U srijedu, 15. srpnja 2015., u večernjim satima u Pastoralnom centru župe Svetoga Ilije proroka u Stocu predstavljena je monografija "Župa Stjepan Krst". Predstavljači su bili: biskup Ratko Perić iz Mostara; dr. don Ivica Puljić, župnik iz Neuma; dr. Kazimir Raguž, ravnatelj Doma zdravlja u Stocu i dr. Marinko Marić iz Dubrovnika, prireditelj ovoga zbornika. Dvorana je bila puna, a među nazočnima bili su don Rajko Marković, župnik i dekan stolački; don Damjan Raguž, rotimski župnik i župni upravitelj Stjepan Krsta; Stjepan Bošković, stolački gradonačelnik; dr. Mladen Bošković, predsjednik ogranka Matice hrvatske u Stocu; Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskoga dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Mostaru... U početku i na kraju, kao i između nekih predavanja, pjevala je djevojačka skupina "Vidoštatska kraljica". Poslije prezentacije knjige župnik je don Rajko sve sudionike pozvao na večernji domjenak u župnu dvoranu.
Prošle godine, kada je iz tiska izišla ova monografija od 640 stranica, priređeno je predstavljanje na Stjepan Krstu nakon sv. Mise. I lani i ove godine glavna misao vodilja bila je: Obnovimo župu Stjepan Krst! Nemojmo čekati da nam se dadnu gotovi uvjeti, nego mi stvarajmo pogodne uvjete, svatko sa svoje strane: crkvene, političke, osobne, obiteljske, ekonomske, financijske... Bez zajedničkoga dobrotvornog pothvata ne će se ništa postići na ovim prostorima. Poteškoće uklanjajmo, a povoljne uvjete stvarajmo! A kada se braća slože, i olovo plivat može!
Ovdje donosimo prikaz knjige kako je vidio biskup Ratko, apostolski upravitelj Trebinjske biskupije:
„ŽUPA STJEPAN KRST
(1974.-2014.)
prigodom 40. obljetnice osnutka“
Priredio Marinko Marić, Stolac-Neum-Dubrovnik, 2014.
Engleski povjesničar Arnold J. Toynbee (1889.-1975.), u svome djelu „A Study of History“ - „Proučavanje povijesti“ govori o civilizacijama i kulturama i o njihovim nestajanjima odnosno preživljenjima uz prilagodbu ambijentima. Kaže: “Od 28 kultura koje smo identificirali… 18 ih je nestalo, a njih 9 od preostalih 10 - zapravo sve osim naše - pokazuju da su smrtnim udarcem već pogođene”. Kard. Joseph Ratzinger 2004. godine s tim u vezi pita se: “Što je uopće naša kultura koja je još ostala?” I komentira: “Europa, upravo u ovom trenutku svoga najvećeg uspjeha, čini se da se iznutra ispraznila, paralizirana u određenom smislu krizom svoga krvotočnog sustava, krizom koja ugrožava njezin život, povjeren takorekući presađivanjima koja, međutim, mogu samo eliminirati njezin identitet”. Radi se, kao što nam je svima vidljivo, o „presađivanjima“ drugih naroda i nekršćanskih religija na staro kršćansko europsko tlo, koje gubi svoj identitet.
Toynbee je objavio 12 velikih svezaka toga monumentalnog djela od 1934. do 1961. godine s oko 7.000 stranica. On navodi ovih 19 izumrlih kao najveće civilizacije svijeta: egipatska, andeanska – Gorje Anda u Južnoj Americi od 7.000 km i ponegdje 7.000 m visine i 7 država - zatim kineska, mino-mikenska, sumerska, maja, indijanska, hititska, helenska (grčko-rimska: 753. pr. Kr. do 476. = 1229. Iz toga je perioda Daorson na Ošanjićima), zapadna, pravoslavno-kršćanska ruska, dalekoistočna, pravoslavno-kršćanska centralna, perzijska, arapska, hinduska, meksikanska, jukateka i babilonska. Svaka je trajala između 500 i 2.000 godina u razdoblju od posljednjih 5 tisuća godina.
