Biskupove propovijedi
30. August 2007.
Foto:
nepoznato

ISUS = PUT, ISTINA I ŽIVOT

Tvrdnja - pitanje - odgovor

Isus: A kamo ja odlazim, znate put.
Toma: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš, kako onda možemo put znati?“
Isus: „Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14, 4-6).
Toma hrabro i spontano pita. Posljednja je večera. Gospodin kazuje apostolima kako će on ubrzo otići. Učenici napeto slušaju. Sve im se čini da razumiju, ali nitko pravo ne veže. Isus im veli da oni znaju Put - jer im je tri puta navješćivao taj Put, tj. da će on umrijeti na tome Putu. A jedan između njih, Toma, Blizanac, smjelo istupi i onako u množini Isusu odvrati, da oni zapravo ne znaju što On priča, ne razumiju kamo to on ide i prema tomu kakav put, kakvo li znanje, kakav li odlazak!
Toma pogleda na apostole: Ljudi, zašto se smijete? Pa zar netko zna kuda i kamo naš Učitelj odlazi? Dobro, ako vi znate kamo Isus ide, ja ne znam. Isuse, meni nije jasno kojim ti Putem ideš, niti ja znam toga Puta. A volio bih znati. Uostalom, malo prije si rekao: „Kamo ja odlazim, vi ne možete doći“ (Iv 13,33).
Toma priznaje da ni on ni apostoli ne znaju pravo kuda Isus ide, samo se ljudi boje priupitati, da ih Isus ne prekori. Toma je odlučan pa pita. On je čovjek koji ne može reći da nešto razumije ako ne razumije. On je otvoren i ne ustručava se upitati Isusa da ne bi nerazborito zalutao s puta i ostao u mraku, pokraj toliko pravoga Svjetla i pravoga Puta.
- Iako nas ništa ne košta upitati, osim malo smijeha i komentara od onih koji ionako ne razumiju, mi opet šutimo, spremni na lutanje. Pa ako se bojimo upitati nekoga između svojih kolega i prijatelja, obratimo se barem Bogu pitanjem. Zatražimo savjet od Duha Svetoga. On taj dar daje obilno onima koji mu se pokoravaju (Dj 5, 32). On nam može prosvijetliti pamet u molitvi, u klanjaju, u razmatranju, u duhovnoj obnovi, na redovničkim danima. Otvorimo mu svoj duh. Ako to činimo, ne će nam nedostajati Tomine hrabrosti da se obratimo i drugima, da upitamo i za one jednostavne stvari koje nam uostalom uopće nisu jasne!
Isusov odgovor. Dobro je što je Toma pokazao svoju znatiželju, odnosno svoje neznanje, što je imao smjelosti postaviti upit. Sigurno bi nam ostala nejasna jedna od temeljnih Isusovih misli. A ovako je odgovor posve nedvosmislen i predragocjen. Isus se nije skanjivao kad je čuo Tomino pitanje. On, kao izvrstan odgojitelj i učitelj, uopće se ne obzire na smijeh drugih učenika nego najozbiljnije odgovara na Tomino pitanje i tako privlači pozornost i drugih suučenika. Isus zapravo uvijek tako priča da nešto ostane nedorečeno, pa time izaziva radoznalost svojih slušatelja. Usmjeli li se netko nešto upitati, on će jednostavno i cjelovito odgovoriti koliko možeš ponijeti. Protumačit će tako da se odgovor doista zapamti zauvijek. Isus je u ovome odgovoru jasan i dorečen: Ja sam Put, Istina i Život! Ovo je sigurno najsvečanija i najjasnija Isusova izjava. A ovoj su ravne: Ja sam vrata. Ja sam uskrsnuće. Ja sam kruh života! Ja sam svjetlost svijeta. Ja sam pastir dobri. Ja sam uskrsnuće i život. Ja sam trs, a vi loze. Ja sam pobijedio svijet. I tolike druge, uvijek u prvom licu jednine i uvijek sveobuhvatne s obzirom na ovaj i na onaj svijet.
