan da ga sudi Bog i nadzire Sveta Stolica, Biskup je nastupao bez ikakva dodvoravanja i bez ikakva ustručavanja! Nije to nikada bilo vrijeđanje bilo koga, nego najdublja svijest odgovornosti o zadaći da se istina izloži i prihvati, a privatne „vidioce“, njihove izjave i sve s tim u vezi Crkva prosudi. Knjiga Ogledalo pravde. Biskupski ordinarijat o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, koja je objavljena u Mostaru 2001. godine, imala je za cilj, između ostaloga, iznijeti na vidjelo što se krije pod plaštem navodnih ukazanja i objava.
Prije nekoliko godina, skupina talijanskih biskupa iz Toskane, prigodom redovita petogodišnjeg pohoda Svetom Ocu i središnjim ustanovama Svete Stolice, pitali su u Kongregaciji za nauk vjere o Međugorju. Tajnik Kongregacije uputio ih je na propovijed koju je Biskup 2006. izgovorio u Međugorju. Da je njegov govor imao ičega nedostojnoga, ne bi ga na tako mjerodavnu mjestu preporučivali?
Treća neistina: Nije se ušutio ni Biskup osobno ni suradnici na Ordinarijatu. U posljednju godinu i pol dana o međugorskom fenomenu biskup je Perić sa svojim suradnicima objavio više članaka, osvrta, kritika, priopćenja i propovijedi. To je sve drugo, samo ne šutnja.
1. Pred Uskrs 2011.: „U povodu 10. obljetnice smrti fra Slavka Barbarića“, objavljeno u: Službenom vjesniku Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, br. 1/2011., str. 93-105, i na biskupijskom portalu cbismo.com, a može se naći pod ovom poveznicom.
2. Dne 28. svibnja 2011., Propovijed u Međugorju: „O dobru glasu i duhovnom zvanju“, objavljeno u: Službenom vjesniku Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, br. 2/2011., str. 181-183. I to je dostupno na internetu.
3. Dne 10. lipnja 2011.: Znanstvena ispitivanja nad međugorskim vidiocima: Kritički osvrt prof. Teofila Kammerera, predsjednika Liječničkog ureda u Lurdu. Objavljeno pod dva naslova: „Sažetak Sjednice Međunarodnoga liječničkog odbora u Lurdu“ i „Kritički osvrt na medicinske testove primijenjene na vidioce u Međugorju“, 1986. u: Službenom vjesniku Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, br. 2/2011., str. 240-241, i na portalu. Biskup je pisao Liječnikom uredu u Lourdes, i oni su uljudno ustupili osvrt i dopustili da ga objavimo.
3.a Dne 10. lipnja 2011. isti osvrt na talijanskom jeziku: Gli esami scientifici sui veggenti di Medjugorje: uno studio critico del prof. Kammerer, presidente del Comitato medico di Lourdes.
3.b Dne 10. lipnja 2011. isti osvrt na izvornom francuskom jeziku: Les tests scientifiques sur les voyants de Medjugorje: une étude critique par le pr. Kammerer, president du Bureau medical de Lourdes.
3.c Dne 10. lipnja 2011. isti osvrt na engleskom jeziku: The scientific tests on the Medjugorje seers: A Critical Study by Prof. Th. Kammerer, President of the Medical Bureau of Lourdes.
4. Dne 13. kolovoza 2011.: Međugorski fenomen – Vickine poruke, gdje se brani Župa Međugorje od „vidjeličinih“ profanacija u športske svrhe.
4.a Dne 13. kolovoza 2011. isti osvrt na talijanskom jeziku: Il fenomeno di Medjugorje – I messaggi di Vicka.
5. Dne 21. prosinca 2011. osvrt na novinarski napad na integritet biskupa Žanića: Biskup Žanić u „Misteriju Međugorja“. Objavljeno pod istim naslovom u: Službenom vjesniku Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, br. 3/2011., str. 340-344.
