Hercegovački slučaj
05. April 2017.
Foto:
Arhivski snimak

1. Znakovi kršćanstva - stećci. Tragovi su kršćanstva prepoznatljivi na srednjovjekovnim stećcima, osobito u obliku križa. U nevesinjskom području u stotinjak skupina ima preko 3.000 stećaka. Od njih 390 ukrašenih, a 8 ih ima i natpise. U selu Krekovima nalazi se nekropola od 452 stećka, od kojih su 44 ukrašena križevima i drugim znakovljem.

2. Nevesinje dio Trebinjske biskupije. Nevesinje je u povijesti pripadalo Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, do 1891. Tako imamo svjedočanstva iz Bakulina Šematizma 1867. godine: „Rijeka Neretva siječe Hercegovinu gotovo po poprečnoj sredini. Ista ova rijeka dijeli našu Misiju od trebinjske. Mi imamo samo malo sela preko Neretve: neka kod Mostara i druga kod Konjica.“[1]  Nevesinje su pastorizirali, osobito ljeti, župnici iz Dubrava, potom iz Stoca.[2]

3. Prijenos u Mostarsko-duvanjsku biskupiju, 1891. Nakon što je Trebinjsko-mrkanska biskupija povjerena na upravu mostarsko-duvanjskomu biskupu 1890. godine, biskup Paškal Buconjić poduzeo je akciju, suprot želji trebinjskoga klera, da Nevesinje s Kalinovikom, Fočom i Rudom pripadne Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. I pripalo je.[3]  

4. Dušobrižništvo iz Blagaja. Nakon osnutka župe u Blagaju, 1892. godine, blagajski župnik ide povremeno i u nevesinjska naselja.[4]

5Osnutak župe, 1899. Biskup Buconjić osnovao je župu u Nevesinju u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije u svibnju 1899. Župa je smještena uglavnom s gornje strane planine Velež (2000 m) i tijekom vremena obuhvaćala je 23 sela.

6. Prema prethodnu dogovoru između biskupa fra Paškala Buconjića i Provincije hercegovačkih franjevaca, Decizijom ili Rješenjem Svete Stolice, 17. srpnja 1899., dodijeljena je već osnovana župa Nevesinje dijecezanskomu svećenstvu.[5]

7. Imenovan don Marijan Kelava, u svibnju 1899. Biskup Buconjić imenovao je prvim župnikom don Marijana Kelavu, koji je ostao u Nevesinju do 1908., kada je premješten u Studence, a župa je praktično povjerena Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji.

8. Gradnja crkve i župnoga stana. Prvi župnik don Marijan Kelava uspio je od 1901. do 1903. podignuti i župnu crkvu i župni stan. Biskup je Buconjić „svojim troškom sagradio prostranu, čvrstu i prikladnu župnu kuću u gradu Nevesinju“.[6] Za vrijeme Drugoga svjetskog rata crkva je dosta stradala, a nakon rata pretvorena u skladište. Kada je vraćena, obnavljana je od 1958. do 1973. godine. Crkva je potpuno srušena u ratu 1992. godine. Danas je u obnovi.

9. Nevesinje, 1923. Župa je doživjela sudbinu drugih župa, koje su Decizijom 1899. godine bile pripale dijecezanskomu kleru, a 1923. godine vraćene na upravu Franjevačkoj provinciji, doduše „ad nutum S. Sedis“ – tj. dok Sveta Stolica drukčije ne odredi.[7]

10. U Šematizmu Provincije iz 1933. godine Nevesinje je uključeno u župe mostarskoga samostana, koje administrira Provincija.[8]

11. Franjevke, 1924. Školske sestre franjevke Krista Kralja Mostarske provincije Svete Obitelji djelovale su u Nevesinju od 1924. do 1949. Kuća je, s privatnom kapelicom, nakon rata nacionalizirana. I danas je nauzgor, ali su je drugi zauzeli.

12. Zvono, 1936. Župa je nabavila zvono na kojem je stajao natpis: Rimokatolička crkva Nevesinje – 1936. U posljednjem je ratu otuđeno, a 2007. godine plemenitošću ljudi vlasniku vraćeno i u konstrukciju od 12 metara visoku postavljeno.[9]  

13. Filijalne crkve. Osim župne crkve u Nevesinju, sagrađene su filijalne crkvice:

- Ulog, podignuta 1937. u čast sv. Ane i sv. Joakima, roditelja Blažene Djevice Marije. U ratu srušena. Obnovljena 1973. Crkvica je određena za sela: Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni i Obalj. Sva su ta naselja imala prije Drugoga svjetskog rata oko 360 katolika.

- Morine, sagrađena je prije rata za stočare mala crkvica sv. Ilije. Njoj su gravitirali vjernici iz mjesta Crvanj, Busovača, Morine, Somine i Orlovac. Nekoć je bilo i do 800 duša. Danas se vide samo ostatci gdje je bila crkvica koja je stradala u drugom svjetskom ratu.

- Seljani, 1972. godine podignuta je grobljanska kapelica u čast sv. Ivana Krstitelja za mjesta: Kruševljani, Dramiševo, Seljani i Vranješine. U posljednjem ratu, 1992. godine, teško oštećena, a 2003. godine obnovljena i blagoslovljena.

- U Kruševljanima pred posljednji rat započeta grobljanska kapelica koja je ostala nedovršena.

Nakon drugoga svjetskog rata nestali su katolici iz mjesta: Lakat, Luka, Žiljevo, Velež, Bišina, Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni.

