Nebeski je zaštitnik Trebinjske biskupije od pamtivijeka sv. Mihovil arkanđeo, kojemu je u gradu bila posvećena katedrala od 11. stoljeća nadalje. Pa i kada je 1251. sjedište preneseno na Dubrovačko more na otok sv. Marka – s pučkim izgovorom Mrkan - tijekom vremena sagrađena je na otoku katedrala s istim arkanđeoskim naslovom. U tu su katedralnu crkvu, i trebinjsku i mrkansku, bili pokopani i neki biskupi. Otkada je župnu crkvu Male Gospe Sveta Stolica uzdignula na rang trebinjske katedrale, 1984. godine, biskup Pavao Žanić odredio je, u suglasju s klerom, da se u nedjelju prije blagdana sv. Mihovila slavi Dan Trebinjsko-mrkanske biskupije. Tako je i ove godine, 22. rujna 2019., proslavljen svetkovinski blagdan svetoga arkanđela zaštitnika, kojemu je pokoncilska liturgijska obnova priključila i arkanđele Gabriela i Rafaela. Župnik i biskupski vikar za Trebinjsku biskupiju don Ivo Šutalo, poštujući uvriježenu praksu, na uočnicu priredio je orguljaški koncert u katedrali gdje je Katja Krolo-Šarac, magistrica crkvene glazbe, izvela dionice iz djela S. Bacha, F. Mendelssohna, S. Karg-Elerta, D. Zipolija, M. Lešćana i L. Boëllmanna.
A sutza nedjelju priredio je i pozvao biskupa apostolskog administratora Ratka Perića da predvodi Misno slavlje. Odazvali su se župnici Trebinjske biskupije: dekani don Rajko iz Stoca i don Ivica iz Neuma, zatim don Tomislav iz Čeljeva, don Gordan s Domanovića, don Pero iz Rotimlje, don Nedjeljko iz Gradca, don Anđelko iz Hutova, don Antun s Hrasna, don Bernard iz Ravna i Trebinje. Koncelebrirali su don Milenko, profesor iz Sarajeva; don Mladen, župnik Sv. Ivana i don Pero tajnik iz Mostara. Asistirala su dva bogoslova: Antonio s Hrasna, kandidat za đakonat, i Nikša iz Gradca, student četvrte godine na Filozofsko-teološkom institutu na Jordanovcu. Iz Hrasna su bili pjevači Župnoga zbora kao i skupina ministranata osnovne škole.
U početku je don Ivo pozdravio biskupa, svećenike i sav puk, župljane i hodočasnike, i predstavnike Zahumsko-hercegovačke eparhije, o. Miloša Lovrića, trebinjskoga paroha, i Branislava Rajkovića, đakona pri sabornom hramu u Trebinju. Domaćin je poslije slavlja u katedrali počastio celebranta i koncelebrante, pjevače i ministrante u prostorijama župne kuće.
