Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Ako smo braća iste duhovne majke…1 - Kad bismo danas kakvim Božjim čudom mogli upitati Blaženu Gospu: koji joj je dan u životu najradosniji, sigurno bi nam majčinski blaženo odgovorila: Ovaj današnji! Neka je sretan ovaj blagdan Majci nebeskoj, i neka i nama, djeci svojoj zemaljskoj, štogod udijeli od punine svoga blaženstva i sreće!
Zašto joj je ovo najradosniji dan? Zato što je ovo završetak njezina zemaljskoga života, u kojem joj nije nedostajalo kruha i pića obilnih suza i nevolja (Ps 80,6). Ovo je kruna njezinih 70 i toliko godina. Svečan blagdan, njezina svetkovina nad svetkovinama, prelazak s ovoga na bolji svijet. Susret s Presvetom Trojicom licem u lice. Početni je susret bio kad je Otac nebeski poslao svoga arkanđela mladoj Nazarećanki da pristane na Utjelovljenje, kada je sila Duha Svetoga osjenila njezinu bezgrješnu utrobu i kada je Djevica začela Sina vječnoga Oca (Lk 1,26-33). A ovo je vrhunac njezina susretanja s Bogom.
2 - Ime je ovomu blagdanu: Velika Gospa. Mala je ona kad se tek rodila, malešna, kada slavimo njezin zemaljski rođendan. A Velika je kad je uzrasla do punine kako je Bog planirao, kada se konačno spasila i proslavila; kad u najvišem stupnju veliča duša njezina Gospodina i kad joj duh zahvalni klikće u Bogu, Spasitelju njezinu (Lk 1, 46). Mi slavimo onaj svečani čin kada ju je svemogući Bog zaodjenuo suncem, „mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12, 1). Ovaj je blagdan toliko veličanstven da „sve patnje“ koje je proživjela od Nazareta, preko Betlehema, Egipta, Kafarnauma, Jeruzalema, Kalvarije, po Križnom putu i smrti, nisu „ništa“ (Rim 8, 18) prema slavi koja se očitovala u njoj darom premilosrdnog srca Boga našega.
Čestitamo od srca Gospi, Majci svih vjernih, ovaj njezin rođendan za nebo!
3 - Umjesto grobnica bazilike. Samo su dvije osobe na ovome svijetu, za koje nam sveta vjera kazuje, da ne trebaju nikakva grobnoga natpisa, ni mramorna spomenika, ni requiescat-a, ni mauzoleja.
- To je najslavniji grob, onaj na Kalvariji, gdje je Isus završio svoj ovozemni život, i grob mu treći dan ostao prazan. Anđeo mu je Božji pobio spomenik u Evanđelju kad je preplašenim ženama navijestio: „Nije ovdje. Uskrsnu, kako reče“ (Mt 28, 6; Lk 24, 6). Tu, dakle, stoji natpis: „Nije ovdje!“: Ovdje ne počiva! Ovdje ne leži! Ovdje ga nema. Niti je ukraden, niti se ikakva ljudska zloća više iživljava zločinačkim ucjenama nad njegovim presvetim Tijelom. Zemaljski mu je spomenik bazilika Gospodinova groba i uskrsnuća još od prvih stoljeća. On s Ocem svojim u jedinstvu Duha Svetoga živi i kraljuje u vjekovječne vjekove!
- A druga je osoba majka Isusova, Marija, koja je usnula i probudila se na vječni život, odnosno preminula i Bog je potom uskrisio, te je dušom i tijelom uznio u nebesku slavu. Ni ona nema groba, ni natpisa, ni spomenika. Ni u nje nema: „Ovdje počiva“. Ima crkva Marijina groba ili Uznesenja u nebo na Maslinskom proplanku u posjedu pravoslavaca, i katolička crkva Marijina usnuća u Jeruzalemu, uređena početkom prošloga stoljeća.
Gospa je sudjelovanjem u Isusovu utjelovljenju, rađajući Sina Božjega i svojega, prateći ga na njegovu životnom putu i supateći s njime sve do gore Kalvarije, po Božjem daru zadobila da s njime dušom i tijelom vjekuje u nebeskoj slavi. Njoj se podižu spomenici u obliku kapelica i crkava, veličanstvenih bazilika i katedrala.