Ove prve tri misli - Put, Istina i Život (Via, Veritas et Vita) - jesu tri filozofska, teološka i uopće stupa čovjekova razmišljanja i djelovanja:
Istina odgovara ljudskomu umu koji je razdiran sumnjama;
Život odgovara ljudskomu srcu koje dršće pred smrću; a
Put odgovara čovjekovu nastojanju i uma i srca, jer je najčešće na raskrižju i ne zna kamo bi udario. Eto to troje što nam je u životu sadržajno i orijentacijski najvažnije jest Isus Krist. O svakome ponešto.
Put? Ovdje se Isus predstavlja kao put, smjer, hod, božanski put, jedini put do spasa. Ne putokaz, nego Put. Krstitelj je kažiprst, tabla na cesti, a Krist je Put kojim se ide k cilju.
Ljudi nas ovoga svijeta uvlače u nerazmrsive spletove koji se ne mogu ni pratiti, a kamo li zapamtiti. Tako filozofije, tako razne emisije koje se daju u najgledanijem terminu.
Pa i neki suvremeni teolozi odustaju od izvora katoličke nauke kao jedinoga puta, te uče da i su i druge religije pravi putovi spasenja, da drugi utemeljitelji religija mogu biti ne samo pravi učitelji vječnoga života, nego mogu biti efikasniji, bolji od Isusa Krista. Razumije se da se takvim zašlacima oduzima dozvola poučavanja ako ustraju u svojim zabludama.
A Isus nam se ukazuje kao Put. On nam je u evanđeljima dao mnogo savjeta, uputa, pouka, usmjerenja, ali glavno je njegovo djelo ono kojim je on sam postao naš Put. On ti kaže: Slijedi me! Kuda ja, tuda ti. On nas vodi, on ide ispred nas. Ne gura nas nego kaže: Za mnom! On krči put. On nas jača na putu, usmjeruje osobno svaki dan. On nam o putu toliko ne priča koliko nam se predstavlja kao Put, Put u Život vječni. U Djelima apostolskim čak se čitavo kršćanstvo sa svojim naukom, ćudoređem, zakonom, sakramentima naziva Putom (Dj 9, 2; 18, 25; 24, 22).
Pošteno se upitajmo: vjerujemo li u Krista kao svoj jedini Put? Jesmo li se kadri ići tim Putem, makar išli kroz Getsemani, Gabatu, Golgotu, Grob? Tomu Putu cilj nije u Grobu, nego u Uskrsnuću… Taj put vodi k cilju nebeskomu, smislen je i svrsishodan. I još nešto: kao što je Isus postao put nama, tako i mi moramo biti put drugima, svijetu!
Što znači Istina? U biblijskom smislu opseg je istine mnogo širi od filozofskoga ili političkoga pojma. U filozofskom smislu istina je poklapanje između onoga što je u glavi i onoga što je u stvari. A u svetopisamskom smislu istina je poklapanje našega srca s našim razumom. To jest želje moraju biti usklađene s razumnim mislima. A i razum i srce trebaju se podvrgnuti, u vjeri, Božjem putu i Božjim mislima, Providnosti. U praktičnom životu susrećemo čovjeka s dvama licima; jedno je lice znanstveno: odličan stručnjak iz kemije, biologije, strategije, geopolitike, itd., a drugo mu lice može biti posve iznakaženo - tj. kao čovjek nikakav, nemoralan, ništarija, pokvarenjak. Istina nije samo prvo lice, nego ujednačenje drugoga lica s prvim. Da je savršeno usklađena ličnost, a ne dvoličnost. Prema tomu, ako jedan škrtac govori o darežljivosti, ili jedan oholnik o ljepoti poniznosti, ili jedan razbludnik o visinama čistoće, ili jedan bijesan i ljutit tip govori o snazi vedrine, njegove će se riječi doimati slušatelja u posve negativnu smislu. A mi ljudi u tome najviše padamo. Ne možemo ujednačiti istinu srca s istinom mozga. Ako smo puni znanja, nismo puni i poniznosti. Ako smo stekli diplome u nekoj struci, nismo diplomirali iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu… Jedini koji nije nikada falio jest Isus Krist, koji je u sebe utjelovio istinu koju je naučavao. Mnogi ljudi mogu reći: «Ja vas poučavam istinu». A Isus je rekao: Ja sam Istina!
