Blaženi don Miroslav. U dogovoru sa zadarskim nadbiskupom msgr. Želimirom Puljićem, koji je pozvan da o svetkovini Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u Londonu predvodi Misno slavlje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u povodu njezine 50. obljetnice postojanja, a na poziv rektora zadarskoga sjemeništa „Zmajević“, don Rolanda Jelića, biskup je Ratko 7. prosinca 2019. nazočio priredbi koju su prikazali sjemeništarci uoči spomenute svetkovine Bezgrješne Djevice, koja je zaštitnica sjemeništa. Scenski prikaz bio je o životu i mučeništvu blaženoga Miroslava Bulešića, svećenika Porečke i Pulske biskupije, koji je živio svega 27 godina, od toga 4 svećeničke (1920.-1947.). Sjemeništarci su, pod vodstvom Silvije Bukulin, vjernice iz katedrale sv. Stošije, u polsatnom izvođenju prikazali lik i petnaestogodišnji put od Svetvinčenta preko sjemeništa u Kopru, bogoslovije u Rimu, sjemeništa i gimnazije u Pazinu sve do Lanišća, župe mučeništva blaženoga don Mire. Bio je to razgovijetan i poručljiv govor. Sudjelovala su sva četvorica hercegovačkih sjemeništaraca: maturanti Marko i Stipe, vicematurant Danijel i drugaš Samuel.
Na kraju prikaza nazočnoj se publici obratio rektor don Roland koji je rekao da je djelo prikaz poratnoga vremena, od 1945. nadalje, kada su komunisti zagospodarili tadašnjom zemljom i htjeli eliminirati katoličku vjeru i Katoličku Crkvu kao navjestiteljicu Kristova otkupljenja i spasenja. U toj borbi nemoguće je ne imati i žrtava, mučeništava. Jedan od tih mučenika, koji je dragovoljno dao svoj život za Krista i za Crkvu, jest mladi svećenik don Miro Bulešić. Ovo je divan primjer i poziv mladim dušama, koje upravo Krist zove, ali ih zove s Križa: Kada budem uzdignut od zemlje, sve ću privući k sebi.
Don Roland je pozvao i biskupa da progovori nazočnima:
Biskup je rekao da je ostao zadivljen kako su sjemeništarci vrlo dobro izveli, i naracijom i akcijom, Bulešićevu životnu putanju i patnju do mučeništva. Napose je istaknuo da su dvojica modernih hrvatskih blaženika: Ivan Merz (blaženi od 2003.) i blaženi Miroslav Bulešić (od 2013.) postali blaženima ponajviše na temelju proučavanja i ocjena rimskih recenzenata odnosno postulatora njihovih Dnevnika u koje su pisali svoje misli, osjećaje, molitve, kritike, svoj duhovni život. Oba su dnevnika objavljena: Merčev Dnevnik, Zagreb, 2014., a Bulešićev Duhovni dnevnik, Pazin, 2017. „Pero piše kako duša diše“. Ova su dva hrvatska velikana pisala kako su disala – autentično, duhovno, kristoliko. Jer za procjenu svetosti promatra se sav život, a ne samo posljednji životni čin, pa makar taj bio i mučenički.
Bezgrješno začeće Marijino. Sutradan, 8. prosinca, u velikoj kapelici, posvećenoj Bezgrješnoj Djevici u sjemeništu, u nazočnosti sjemeništaraca, njihovih roditelja i drugih vjernika iz grada, biskup je Ratko, s poglavarima i drugim svećenicima, slavio sv. Misu II. nedjelje došašća s propovijeđu o Bezgrješnoj kojoj je posvećena ne samo kapelica nego i cijelo sjemenište. Biskup je naveo da je Marija na ovome svijetu jedino ljudsko biće koje je posebnom milošću i povlasticom Božjom očuvano od ljage iskonskoga grijeha. Ne da ona nije trebala otkupljenja, nego je ona čudesno, unaprijed, na uzvišeniji način otkupljena, eto tako da je ostala bez ikakve ljage od prvoga trenutku svoga začeća u svojoj majci Ani. O tome se kroz čitavu kršćansku povijest vodila rasprava, nekada do usijanosti, dok konačno papa Pio IX., blaženi od 2000. godine, nije svečano proglasio dogmu o Marijinu Bezgrješnu začeću, 1854. godine. Tada su prestale sve raspre i polemike. Bog je jedini moćan birati Majku svomu Sinu, Drugoj Božanskoj Osobi, koji se utjelovio u nazaretskoj Djevici. Bog je dakle „učinio ono što je dolikovalo ili bilo moguće“. (Fecit ergo, quantum decuit aut licuit – fra Ivan Duns Škot).