4 - Bog je Mariju učinio dostojnom da ni njezino tijelo ni trenutka ne trune u truloj zemlji nego da, preobraženo, s besmrtnom dušom uživa slavu uskrsnuća, slavu koja i nas druge vjernike čeka, ali tek nakon Sudnjega dana: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku“ (1 Kor 15, 22-23), tj. o njegovu Drugom dolasku, kada će pravedni na desnu stranu u život vječni, a nepravednici na lijevu stranu, u besmrtnu smrt!
5 - Katolici i pravoslavni. Bez obzira na sve povijesne razlike, male i velike, ima nešto što katolike i pravoslavne veže. A to je čašćenje presvete Djevice Marije.
- Samo s ove strane Neretve u prostorima povijesne Trebinjske biskupije od 15 župa imamo 5 župnih crkava posvećenih Bogorodici: u Hrasnu Bezgrješnoj Djevici, u Trebinju Maloj Gospi, u Ravnom također Maloj Gospi ili Rođenju Blažene Djevice Marije, u Neumu Gospi od zdravlja, na Trebinji Velikoj Gospi. I, evo, ova ovdje u Nevesinju, kojoj danas crkvene temelje blagoslivljamo, također Velikoj Gospi.
- I pravoslavna braća ovdje u Nevesinju imaju dvije crkve posvećene Uspenju ili Usnuću Presvete Bogorodice, tj. Velikoj Gospojini: u Biogradu Bogorodičina crkva iz 1866. godine, i ona u Luci iz 1894. godine.
6 - Ne pitamo se zašto je Isus uskrsnuo i uzašao na nebo: On je Druga božanska osoba, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga. Svemoguć i svemoćan. I nikakva smrt nad njim ne može gospodovati. Ali se pitamo zašto je Blažena Djevica Marija doživjela slavu uskrisenja i uznesenja? Je li to njoj Isus učinio zato što je ona bila njegova Majka? - Naravno da jest! Savršena majka. Dostojno je i pravedno da ne počiva u grobu ona koju je Bog na poseban način pripremio dajući joj milost na milost. Ni u jednom se ljudskom biću Bog nije tako bogato očitovao kao u Nazaretskoj Djevici. Njoj je dao 4 veličanstvene povlastice koje nema nijedna druga žena na svijetu, a na koje je ona pristala kao službenica Božja. Nije joj to dao samo radi nje same, nego još više radi cijeloga čovječanstva, a najviše da i ona i sav ljudski rod iskazuju dužnu hvalu i slavu premudromu i predobromu Bogu.
7 - Tvrdo vjerujemo u 4 marijanske istine, koje se odnose samo na Gospu:
Prvo, Bezgrješna. Jedina od ljudi, po posebnoj povlastici Božjoj, začeta bez iskonskoga grijeha u svojoj majci Ani, od svoga oca Joakima: „zmijin dah ne okuži ti grud“! Na nju se ne odnosi zmijin otrov koji od zemaljskoga vrta od trulih „jabuka“ truje sve ostalo čovječanstvo. Kao takva tjelesno je začela i rodila Sina Božjega, dala mu svoju bezgrješnu krv, u čistoći duše i tijela. I živjela bez ikakva osobnoga grijeha. Katolici ovo prihvaćaju još i čvrstom dogmom od 1854. godine.
- Pravoslavci u bogoslužnim knjigama nazivaju Mariju „presvetom, prečistom, preblagoslovenom, preslavnom, preneporočnom“.
Ona je jedina proživjela ovaj mukotrpni i prognanički život bez ikakva prigovora Bogu i njegovu planu. Zato se ni Bog nije nikada na nju nasrdio, jer mu je bila vjerna, poslušna i voljena kći. Ona nam je u tome posluhu ne samo veliki primjer, nego i velika pomoć. Pomoćnice kršćana!