Mi smo onoliko Isusovi ukoliko možemo ponoviti tu riječ i primijeniti je na sebe, u svome životu. Ja sam istina, jer sam dobrota, velikodušnost, čistoća, siromaštvo, poslušnost, molitva, ljubav. Možda si uvjeren da si u nečemu visok, ali u drugim si područjima slab i nizak. Mi smo svećenici pozvani na to da ono što drugima govorimo, sami u svom životu obdržavamo. Da ne budemo samo tvrdnja Istine nego i činjenica Istine, kao što je bio naš Gospodin. Ne možemo to biti bez njegove božanske pomoći i ljudskoga primjera.
Što znači Život? Definiciju daje psalmist: Život je punina radosti pred licem Božjim, blaženstvo koje se dobiva s desne Božje. Život jer rast, rad i radost.
Život je rast. Mi u svome životu vidimo da do svoje dvadeset i neke godine rastemo. Kako je divno promatrati osobu: dijete, dječaka, mladića koji se stalno razvija, fizički i duhovno, kako raste i u mudrosti i milosti i pred Bogom i pred ljudima. Mi ljudi ponajviše primjećujemo vanjske promjene u tijelu, a mnogo su važnije one unutarnje promjene, u duši. Život je neprestano izraštanje. I kad se čovjek fizički prestao razvijati, on još uvijek duhovno može rasti: iz dana u dan, iz milosti u milost! Vječni život nije ništa drugo nego vječni rast u spoznanju i ljubavi. Tu nema stop. Bog je neizmjeran. Nikada ga se dovoljno nećemo nagledati, naljubiti, nauživati. Uvijek će biti novosti pred licem Božjim. Kako mi znamo u pojedinim životnim momentima uskliknuti: srce mi je puno radosti, raspuknut će. A još uvijek može stati obilje radosti. To znači, mi ćemo pred Bogom uvijek biti puni radosti, a uvijek ga moći još više ljubiti. Na ovom svijetu nikada ne možemo dostatno naljubiti osobe koje istinski ljubimo: uvijek malo! Eto takav rast jest i onaj trajni, vječni život.
Život je rad: Vječni je život najveća aktivnost, actus - čin. Aktivnost bez umora, bez znojenja, bez predaha. Čovjek nije stvoren da miruje, nego je u trajnom gibanju i radu. Taj je rad u vječnom životu posve duhovne naravi: rad spoznaje i rad ljubavi. Uvijek nova bogatstva i blaženstva.
Život je radost. Konačno, treća točka i stup života jest radost. Onaj tko raste i radi, taj je radostan. To je radost neprenosiva i neprikaziva. Ona se doživljava, miluje srce, doista je milost, milina, božansko milovanje naših duša. Punina radosti pred licem Božjim! Radovati se znači ispuniti svoje srce smislom, doživljajem, ne materijalnim predmetima, nego duhovnom stvarnošću. Ljubavlju. Radost je ljubav, ta silna riječ koja nosi svijet, koja rađa svijet. Čovjek traži život, tj. ljubav. Ne traži podatke, položaje, diplome, medalje, priznanja, osim koliko su u službi života. Isplati se živjeti - s Isusom. Love brings life.
Isus je jasan u svome odgovoru apostolu Tomi i svim pluralističkim teolozima svijeta. Nema pristupa k Ocu nebeskomu izvan Krista. Krist jasno kaže:
Tko želi put, ja sam to.
Tko želi istinu, ja sam to.
Tko želi život, ja sam to.
Tko mene prihvaća, prihvatio je i Oca.
Tko je upoznao mene i uzvjerovao, upoznao je i uzvjerovao u Oca. U Kristu vidimo kakav je Otac. A Otac je sve. Isus je došao objaviti Oca. Krist je jedini koji može u vječni Život dovesti čovjeka i čovječanstvo. Izvan Krista spasa nema! Extra Christum nulla salus.
Put, Istina i Život. Nije li to Gospodin Isus na najsavršeniji način formulirao, primjenjujući te vječne vrijednosti na sebe? On i božanska Istina i Dobrota i Ljepota, odnosno Istina, Put i Život? (Iv 14, 6). U njega je doista to troje jedno, savršeno: tko je od Istine, njegov sluša glas; tko hoće ljepotu Života, on će mu je dati, i to u izobilju, zato se s neba i snizio; i tko hoće načina i Puta da dođe do Istine i Života, on je jedini Put. Izvan njega spasa nema. Nitko ne dolazi Ocu osim po njemu!

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE