Vijesti
23. December 2017.
Foto:
Preč. Vladislav Tomas

Prečasni  Vladislav Tomas rođen je u Drinovcima, 20. lipnja 1921. od oca Nikole, zvanog Juka, i majke Ruže r. Bandić. Imao je još brata Petra i sestre Danicu i Janju. Stric mu je don Ilija Tomas, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije (1901.-1942.), župnik u Klepcima (1928.-1942.). Kada su Vladi bile dvije godine, izgubio je majku, a od sedme godine prešao je stricu don Iliji u Klepca, gdje je pohađao osnovnu školu (1928.-1932.).

Osam razreda sjemenišne gimnazije polazio je kod isusovaca u Travniku (1932.-1940.), filozofsko-teološki studij također kod isusovaca u Sarajevu (1940.-44.). Kada mu je poginuo stric don Ilija, početkom svibnja 1942., Vlado bogoslov došao je u Klepca, uspio je prebaciti sve crkvene matice u Čapljinu i tako ih spasiti.

Zaređen je za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije, 29. lipnja 1944. u Sarajevu. Mladu je Misu slavio u Drinovcima, 15. kolovoza 1944. Mladomisničko geslo bilo mu je: Veliča duša moja Gospodina. Osuđen je na smrt na komunističkom sudu, 29. prosinca 1944. Uspio se preko Mostara domoći Zagreba. U Usori je preživio napad na vlak kojim se vozio u Zagreb. Došavši u Zagreb bio je neko vrijeme  prefekt u Radišinu konviktu. U zagrebačkoj je nadbiskupiji pastoralno djelovao, najprije u Đurđevcu i Kloštru Podravskom, a od 1946. do 1988. bio je u Hrvatskoj Dubici, neko je vrijeme pastoralno držao i Bosansku Dubicu. U Dubici je kao župnik doživio raznovrsna podmetanja, zastrašivanja i poniženja. Neko je vrijeme bio instruktor u privatnoj školi za vozačke ispite. Kroz njegovu je školu prošlo više od 100 kandidata.

Godine 1988. nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić pozvao ga je u Zagreb za rektora crkve Krista Kralja na Mirogoju.  

Godine 1992. bio je podvrgnut operaciji, nakon koje je ostao oko tri mjeseca u bolnici. Uzeo je malo dulji period oporavka.

Godine 1994. ponovo se vratio na Mirogoj u svojstvu rektora mirogojske crkve. Te je godine proslavio pedesetu obljetnicu misništva.

Godine 1998., nakon moždanoga udara, kardinal ga je Kuharić umirovio. Svoje umirovljeničke dane najprije je provodio u svome stanu, a posljednje dvije-tri godine nastanio se u Svećeničkom domu sv. Josipa na Kaptolu.

Godine 2004. proslavio je, zajedno sa školskim kolegama don Đurom Kulašom i don Božom Vukojom, šezdesetu obljetnicu misništva u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.

Budući da je Hrvatska Dubica pripala Sisačkoj biskupiji, sisački je biskup počastio don Vladislava Tomasa imenujući ga 26. ožujka 2012. začasnim kanonikom Sisačkoga kaptola.

A svoju sedamdesetu obljetnicu svećeničkoga ređenja don Vlado je proslavio najprije u katedrali u Zagrebu, 29. lipnja 2014. godine, a potom u Sisku u katedrali, 6. srpnja istoga ljeta.  

Godine 2016. objavio je knjigu, drugo dopunjeno izdanje, „Život u vjeri, nadi i ljubavi“.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća dogovoreno je između zagrebačkoga ordinarija nadbiskupa Kuharića i mostarskoga ordinarija biskupa Petra Čule da se don Vlado ekskardinira iz Mostarsko-duvanjske i inkardinira u Zagrebačku nadbiskupiju. Nije nikada zaboravio svoje izvorne hercegovačke biskupije pa se znao obilnim darovima sjetiti sjemeništaraca i bogoslova. Hvala mu!

Preminuo je  u Svećeničkom domu u Zagrebu, 23. prosinca 2017. u 97. godini života. Sprovod je predviđen 28. prosinca 2017. u kripti crkve Krista Kralja na Mirogoju.

Počivao u miru Božjem!

POVEZANI ČLANCI

08. kol 2018
KIUM
02. kol 2018
Biskupski ordinarijat Mostar
31. srp 2018
Biskupski ordinarijat Mostar

NAJČITANIJE

08. kol 2018
KIUM
02. kol 2018
Biskupski ordinarijat Mostar
31. srp 2018
Biskupski ordinarijat Mostar