5.a Dne 21. prosinca 2011. isti kritički osvrt na talijanskom jeziku: Il Vescovo Žanić nel „Mistero di Medjugorje“.
5.b Dne 31. prosinca 2011. isti osvrt na engleskom jeziku: Bishop Žanić in “The Mystery of Medjugorje”.
6. Dne 12. siječnja 2012.: Mostar - 12. obljetnica smrti biskupa Pavla Žanića, gdje se obrazlaže biskupov stav pred nerazumnom optužbom zbog kolaboracionizma s komunistima. Isti je članak objavljen u Službenom vjesniku, br. 1/2012., str. 102-103, pod naslovom 'Vidjelica' Marija i istina.
6.a Dne 12. siječnja 2012. isti članak na talijanskom jeziku: Il Dodicesimo Anniversario della Morte del Vescovo Žanić.
6.b Dne 12. siječnja 2012. isti članak na engleskom jeziku: The Twelfth Anniversary of the Death of Bishop Žanić.
6.c Dne 12. siječnja 2012. isti članak na francuskom jeziku: Douzième anniversaire de la mort de Monseigneur Žanić.
7. Pred Uskrs 2012.: Međugorske stranputice, u: Službenom vjesniku, br. 1/2012., str. 97-102; (prvotna verzija, bez bilježaka)
8. Dne 18. veljače 2012.: Vidjelica' Mirjana i istina. Tiskano i u: Službenom vjesniku, br. 1/2012., str. 104.
8.a Dne 18. veljače 2012. isti tekst na talijanskom: La 'veggente' Mirjana et la verità.
8.b Dne 18. veljače 2012. isti tekst na francuskom: La 'voyante' Mirjana et la vérité.
9. Dne 18. veljače 2012.: Mirjana prepravlja povijest (M. Corvaglia); i u:Službenom vjesniku, br. 1/2012., str. 105-106.
10. Dne 19. svibnja 2012.: propovijed održana u Međugorju pod sv. Misom i sv. krizmom: Međugorčani: Bogatite se u Bogu, a ne u prolaznu bogatstvu!
10.a Dne 31. svibnja 2012. ista propovijed prevedena na engleski jezik:People of Međugorje: Get rich in God, not in wealth that passes away.
Osim toga, u šutnju biskupa Perića ne može se svrstati ni to što je biskupijski portal 23. svibnja 2012. objavio cjelovit hrvatski prijevod dvaju rimskih dokumenata: Pismo Zbora za nauk vjere od 14. prosinca 2011. kao proslov i obrazloženje zašto se tek sada objavljuje naputak - Norme o postupku prosuđivanja navodnih ukazanja i objava, koje je sastavilo najviše crkveno vijeće za pitanja vjere i ćudoređa pod predsjedanjem kardinala Franje Šepera, a koje je 25. veljače 1978. odobrio papa Pavao VI. Njegovi nasljednici, Ivan Pavao I., blaženi Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. nisu toj ispravi dodali ni ukinuli ni zareza.
Zaključak: Kako bi mostarski vjernik napao svojega biskupa zbog propusta da se on stvarno bio ušutio, kad ga je ovako napao nakon što je, samo u posljednjih 18 mjeseci, na ovome biskupijskom portalu i u Službenome vjesniku objavljeno deset tekstova na hrvatskom, a neki i na talijanskom, engleskom i francuskom jeziku (tj. gore navedena 22 članka)?
Mostarsko-duvanjski biskup i Biskupski ordinarijat u Mostaru bili su i ostaju otvoreni za dijalog, traženje istine i pružanje objašnjenja. Jedino se može poželjeti da javno iznesena riječ bude odgovorna, a podatci u njoj izrečeni u cjelovitoj istini i kršćanskoj ljubavi.
Mostar, 6. lipnja 2012.
don Ante Luburić
Mario Glibić