Prenosimo biskupovu propovijed
SVETI MIHOVILE, OSLOBODI NAS OD ZLA
Jedan suvremeni crkveni uglednik izjavio je 21. kolovoza prošloga da đavao kao osoba ne postoji, nego „postoji samo kao simbolična stvarnost“, kao neki znak zla, simbol zloće, neka naša ljudska zamisao koja izmišlja toga đavla u objektivnu svijetu da mu pripiše zlo, ali njega nema niti ga je bilo. Bilo bi to utješno kada bi bilo istinito. Ali, na žalost, đavla ima, i to od početka ovoga svijeta, pa i prije stvaranja čovjeka. On je zavodnik od početka. Nije taj poricatelj đavla koji je prvi zanijekao njegovu opstojnost kao osobne stvarnosti. Bilo je krivovjernika i prije njega koji se nisu mogli hrvati s đavlom pa su mu jednostavno zanijekali egzistenciju misleći da su riješili pitanje zla u svijetu i u čovjeku. A đavlu, koji se može zamaskirati čak i u „anđela svjetla“, najviše odgovara da ga se niječe. On tek tada trijumfira. Rastumačimo neke pojmove:
Što je to osoba? To je biće, duhovno kao što je Bog, samo što su u Bogu Tri Osobe, ili kao što su anđeli, ili duhovno-tjelesno biće kao što je čovjek, koji ima svijest o sebi, biće s razumom i slobodom. Naša nam vjera kaže da je Bog u svojoj neizmjernoj ljubavi prije stvaranja čovjeka nastvarao mirijade i mirijade duhovnih bića, osoba, sa sviješću i slobodnom voljom, koje su postavljene na provjeru da se opredijele slobodno i odgovorno za Boga i vječno spasenje ili suprot Bogu ili za vječnu muku. One koji se opredijeliše za Boga zovemo anđelima, a one koji se pobuniše protiv Boga nazivamo palim ili zlim anđelima, đavlima, demonima, vragovima (staroslavenska riječ vrag znači - neprijatelj). Ovo nam je znano iz Božje objave, iz Svetoga Pisma.
Među tim zlodusima ima u Svetom Pismu i vlastitih imena kao što su: Antikrist, Belijal ili Belijar (od toga belaj), Knez tmine, Knez ovoga svijeta, Zmija, Zli. A neki navode kao izvorište glavnih grijeha ovih sedam đavola:
1. Lucifer (Iz 14,12) – Oholost; 2. Mamona (Mt 6,24) – Pohlepa/škrtost;
3. Asmodej (Tob 3,8) – Požuda/bludnost; 4. Beelzebul (Lk 11,24) - Ljubomora/zavist; 5. Belfegor/Baal Peor (Pnz 4,3) – Proždrljivost/neumjerenost u jelu i pilu; 6. Satan (Job 1,6) – Bijes/srdžba; 7. Abadon (Izr 15,11) – Lijenost.
Ti se pojmovi tih osobnih bića susreću na više mjesta u Bibliji i uvijek sa značenjem opasne rušilačke snage, nikada u službi Boga i čovjeka. Nalaze se na tolikim stranicama od Geneze do Apokalipse. To je strašna osobna stvarnost, intelektualno nadčovječna, moralno pokvarena.
Što je to zlo? Zlo je nedostatak dobra, istine, ljepote. Nemaš ruke, a trebaš je imati. Nemaš djece, a želiš je imati. Nemaš pamćenja, a dobro bi ti došlo. To su razne vrste nedostatka, fizičko ili duševno zlo. Ako pogledamo u Sveto Pismo Staroga Zavjeta, pojavljuje se mnoštvo pojmova za đavla: od demona do šejtana ili sotone. Čitajući Novi Zavjet, nailazimo barem 60 puta na riječ đavao. I barem 40 puta na riječ sotona. Da naiđemo na tu vrašku mračnu silu i tri puta, previše je, kamoli ne stotinu puta. Riječ dolazi od grčkoga pojma diabolos, što znači
klevetnik – onaj koji iznosi neistine o drugomu da naškodi njegovu ugledu i časti; ovaj klevetnik nije isto kao
ogovaratelj - koji prepričava tuđe naravne mane i osobne grijehe. Ti su osobni grijesi istiniti, ali se ne znaju u javnosti. E đavao nagovara ljude da ih iznose i tako nanesu štetu čovjeku;
kuditelj - koji govori loše o drugomu, bilo da kleveće izmišljajući laži, bilo da ogovara iznoseći tuđe nevaljalštine, samo da ti nanese zlo, da djevojku skudi mladiću ili mladića djevojci;
lažni tužitelj – koji te svojim lažima sramoti da se tako crveniš da pobjegneš između naroda: on je „lažac i otac laži“ (Iv 8,45);
nalet – koji naleti a da ne znaš ni otkuda ni kamo, samo ti naškodi koliko može;
napasnik – koji nagovara ili napastuje na zlo, na grijeh, napada te da pođeš krivim putom; a ti pristaješ ili ne pristaješ;
nečastivi – onaj kojemu se ne smije iskazivati nikakva čast i nikakav razgovor: odbij i to kratko i jasno;
potvoritelj – koji govori da si kradljivac, uličarka, mučiteljica djece u školi, a ništa od toga;
protivnik – koji se protivi Božjemu zakonu i redu, osobito u čovjekovu životu;
razdvajatelj – koji ruši život, uništava jedinstvo; razjedinjuje što treba biti zajedno;
zavodnik – koji zavodi s puta i ubija: „čovjekoubojica od početka“ (Iv 8,44).
