U dogovoru s provincijalkom s. Zdenkom biskup je Ratko 3. studenoga 2018. s početkom u 15.00 sati slavio sv. Misu u samostanskoj kapelici Školskih sestara franjevaka u Bijelom Polju kod Mostara. Sveta Misa za sve pokojne sestre, njihove pokojne roditelje i rodbinu i za sve preminule dobročinitelje Provincije. Okupio se velik broj sestara iz svih kuća i filijala, došli i brojni ukućani da se pomole za preminule sestre, članice ove zajednice od davne 1899. godine.
Biskup je u početku rekao da sa zahvalnošću slavi ovu sv. Misu preporučujući duše svih sestara, kojih tjelesa počivaju na Grubanu u Bijelom Polju ili bilo gdje pokopana širom Hercegovine i svijeta.
Na svršetku je s. Provincijalka izrazila zahvalnost Bogu na njegovu daru i ovoga zemaljskoga i vječnoga života kao i sabranim sestrama i predvoditelju Euharistijskoga slavlja.
Prenosimo glavne misli iz biskupove homilije:
Braćo i sestre!
U Starome Zavjetu izraelski izabrani narod vodio je više krvavih ratova, a jedan od najznačajnijih bijaše onaj domovinski ili oslobodilački, od 168. do 165. godine prije Krista, poznat po imenu braće Makabejaca, hrabrih boraca. I cijela je knjiga o tome napisana, štoviše, dvije. Mi smo malo prije pročitali odlomak odnosno 3 retka iz 2. Makabejaca 12, 43-45. Pa ćemo o tome.
Juda, knez izraelski, sabra oko dvije tisuće srebrnih drahmi i posla u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh.
- Jedan od sedam braće Makabejaca, po imenu Juda, knez izraelski, sa svojom braćom, nikada nije zaboravio dvije stvari: - prvo, da je Bog onaj koji je izvojevao i darovao tolike pobjede onima koji s njime surađuju, i - drugo, čovjek je i u suradnji s Bogom ipak slab, grješan, nekorektan, malodušan, ponekad i bezdušan, i zato je dužan tražiti oproštenje i od Boga i od bližnjega svoga. Iako i za rat postoje neka pravila i konvencije kojih se treba držati, ipak se počine svakakvi zločini, i s jedne i s druge strane. Knez je Juda ovdje poduzeo veliku akciju. Skupio je čak 2000 srebrnih drahmi i poslao ih u Jeruzalem da se pribave žrtve/janjci i prikažu kao okajnicu za počinje grijehe njegove i njegovih vojnika. Duboka vjera na djelu da Bog oprašta grijehe na onome svijetu s pomoću žrtava prikazanih na ovome svijetu.
Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće.
- Sve što vojskovođa čini, ne radi samo na uspomenu na prošlost, nego to poduzima radi budućnosti i vječnoga života na koji će svi ljudi svojim tijelima uskrsnuti: dobri na vječnu nagradu, a zločesti na trajnu propast, na dramatičnu opstojnost bez sadržaja. U tadašnjim vjernicima jasna je misao i vjera u uskrsnuće tijela o Sudnjemu danu.
Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.
- Ovdje se izričito spominje ne samo žrtva nego i molitva za pokojne. Molitva može proisteći samo iz vjere. A vjera je usmjerena na uskrsnuće tijela. "Vjeruješ li ovo?", pita Isus Martu i Mariju s obzirom na ponovno buđenje njihova brata Lazara. Ako nema vjere u uskrsnuće, veli Sveto Pismo, onda je suvišno i ludo moliti za mrtve. Ako nema vječnoga života, onda ništa ne vrijedi ni ovaj zemaljski život koji u toliko ljudi tragično završi. Mi u kanonu svete Mise točno označujemo za koje mrtve molimo: „za vjerne mrtve“, za one „koji su preminuli u Božjem milosrđu“, za one „koji preminuše u miru Krista tvoga“, za one „kojih je vjera, Bože, samo Tebi znana...“. Ne molimo za one koji su u paklu.
K tome imao je pred očima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnuše pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao.
- Najljepša nagrada koju čovjek uopće može primiti jest ona koju podjeljuje milosrdni Bog: uskrsnuće na život vječni, i to nakon svih muka podnesenih strpljivo i pobožno na ovome svijetu. Pa mi pravo i znamo što je zemaljska nagrada tek nakon dobra truda i znojna rada. Znamo što bi moglo biti uskrsnuće tek nakon svoga zemaljskoga nestanka i smrti.
Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi.
- Da se dođe u stanje uskrsnuća, treba ući na vrata oprosta, što ga uvrijeđeni čovjek podjeljuje svomu uvrjeditelju, neprijatelju. Bog je ostavio još jedna pokrajnja vrata, tj. da i drugi mogu prikazivati žrtve i moliti Boga da se dotičnomu pokojniku mogu oprostiti grijesi.
Mi danas prikazujemo sv. Misu za sve sestre ove Provincije. Zahvaljujemo svim sestrama za sve dobro koje su učinile na ovoj zemlji. Zahvaljujemo i svima onima koji su njima i u čemu pomogli. Mi za njihove sestarske duše prikazujemo ovu Kristovu sv. Misu u kojoj su one sudjelovale za svoga života. Neka im ona bude zalog buduće slave. I pomogne za uskrsnuće od mrtvih i za život vječni.