Drugo, Djevica - Majka. Istodobno i Djevica i Majka. Bogu se Ocu svidjelo da samo preko žene - majke, koja je osjenjena Duhom Svetim, dođe Sin Božji na ovaj svijet i povede čovječanstvo za sobom u prostranstva vječna. Ona je, sačuvavši slavu djevičanstva začela Jedinorođenoga Sina Božjega, prosula svijetom vječno svjetlo Isusa Krista. Ona je, po posebnoj povlastici Božjoj, čudesno očuvala djevičanstvo i prije poroda i u porodu i nakon poroda svoga jedinoga Sina Isusa. Vjerujemo to iz svetih Evanđelja koja nam o tome svjedoče i tako nam prenose. Djevice nevina, Majko Kristova, Posudo poštovana!
Treće, Bogorodica. Ona je najprije srcem onda tijelom začela i potom rodila Sina Božjega, pravoga Boga, zato Bogorodica, Theotokos, Bogomajka, sve čudom i povlasticom Božjom. Nije rodila samo ljudsko tijelo Isusovo. Sin je Božji u vječnosti po naravi Bog, a u vremenu je iz Djevice Marije uzeo svu ljudsku narav, osim grijeha. Ona je dakle rodila Bogočovjeka, Isusa Krista. Nije ona nikakva „božica“, nego uzvišena Bogorodica! Vjerujemo u to kao glavnu kršćansku dogmu, maticu svih drugih istina o Gospi.
- Vjerujemo i jedni i drugi, i katolici i pravoslavni, od zajedničkog nam Efeškoga koncila, od 431. godine. Majko Spasiteljeva, zagovaraj nas!
Četvrto, Uznesena u nebesku slavu. Jedina koja je, po Božjem privilegiju, završivši ovozemni tijek, bez obzira ili samo usnula ili pravo umrla pa se probudila, dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, gdje sa Sinom svojim vjekuje i kraljuje. U to jednako vjerujemo i jedni i drugi. Katolici neopozivom dogmom od 1950. g.
- U pravoslavnoj liturgiji na Veliku Gospojinu: „Tebi je Kralj svih stvari, Bog, dao ono što je iznad naravi; kao što te naime u porodu čuvao Djevicom, tako ti je i u grobu tijelo očuvao neraspadnuto i božanskim uznesenjem proslavio.“ Upravo ovom današnjom slavom mi katolici slavimo taj događaj, a pravoslavni će za dva tjedna po julijanskom kalendaru.
8 - Jesmo li braća iste duhovne Majke? Ako dakle i pravoslavni i katolici jednakim žarom i jednakom pobožnošću vjeruju i štuju Malu Gospu ili Marijino Rođenje i Veliku Gospu ili Marijino Uznesenje,
ako i jedni i drugi jednakom vjerom drže da Marija jest Bogorodica i Djevica:
- zašto onda jedni drugima rušimo: parohijski dom uz crkvu Velike Gospojine u Luci, '41., odnosno župnu crkvu Velike Gospe ovdje u gradu '92.?
- I kakva smo to braća koja svojoj zajedničkoj Majci rušimo kuće, crkve i oltare umjesto da joj zajednički podižemo velebne katedrale, saborne crkve, da je zajednički častimo i štujemo?
- Ako nas razdvajaju određeni sporovi i nesporazumi koje smo naslijedili iz prošlosti, ako nas razdiru lude ljudske strasti do krvava rata, zar nam nije jača ona vjerska strana štovanja Boga, čašćenja presvete Bogorodice na nebo Uznesene?
- Kako to da na ovom prostranom Nevesinjskom polju ne mogu cvjetati i crkve katoličke i crkve pravoslavne?
- Zar ovim prostorima ne mogu odjekivati i katolička i pravoslavna zvona i navješćivati Anđeo je Gospodnji navijestio Mariji?
- Ostat ćemo i bez crkava i bez domova, i bez župa ili parohija!
- Ostat će nam njive neuzorane, oranice neposijane, sjetva nepožnjevena! Mlinice zatvorene jer - žita nema!
- Dok na Crvnju i na Morinama vječno šume pjevaju, a trava do koljena, ovce nam i koze ne pasu po ispašama niti piju po kamenicama, niti planduju.
Obitelji sve više bez djece, sela sve opustjelija, gradovi bez razvoja.