Među zaustavljene civilizacije ubraja ove: polinezijsku, eskimsku, nomadsku, otomansku, spartansku. A među abortivne ili nerazvijene: dalekozapadnokršćanska, dalekoistočnokršćanska, skandinavska i sirijska. U svemu 28 civilizacija. Civilizacija je bogatstvo tehničkih sredstava, a kultura ili uljudba jest obradba duha: književnost, umjetnost, religija, slikarstvo, graditeljstvo itd.
Za ove potonule civilizacije kaže Toynbee da su nestale ne zbog umorstva od drugih, nego zbog moralnog pada ili samoubojstva sebe samih. Nešto slično što danas promatramo: udar na obitelj, na ženidbu, na bestidne parade ponosa, na nemoralna homoseksualna partnerstva, na besmislena lezbijska prava i na slične proturječnosti i protunaravnosti.
E sada, što je Stjepan Krst kao župa koja je u 18 godina postojanja doživjela brodolom, u odnosu na sumersku civilizaciju koja se pojavila u 4. a iznutra se raspala u 2. tisućljeću prije Krista? Ili jukateka? I tko danas može obnoviti tu sumersku ili hititsku civilizaciju? Stjepan Krst nije se raspao iznutra. Nije njegov uspon pa moralni pad, nego napad drugih. Zato ga je moguće obnoviti. U ovoj se knjizi pojavilo 30 pisaca izravno povezanih sa Stjepan Krstom, od njih svega 45, dakle dvije trećine.
Da navedemo po redu pisce raznih članaka u ovoj monografiji:
1. - Dragan Vidić, rođen na Stjepan Krstu 1967., opisuje zemljopisni položaj i geološke značajke (str. 17-41). Na području župe ima 200 izvora, a on ih navodi 30-ak, bez Dabrice (str. 29-30).
2. - Josip Raguž, rođen na Borićevini 1978., kratko o Borićevini gdje je do rata živjelo 5 obitelji s 24 člana (str. 43-44).
3. - Matea Maslać, rodom iz Dabrice, rođena u Mostaru 1989., donosi podatke o Dabrici (str. 45-50). Rudnik boksita zapošljavao je 140 radnika (str. 48). S njom članak supotpisuje i
4. - Dragana Pop s majčine strane Papac iz Dabrice, rođena u Stocu 1983. (str. 45-50).
5. - Ana Palameta podrijetlom Vukić s Donjega Brštanika, rođena u Stocu 1991., osvrće se na Donji Brštanik (str. 51-54), gdje su do rata bile 24 obitelji sa 70 čeljadi. U 2. svjetskom ratu nestalo 37, a u domovinskom 9 osoba (str. 53). Članak potpisuje i
6. - Branka Raguž podrijetlom s Donjega Brštanika rođena u Njemačkoj, 1981. (51-54).
7. - Hrvoje Puljić, po roditeljima s Donjega i Gornjega Brštanika, rođen u Švicarskoj, raspravlja o Gornjem Brštaniku (str. 55-58). Pred Domovinski rat u selu je živjelo 16 obitelji sa 74 člana (str. 53).
8. - Mirela Marić, rođena na Ljubljenici 1989. (str. 59-64), i
9. - Ružica Raguž, rođena na Ljubljenici 1990., pišu o Ljubljenici (str. 59-64). Od 1941. do 1991. odselilo je 50 hrvatskih obitelji (str. 57).
10. - Branka Puljić, rođena na Stjepan Krstu 1980., prikazuje Stjepan Krst (str. 65-68) i legendu četvorice braće: Stjepana, Jasenka, Ćetka i Radana. Mjesta po njima prozvana: Stjepan Krst, Radanov Krst, Ćetkova voda i Jasena. U selu je 1991. živio 191 žitelj, od kojih 169 Hrvata i 24 Srbina (str. 66-67).
11. - Don Ivica Puljić, rođen na Gornjem Brštaniku 1948. (str. 69-120), u svom članku obuhvaća cijelu povijest, svjetovnu i religioznu, Stjepan Krsta; ozbiljna studija kao što su ozbiljne i druge don Ivičine povijesne radnje diplomska, magistarska i doktorska.
