Don Jozo Blažević, zvani don Joko, župnik Hercegovačkih Vinjana i privremeni župni upravitelj Zagorja, župe Gospe od zdravlja, zove biskupa Ratka da na svetkovinu Pedesetnice ili Silaska Duha Svetoga, 31. svibnja 2020., blagoslovi jednu kapeličicu kraj puta, namjenjujući je Gospi Lurdskoj.
Don Joko, kako ćemo na najveću svetkovinu Duha Svetoga u godini govoriti o spomenu Lurdske Gospe, pa makar toga dana i bio liturgijski spomendan Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti, koji se inače ove godine ispušta?
Don Joko će: Ne ćemo ni u čemu oduzimati od svetkovine Duha Svetoga, neka sve bude duhovsko: i sv. Misa, i pjesme, i propovijed o Duha Svetomu, samo neka biskup usput blagoslovi kapelicu, ta je kapelica ionako uz put. Kapelica je Gospina, a nitko od ljudi nije bio blizu Duhu Svetomu kao Gospa. Je li tako?
Dobro. I tako je biskup došao u župu Zagorje u 17.00 sati slaviti sv. Misu u slavu Duha Svetoga, na početku blagosloviti kapelicu Gospe Lurdske, pred prikazanje blagosloviti oltar od kamena kako ga je Bog stvorio, na svršetku izmoliti blagoslovnu molitvu u podnožju, a don Joko će s bogoslovima Vinkom i Matom uspeti se na vrh vrletne Tomića stijene i vodom poškropiti Gospin kip.
Don Jokin je povijesni prikaz prije početka sv. Mise: U Zagorju, na raskrižju putova od kojih jedan vodi prema župnoj crkvi Gospe od zdravlja, drugi prema groblju Jabuke, a treći prema Viru, ispod visoke Tomića stine ima jedna Gospina kapelica krajputašica. Prevalila je čudan put, kao i čudesan Gospin kip, koji u njoj „obitava“. Kapelicu je 1982. god. podigao prvi zagoranski župnik don Zdravko Petković, „odvojivši“ nešto materijala od crkve u izgradnji, da bi u nju stavio kip Gospe Lurdske, koji je boravio u „izgnanstvu“ u grobljanskoj kapelici sv. Luke. Sada je ta kapelica obnovljena, u kamen obučena i ponosno stoji grleći Onu, koja je čini kapelicom.
A sve je počelo ne tako davno, kako bi možda neki htjeli prikazati.
Bijaše jedna mala, neznatna kapelica na lokaciji Konapišće, stotinjak metara od sadašnje - uz rijeku Žukovicu. Kapelica je jednostavno nestala u povodnju 1952. godine. Kamen je nestao, a porculanski kip Blažene Djevice Marije - Gospe Lurdske, Bezgrješno Začete, vode su Žukovice odnijele sve do Ričica. Iz vode je kip izvadio Pere Lažeta. Neoštećen! Kada se to pročulo, u Ričice je otišao drugi Pere, Petričušić – Bungurica, i vratio Gospin kip doma. Kip preuzela učiteljica Henrieta Benaček. Ona organizira gradnju nove kapelice, druge po redu, na lokaciji Koštica (kod Ćutića kuće) i podmiruje sve troškove gradnje. Svijet dolazi, zavjetuje se, moli… Priča se o uslišanim molitvama… Učiteljica Henrieta umire 1964. - Bog joj dao duši pokoj! I mještani je sprovode u Zagorje na groblje Jabuke. Inače je rođena u Innsbrucku 1881. godine. U Zagorje je došla oko 1930. S obzirom na to, kako i koliko se zauzela oko čuvanja kipa i gradnje ove druge kapelice, zaključujemo da je ona sagradila i onu prvu koja je nestala 1952. Ovu su drugu kapelicu srušili „graditelji“ cesta 1981. godine, jer je trebalo proširiti cestu. Usput rečeno: na tome mjestu cesta nikada nije proširena!
- Kako se narod prikupljao - a prikupila se koja stotina vjernika - bila je mogućnost svete ispovijedi jer je pristigao i neuobičajen broj svećenika.
Župnik je don Joko pozdravio biskupa i svećenike koji su došli u koncelebraciju: fra Mladena Vukšića, posuškoga župnika i dekana; don Marka Kutlešu iz Gabela Polja; don Antu Đereka iz Gabele; don Miju Klarića iz Rašeljaka; don Jakova Renića iz Vinice; don Blaža Ivandu iz Grabovice; don Iliju Drmića iz Vira; don Ivana Bebeka iz Prisoja; umirovljenike don Barišu Čarapinu, don Mihovila Zrnu i don Matu Šolu te tajnika don Iliju Petkovića i đakona don Antu Jukića iz Mostara. Sve je za sv. Misu na otvorenu pripremljeno i sve teče besprijekorno.
Biskup je propovijedi govorio o djelu Duha Svetoga u ovome svijetu, najprije prigodom čudesna i otajstvena utjelovljenja Druge Božanske Osobe u Blaženoj Gospi u Nazaretu. Kada je Gospa razumjela da je Bog poziva na suradnju u djelu spasenja čovječanstva, pristala je svom vjerom svojom, svim srcem svojim i svim bićem svojim. Eto nam divna uzora i zagovorničke pomoći kod Boga. A kada je od anđela čula da je i njezina rođakinja Elizabeta u blagoslovljenu stanju, pohrlila je u Ain Karim posluživati ono dvoje stare čeljadi - Elizabetu i umirovljenoga svećenika Zahariju.
Drugo je djelo Isusovo udahnuće Duha Svetoga u apostole na dan Uskrsa kada ih je obdario i ovlastio snagom Duha Božjega da otpuštaju grijehe skrušenima a zadržavaju ih neskrušenima. Temelj je to sakramenta sv. ispovijedi. Tko se pred Bogom i pred ljudima prizna grješnikom, Duh će mu Sveti pomoći. A tko misli da je bezgrješan i da može o sebi, izgubit će se.
I treći nastup Duha Svetoga jest onaj najsvečaniji, Silazak s neba u silnu a ugodnu vjetru i u liku ognjenih jezika: spuštanje Duha na Gospu, na Apostole i „hodočasnike“ na jeruzalemskom trgu Pedeseti dan nakon Uskrsa kada se pokazuje razumijevanje različitih jezika i vlada savršena sloga među ljudima.
Neka nam svima Blažena Djevica Marija, koja je najpovlaštenija ljudska osoba i suradnica Presvetoga Trojstva, isprosi od Boga milost da uspješno prevladavamo rijeke nevolja, sustave neprijateljstava i vremena tjeskobe i beznađa. Gospina je uloga majke da pomogne svojoj djeci. Kako da je sinovski ne zamolimo!
Nakon svečanosti Duha Svetoga koja se odvijala ispod oblaka koji su nosili kišu, a nije je bilo na spomenutom raskrižju pri blagoslovu Kristova žrtvenika, i Gospine kapelice i kipa, župnik je don Joko pozvao biskupa, svećenike, đakona i bogoslove na čašćenje u novoj župnoj kući u Hercegovačkim Vinjanima
Duše Sveti, Gospodine i Životvorče, uvijek nas oduševljavaj za sebe!