- Nestat će nas! I jednih i drugih. Nema sreće jednima na grobovima drugih i trećih. Odselit ćemo i preko gora i preko oceana. I nestati u anonimnu svijetu. U Novom Zelandu i u Novoj Gvineji!
- Da smo bili u ovakvu uzajamnu poštovanju prije 15-20 godina, kao sada prigodom gradnje ove crkve i blagoslova njezinih temelja, ne bi bilo ni rata, ni stradanja ni s jedne strane! Po zagovoru majke Marije, podrži nam, Bože, slogu i razumijevanje! Učvrsti temelje ove crkve da ih više nikakve besmislene detonacije ne uzdrmaju! Neka ne prestane zvučati ton ovoga zvona! Osiguraj prognanicima sretan povratak da se u kuću svoju vrate! Da nam opet zažive polja i planine, da se opet razliježe glas i brojnih pastira i njihova stada!
9 - Danas je Bogom dana prigoda da se upitamo o vrijednosti i poštovanju života koji nam dolazi od oca i majke, za koji smo i mi zahvalni i zaduženi prenositi ga drugima, postajući očevi i majke, u fizičkom ili u duhovnom pogledu.
Bog po samoj prirodi poziva muškarca i ženu da sudjeluju u njegovu stvaralačkom djelu s pomoću naravnoga začeća, naravnoga rođenja i kulturno-vjerskoga odgoja novih stvorenja. Bog je u narav ljudsku, muških i ženskih osoba, čudesno usadio moć duha, snagu i osjećaj ljubavi da se odazovu Božjem zakonu i zovu. Da odgovore ozbiljno, odgovorno, savjesno. Tko je dočekao da ga svećenik s oltara na tu naravnu, prirodnu dužnost podsjeća, a to u svome biću ne osjeća, onda nije posrijedi nedostatak poziva Crkve, nego je pitanje same naravi i savjesti. A ovosvjetska pravdanja i izmotavanja: te nesretno siromaštvo, te nema posla, te nema plaće, te stanovi i školovanje, samo da ne bi došlo do vjenčanja ili do začeća, a ako dođe da se po kratkom postupku likvidira, to su sve nevjerodostojne i neuvjerljive ispričnice, a pobačaji teški zločini, i ne mogu se pravdati ničijom savješću. Čuje se ne jednom poruka: „Daj mi uvjete za život, pa ću se staviti u službu života, udajom, ženidbom i rađanjem djece“. Ne znam kako tako govoriš? Ta jesu li dokaz protiv takva prigovora tolike zemlje i narodi koji su postigli najveći ekonomski procvat i ujedno doživljavaju katastrofalno nepoštovanje prema životu: pobačajima, samoubojstvima, seksualnom izopačenošću. A to se nepoštovanje očituje u izbacivanju Božjega zakona iz ljudskoga društva u različitim oblicima. Željeli bismo ne ispustiti priliku, nego ispuniti Božji plan, kao što ga je Gospa provela u svome životu, da nam u tome pomogne svojim savjetom i zagovorom.
10 - Mi se Velikoj Gospi utječemo, jer to Bog hoće. On je nju u svojoj ekonomiji spasenja odabrao i nitko od nas nije Isusu tako bliz kao njegova Majka:
Službenica u utjelovljenju - neka pomogne svima začetima da se rode!
Majka u rođenju - neka bdije nad svima rođenima da čestito žive!
Vjernica u prikazanju - neka vodi svoju djecu k Bogu da se posvete!
Nazočnica u krštenju - neka se za širenje Crkve Kristove zalaže!
Suradnica na svadbi u Kani - da svima obilje života od Životvorca isprosi!
Supatnica na Kalvariji - da nemoćnima i nevoljnima Križni put olakša!
Moliteljica u dočeku Duha Svetoga - da nam Duha Božjega izmoli!
Zajedničarka u uskrsnuću - da nam misao na uskrsnuće u vjeri učvršćuje!
Nije velik tko se velik rodi, već je velik tko se malen rodi, a kad dođe u nebo da mu Isus rekne: Budući da si zapovijedi Božje vršio i druge učio, ti ćeš biti „velik u kraljevstvu nebeskom“. Tu je veličinu postigla Velika Gospa! Neka nam svima u tome pomogne. Amen.