Miroslav Palameta izlaže o gomilama, stećcima i nekropolama (str. 121-131).
Domagoj Vidović o nazivima mjesta i o drugom nazivlju (str. 133-160).
Don Milenko Krešić o raseljavanju i doseljavanju katoličkoga pučanstva (str. 161-174).
12. - Marinko Marić, rođen na Donjem Brštaniku 1971. (175-324), raščlanjuje stanovništvo po rodovima u posljednjih 500 godina, od 1468. do 1991. godine, tj. donosi 29 rodoslovnih stabala. Dodao je i 7 stranica fotografija. Inače Marinku rumena jabuka za sav ovaj pothvat, raspored, okupljanje raspršenih Krevničara, Brštančara, Dabričara i Ljubljenčara kao i za kontaktiranje sa sponzorima koji su omogućili izlaženje ove monografije!
13. - Don Ivan Perić, rođen na Donjem Brštaniku 1971. (327-340), razglaba o školstvu, tj. o otvaranju i zatvaranju osnovnih škola na Donjem Brštaniku i u Dabrici. Za jednu veli da je „1992. potpuno devastirana, upaljena i porušena. Iako je danas u ruševinama, ne smije se zaboraviti da su u njoj prva slova naučili mnogi koji danas imaju najveće akademske titule, a koje je prst sudbine odnio širom svijeta“ (str. 333).
14. - Kazimir Raguž rođen na Ljubljenici 1977. priča o pučkoj „medicini“ i o suvremenoj zdravstvenoj službi (341-355).
15. - Miho Ivanković, rođen na Stjepan Krstu 1965., piše o infrastrukturnom razvoju naselja župe (str. 357-363).
16. - Šima Lončar, rođena na Stjepan Krstu 1962., udana Marić, na 15 stranica piše o zemljoradnji po selima sa svim mogućim glosarijem i rječnikom (str. 365-380).
17. - Zdenka Puljić, rođena na Stjepan Krstu 1976., udana Raguž, ona o stočarstvu i planištarenju kao zanimanju (str. 381-395). Za članak se dobro pripremila. Čak je išla s aparatom na Jakomir i snimila Dubravkušu na str. 386. A posve su joj poznati planištarski pojmovi: kablovi, kotlovi, stapovi, škipovi, mjehovi, pelice, mećaje, branzari, burila, tikve, opanci, jašmaci, kolibe, struge, sećije, torarice...
18. - Ljilja Lončar, ančela, rođena na Stjepan Krstu 1961., raspreda o pređi, o kuđelji, o gargašima, o tkanju, o stanu i vratilu i o 24 dijela tkalačkoga stana (str. 397-414), posebno o bičaljima, kaputama, pelenjacima, himbuljama, hararima, bisagama, zobnicama, sve na 17 stranica.
19. - Zdravko Raguž, rođen na Ljubljenici 1970.,. piše o napravama tvrdih tkanina: o čekrku, terđaju i drugima (str. 543-551).
Stanislav Vukorep o žrtvama I. rata (26) i II. svjetskoga rata (220): sve po mjestima, po prezimenima i imenima i po godinama (str. 417-445).
Jakša Raguž o stradanju u Domovinskom ratu (str. 447-473). Podnaslovi sve kažu: Uvod, Život pod okupacijom, Povlačenje JNA i stvaranje VRS, Prvo odvođenje u logor i pljačka, Operacija „Čagalj“, Hapšenja, Izvlačenje na slobodan teritorij, Uništavanje Dabrice, Ubojstvo Đure Obradovića, Bijeg kroz kanjon Radimlju, Tko je ostao u selima? Uništavanje sakralnih i stambenih objekata, Operacija „Bura“ - neuspjeh oslobađanja Stjepan Krsta, Pokušaj pastoralnog pohoda, Odlazak Srećka Marijanovića u Dabricu, Završetak rata i prvi pohodi...