To sve znači diabolos. I to uvijek pretpostavlja živu osoba koja to iznosi i raznosi, nije to vjetar, voda, zrak, zemlja, nego konkretna osoba koja takvu klevetu baca u zrak, uz vjetar, na zemlju da se širi i naškodi dotičnoj ljudskoj osobi.
Isus nije tumačio podrijetlo i postanak đavla, ali jest nas poučio molitvu Očenaša da govorimo: Ne uvedi nas u napast, neo nas izbavi nas zloga. Napast - tentatio i Zli – Malignus.
Tko su to anđeli? Nasuprot ovoj vojsci zloduha, zlotvora, zlikovaca, koji djeluju među ljudima, postoji kudikamo veća vojska anđela, arkanđela i drugih vrsta dobrih duhovnih bića. Na čelu te dobre vojske nebeske nalazi se Mihael – "Tko je kao Bog!" ili sv. Mihovil, arkanđeo, koji se posve opredijelio za Boga, za vječni život u Bogu. Zato su se i naši stari od stoljeća jedanaestoga opredijelili za arkandela Mihovila da on štiti i brani ovaj grad i ovu biskupiju i njezina biskupa i svećenike, redovnike i vjernike. Stari nam dokumenti prenose da je prva katedrala u Trebinju posvećena sv. Mihovilu arkanđelu i sigurno se oko nje formirala župna zajednica. A kada se sagradila nova crkva u ovome gradu, 1884. godine, spomen bi na davnu povijest očuvali da su crkvu posvetili u čast sv. Mihovila. Posvetili su je Maloj Gospi. A Mihovilu je posvećena kapelica na groblju u Podglivlju, najprije 1904., a obnovljena 1937.
Zaključujemo da se sjedište biskupije iz Trebinja željelo prenijeti u Dubrave, točnije u Prenj, gdje je od 1849. do 1855. građen današnji župni stan, a od 1859. do 1869. podignuta predivna crkva sv. Mihovila arkanđela. Ljetos, na Veliku Gospu, proslavismo prenjske obljetnice. Župa je dubravska od 1704. već 315 godina, i tijekom vremena razdijelila se u osam župa.
Još jedan spomen sv. Mihovila: u hutovskoj župi Krista Kralja u filijali Prapratnici podignuta je kapelica sv. Mihovilu 1938., a obnovljena 1974.
Mi, na ovaj svečani Dan Trebinjske biskupije, molimo moćan zagovor sv. Mihovila kod Boga, protiv njegova direktna protivnika Lucifera, protiv Mamone, Asmodeja, Beelzebula, Belfegora, Satana i Abadona. Molimo Mihovilovu, Gabrielovu i Rafaelovu zaštitu svih naših obitelji, djece i mladeži, očeva i majki, svećenika i redovnika da se držimo Božjega reda i puta odričući se đavla i njegova sjaja, a čvrstom vjerom vjerujemo u Boga Oca Stvoritelja, Isusa Krista Spasitelja i Duha Svetoga Posvetitelja. Molimo za ovaj grad i njegove vjernike i sve stanovnike.
Sveti Mihovile, čuvaj nas od Zloga!
