U subotu, 15. lipnja 2019., u Vinici u Duvanjskom dekanatu na okupu su u koncelebraciji četiri župnika iz buškojezerskoga bazena s kandidatima za sv. krizmu iz svojih župa: don Blaž Ivanda iz Grabovice s troje krizmanika, don Ivan Bebek iz Prisoja s četvero, don Jakov Renić iz Vinice s petero i don Mijo Klarić iz Rašeljaka sa šestero. U svemu osamnaest krizmanika i krizmanica devetoga razreda, i dvoje prvopričesnika iz same župe Vinica, koji imaju braće i sestara među krizmanicima.
U koncelebraciji još je nekoliko okolnih svećenika, među kojima i dekan duvanjski fra Vinko Kurevija, župnik iz Seonice, i don Marijan Šiško iz Torontske nadbiskupije, koji je u Vinici prije pet godina slavio Mladu Misu.
Dvoje krizmanika iz Vinice pozdravlja biskupa Ratka: krizmanik probranim riječima, a krizmanica probranim cvijećem. Potom uzima riječ vlč. Renić koji izražava dobrodošlicu svima i poziva predvoditelja da otpočne Misnim slavljem. Pjeva zbor iz Grabovice kojim dirigira župnik don Blaž. I izvanredno ugodno pjeva tako da neke pjesme može prihvatiti punim glasom i sav narod u viničkoj crkvi Male Gospe. Četvorica župnika već dvadesetak godina naizmjenično preuzimaju gostoljubivu organizaciju sv. potvrde svake godine.
Biskup počinje sv. Misu radujući se kako u svetištu desetak svećenika u polukrugu, a ispred pričesne ograde također u polugrugu deset krizmanica, osam krizmanika i dva pričesnika okrenuti k oltaru s druge strane.
Krizmanicima je podijeljena zadaća biblijskih čitanja i molitve vjernika.
U propovijedi biskup je najprije progovorio dvije riječi prvopričesnicima. Spomenuo je kako je prije dvadesetak i više godina čitao intervju s jednim uglednim hrvatskim književnikom, kritičarom, antologičarom, akademikom, državnikom. Kada ga je novinarka upitala koji mu je dan u životu bio najdraži između toliko susreta s papama, s carevima, s kraljevima, državnicima, kulturnjacima, on je mirno odgovorio. „Najdraži mi je bio dan Prve sv. Pričesti u Frankopanskoj kada su nas sestre obukle u bijele haljine i kada smo se pobožno pričešćivali“. Taj isti akademik, dugogodišnji član Partije, pa u vrijeme Hrvatskoga proljeća izbačen, i osuđen na zatvor – nastavio je biskup – prije nekoliko godina kada je umirao, na pitaanje jednoga prijatelja želi li svećenika, odlučno je odgovorio: Ne! Prvopričesnici, neka vam i ovaj današnji dan i onaj posljednji dan u životu bude s Isusom i njegovim milosrdnim srcem.
Potom je biskupu govorio o nevidljivoj stvarnosti. Nevidljiv je vjetar, nevidljiva je mudrost, nevidljiv je svaki dar Duha Svetoga, nevidljiv je i sam Duh Sveti. Znači li to da ga nema: ni vjetra, ni dara, ni Duha? Ni govora! Što ga bolje ne vidimo, to on bolje postoji i djeluje.
Ali ima naravne mudrosti koju posjeduju dječaci i djevojčice i koji su kršteni i nekršteni? reći ćeš.
Ima naravnoga znanja koje posjeduju školarci i školarke koji vjeruju u Boga i koji ne vjeruju u Boga.
Ima naravna savjeta što ga roditelji daju svojoj djeci bila ona muslimanska, pravoslavna, katolička. U čemu je onda razlika? U čemu Duh Sveti daje više kršćanskoj nego nekršćanskoj djeci?
Sva mudrost, i naravna i nadnaravna, dolazi od Boga.
Svaki dobar savjet dolazi s visina, i naravni i nadnaravni.
Naravna nas mudrost vodi k cilju u naravnom životu, a nadnaravna nas mudrost vodi k cilju u nadnaravnom, vječnom životu.
Duh Sveti u sakramentu sv. krizme daje nam sedam svojih nadnaravnih darova koji nas upućuju u životu kako se spasiti zauvijek, kako postići vječni život, kako ostvariti vrhunaravnu svrhu koju nam je Otac po Sinu i Duhu Svetomu pokazao i darovao.
Krizmanici su bili vrlo pozorni u slušanju, što se moglo vidjeti i u kratkim odgovorima za vrijeme sv. krizme.
Nakon biskupove popričesne molitve dvojica su prvopričesnika pred oltarom izrazila zahvalu za ovu priliku, jedan jednom strofom pjesmice, drugi drugom, a obojica trećom.
Poslije sv. Mise krizmanici su zaželjeli malo slika pred oltarom, pojedinačno prema župama sa župnicima.
Župnik je don Jakov počastio kolege svećenike u župnom uredu, gdje se razvio razgovor o tekućim suvremenim temama.