Željko Raguž govori na desetak stranica o entitetskom razgraničenju između FBiH i RS-a (str. 475-486), koje još nije dogotovljeno.
20. - Vinko Kukrika rođen na Stjepan Krstu 1961. i
21. - Marko Puljić podrijetlom s Gornjega Brštanika, rođen u Chicagu 1972., raspravljaju o suvremenim informatičkim komunikacijama u cilju povezivanja raspršenih župljana Stjepan Krsta (str. 571-578). Skupina na facebooku obuhvaća oko 500 članova.
22. - Don Mile Vidić, rođen na Stjepan Krstu 1980., govori o šestorici dijecezanskih svećenika iz župe (str. 581-585), a trojica od njih pišu u ovom zborniku.
23. - Ana Marić, sestra Ankica, ančela, rođena 1954. na Stjepan Krstu,
24. - Janja–Radmila s. Marija – Radoslava Kevo, milosrdnica, rođena na Stjepan Krstu 1950., i
25. - Stojka s. Bernardina Maslać, sestra Srca Isusova rođena u Vinkovcima 1946., na Ljubljenici se njezini roditelji vratili pa odatle ponovno 1964. odselili, dakle ove tri redovnice pišu o redovničkim zvanjima: o dvojici franjevaca i jedanaest sestara iz pet Družbi (str. 587-593).
26. - Damir Kevo, rođen na Stjepan Krstu 1979., piše o stogodišnjaku Stojanu Kevi koji je u deset godina proživio tri vojske i tri države (str. 597-602).
27. - Marko Pažin, podrijetlom s Donjega Brštanika, rođen u Australiji 1983., povratnik, opisuje iseljavanja sa Stjepan Krsta u Australiju, opširniji prikaz Križnoga puta Mate Marića, prvoga iseljenika iz godine 1950. (str. 603-610).
28. - Ivica Papac, podrijetlom iz Dabrice, gdje je pohađao dva razreda osnovne, a inače je rođen u Stocu, i
29. - Vjekoslav Butigan, podrijetlom s Ljubljenice, rođen u Pirotu, opisuju životni put žandara Lazara Butigana (str. 611-620).
30. - Mladen Kevo, rođen na Stjepan Krstu 1959., opisuje svoj doživljaj „Bio je Ivandan“ na Stjepan Krstu, 2011., sa svim reminiscencijama svoje prošlosti, narodne i svjetske politike i stvarnosti (str. 621-635). Ne znam je li mu izišao najavljeni roman Tesarov sin iz kojega je preuzeto ovo poglavlje, samo znam, kada bi unio malo više transcendencije i vertikale, obogatio bi svoj poetsko-prozni talent u ovoj jadnoj horizontali suzne (Stjepanove) Doline! Biskupov izaslanik, pokojni generalni vikar don Srećko, imao je najbolje namjere 2011. godine u pozivu župljana na povratak (str. 623). Crkva je učinila i čini što je njezina dužnost i mogućnost u samoj obnovi i njezino je da poziva ljude na djedovinu, poštujući osobno pravo svakoga župljanina na ostanak, odlazak ili povratak - samo neka se svatko nastoji držati Božjega zakona.
Kada se ima u vidu da su se tolike civilizacije i kulture iznutra iskvarile i da im nije bilo spasa, jer su udarile na Božji dar života, a kada se ima u vidu da se župa Stjepan Krst nije raselila svojom, niti se raspala pod unutarnjim pritiskom i praskom, nego pod vanjskim udarcima bešćutne ratne politike i neumoljive ekonomije, onda je ova katoličko-hrvatska visoravan povrativa, naseljiva, oživljiva, obnovljiva i održiva! Samo hrabre sreća prati, a i Gospa Božja Mati!
I još jedna: Kada bi „civilizacija“ i kultura Stjepan Krsta posve nestala, a samo ova monografija od 30 pisaca iz župe s urednikom Marinkom ostala, dala bi se ona rekonstruirati i renovirati.
Pokojnima vječni mir, a živima nova snaga i umijeće kako život što bolje organizirati Bogu na slavu, ljudima na dobro!