14. Papinskim dekretom „Romanis Pontificibus, od 5. lipnja 1975. Nevesinje je ponovno vraćeno na „slobodno raspolaganje Biskupu“.[10]

15. Prema Šematizmu Franjevačke provincije iz 1977. (podatci od 1. siječnja 1976.) Nevesinje se ubraja u župe koje pripadaju Mostarskom samostanu.[11]

16. Raseljena župa. U ratu od 1991. do 1995. iz župe su izbjegli svi vjernici, a 11 ih je poginulo. Crkva je posve srušena: od župne je crkve na tome mjestu ostalo zemljište, ključ i stari crkveni obrednik. A župni stan naseljen prognanicima.

17. Primopredaja, 1999. Dogovorom između generalnoga ministra Franjevačkoga reda i mostarsko-duvanjskoga biskupa župa Nevesinje, s matičnim knjigama od 1899. i Stanjem duša od 1963. nadalje, putem Provincijalata, predana je biskupu na slobodno raspolaganje.

18. Imenovan u veljači 1999. župnim upraviteljem Nevesinja don Ante Luburić, trebinjski župnik.

19. Blagoslov, 2007. Biskup Ratko Perić blagoslovio je temelje nove crkve na istome mjestu gdje je i prije bila, na župnu svetkovinu Velike Gospe.[12]

20. U skladu s odredbom generalnoga ministra Reda manje braće, od 1. ožujka 2005.,[13]  sva crkvena imovina na području župe Nevesinje s dotadašnjega vlasnika Provincije, vođena pod bilo kojim naslovom, prešla je 2008. godine na novi pravni subjekt „Župu Uznesenja BDM – Nevesinje“, koja je na slobodno raspolaganje biskupu.

21. Blagoslov Oratorija sv. Pavla, 2009. Kad je preuređena jedna bivša gospodarska kuća i pretvorena u oratorij i privremenu kapelicu, biskup je na svetkovinu Svih Svetih blagoslovio kapelicu u čast Obraćenja sv. Pavla apostola.[14]

22. Katolici u župi:

- Godine 1940. - 1647 vjernika (najveći broj u povijesti župi)

- Godine 1962. - 492

- Godine 1969. - 392

- Godine 1975. - 310

- Godine 1982. - 264 vjernika u 59 obitelji

- Godine 1992. - 197 žitelja sa 61 kućom, k tomu još 23 obitelji koje su imale svoja imanja, a njihovi članovi povremeno dolazili.

- Godine 1991., prema popisu, bilo je u nevesinjskoj općini 210 Hrvata, a od toga u samome gradu 39.

23. Župnici u Nevesinju:

- don Marijan Kelava: 1899.-1908.

- fra Ambro Mišetić: 1909.-1918.

- fra Srećko Škorput: 1918.-1926.

- fra Božidar Ćorić: 1926.-1938.

- fra Honorije Čilić: 1938.-1940.

- fra Vinko Nuić: 1940.-1941.

- fra Miroljub Skoko: 1941.-1944.

- fra Mirko Magzan: 1953.-1958.

- fra Bogdan Ćubela: 1958.-1970.

- fra Grga Martić: 1972-1977.

- fra Oton Bilić: 1977.-1978.

- fra Hadrijan Sivrić: 1978.-1989.

- fra Andrija Nikić: 1989.-1991.

- fra Oton Bilić: 1991.-1999.

- don Ante Luburić: 1999.-

24. Duhovna zvanja:

- dr. Đuro Gračanin (Gacko, 1899.- Zagreb, 1973.), vrhbosanski svećenik[15]

- dr. Rudolf Römer (Nevesinje, 1905.- Sarajevo, 1982.), vrhbosanski svećenik[16]

- Pavao Buconjić (Nevesinje, 1915.- Zagreb, 2000.), isusovački brat.[17]

------------------------------------

 

[1] P. Bakula, Šematizam 1867., Mostar, 1970., str. 19.

[2] Opširnije o tome u: Stolačko kulturno proljeće, Stolac, 2008., str. 7-12.

[3] Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r; B. Pandžić, Acta franciscana III., Mostar-Zagreb, 2003., str. 453-454.

[4] Imenik svećenstva i župa Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjske za godinu 1892., str. 17-18.

[5] M. Perić, Hercegovačka afera, Mostar, 2002., str. 342.

[6] Schematismus Almae Missionariae Provinciae OFM in Hercegovina 1933., Sarajevo, 1933., str. 56.

[7] Hercegovačka afera, str. 347-356.

[8] Schematismus…, 1933., str. 56-58.

[9] I. Šutalo, „Blagoslovljeni temelji Gospine crkve u Nevesinju“, u: Crkva na kamenu, 10/2007., str. 22-24.

[10] Hercegovačka afera, str. 538.

[11] Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977., str. 66-68.

[12] Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, 2/2007., str. 74; 3/2007., str. 46-48; Crkva na kamenu, 10/2007., str. 22-24.

[13] Vrhbosna, 2/2005., str. 174-175.

[14] Službeni vjesnik, 3/2008., str. 49 i 89.

[15] Gdje su oni stali, mi nastavljamo, Sarajevo, 2007., str. 48-49.

[16] Gdje su oni stali, mi nastavljamo, Sarajevo, 2007., str. 96-97.

[17] Ignacijev put (Zagreb), 2/2000., str. 28-29.

POVEZANI ČLANCI

03. tra 2021
KIUM
02. tra 2021
KIUM
01. tra 2021
KIUM

NAJČITANIJE

03. tra 2021
KIUM
02. tra 2021
KIUM
01. tra 2021
KIUM