Širokobriješka župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, ako nije najveća, a onda je jedna od najvećih u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Stoga su u ovoj župi i najbrojniji naraštaji krštenika i krizmanika. Biskup Ratko, koji svake godine početkom svibnja pastoralno pohodi ovu župu radi dijeljenja sv. krizme, običava sa sobom povesti i generalnoga vikara kao sudjelitelja sakramenta Duha Svetoga. Tako je bilo i ove godine na prvu nedjelju Gospina mjeseca, 3. svibnja.
U subotu prije toga u Hercegovini je bilo vrijeme kao u kasnu jesen. Ni na sam Dan Gospodnji oblaci, koji su se nadvili nad ovom zemljom Hercegovom, nisu preporučivali održavanje crkvenoga slavlja sub divo - pod kitnjastim hrastom. Ali prostrana širokobriješka crkva pretijesna je da primi 280 krizmanika i isto toliko kumova, pa koliko njih zajedno toliko i roditelja, a k tomu još rodbine, prijatelja i redovitih nedjeljnih misara.
Stoga je župnik fra Stipe Biško, zajedno s pastoralnim suradnicima, pripremio sve za slavlje sv. Mise i potvrde na širokom dvorištu. Pa kako Bog da. I dao Bog dobro. Oblaci kao suncobrani, temperatura ugodna, sve poredano, krizmanici, kumovi i mnogobrojni vjernici, kako na pripremljenim mjestima tako na zidićima ili na nogama, čekaju početak liturgijskoga slavlja.
Biskup u pratnji koncelebranata: generalnoga vikara don Željka Majića, župnika i dekana fra Stipe, gvardijana fra Tomislava Puljića i župnih vikara: fra Dane Karačića, fra Roberta Kiša, fra Željka Barbarića te đakona fra Ivana Marića ml. i ministranata pristupa k oltaru pod vodstvom ceremonijara fra Marija Ostojića. Zbor pod ravnanjem s. Mire Majić ulaznom pjesmom Duhu Svetomu uvodi u Misno slavlje. Krizmanica pozdravlja biskupa riječju i cvijetom. U riječi o svijesti težine vremena i navale zla, ali i neizreciva dara Duha Božjega kojim se sve zlo pobjeđuje. Poziva biskupa, svećenike i sve vjernike da mole za njih, krizmanike, kako bi uspješno odolijevali navali Zloga i bili svjedoci Evanđelja.
Župnik fra Stipe pridružuje se pozdravu u ime župe i izražava dobrodošlicu. Predstavlja krizmanike kojih je 245 iz same širokobriješke župe, 17 iz župe Crnač, a 18 iz župe Mostarski Gradac u koje biskup zbog crkvenoga neposluha i nedozvoljena djelovanja svećenika isključenih iz Franjevačkoga reda i a divinis suspendiranih ne može doći, Evanđelje navijestiti i tumačiti, Euharistiju slaviti i sakrament potvrde podijeliti. A svi su oni u vjerskom nauku poučavani i pripremani zajedno s ostalim širokobriješkim krizmanicima. Župnik ne zaboravlja zahvaliti svećenicima koji su ih pripremali i vjeroučiteljima koji su ih katehizirali.
Na žalost, nekoliko pripremljenih krizmanika nije pristupilo sakramentu, jer su im se roditelji zbog egzistencijalnih razloga odlučili na odlazak iz župe.
Misna su čitanja pročitali i zazive u Molitvi vjernika uputili sami krizmanici.
Biskup Ratko u propovijedi, koju donosimo u nastavku ovoga izvješća, u prikazu Duhovih darova uprisutnjuje njihovo ostvarenje u životu Časnoga Sluge Božjega Petra Barbarića. Za vrijeme dijeljenja sakramenata pokoje pitanje kao provjera onoga u propovijedi izrečenoga. Dobro su slušali, ponešto i zapamtili; a koliko su primili, praksa će pokazati.
Nakon sv. Mise zajednička uspomena pred crkvom te u crkvi po razrednim skupinama. Gvardijan fra Tomislav u samostanskom je blagovalištu ugostio biskupa, generalnoga vikara i ostalu domaću subraću. Nakon ručka i prije povratka u Mostar biskup je pozdravio sestre franjevke i gospođe koje djeluju u župi i pri samostanu kao i sestre u sestarskom samostanu u Gradu. Na mjesnom groblju „Mekovac“ molio je Božje milosrđe za sve vjerne mrtve, posebno za pokojne franjevce u tom groblju ukopane, među koje neki dan leže na vječni počinak iznenada preminuli fra Franjo Mabić, župnik u Izbičnu. Requiescant in pace!
Biskupova propovijed
Darovi Duha. Veliko je očekivanje, i vanjsko i unutarnje, i u vama krizmanicima i u cijeloj župi prigodom podjeljivanja sakramenta sv. potvrde. Pohađanje vjeronauka, polaganje ispita, traženje kumova, darivanje kumčadi, spremanje objeda. Za ovaj ste se jedinstveni crkveni susret neposredno pripremili kajanjem, ispovijeđu svojih grijeha i pokorom, da vjernički primite sedam darova Duha Svetoga. Bogu hvala!
Prva četiri dara Duha Božjega: mudrost, razbor, znanje i savjet – više se odnose na mozak u glavi; a druga tri dara: jakost, pobožnost i strah Božji tiču se našega srca u grudima. Nisu to prolazni darovi skupih skutera i mobitela, zbog kojih se danas veseliš a sutra će ti se obiti o glavu i u kući i na cesti. Ovim se sakramentom daje pečat dara Duha Svetoga. Jednom zauvijek! Nije taj dar vidljiv, kao što ti nije ni pamet vidljiva, ali bit će vidljiv u praksi, jer svaki taj dar hoće naš rad. Odmah se uočava radiš li nešto mudro ili ludo, s pameću ili bez pameti, pobožno ili bezbožno.
1-2. Krizmanici, ne bojte se biti mudri i razboriti u očima Božjim, makar ispali ludi u očima ljudi. Jer „ludo“ Božje mudrije je i razboritije i od najmudrijega ljudskoga. Zaista je čudno kako ti može biti više do toga da ti se ne ruga neka javna grješna osoba, koja se hvali svojim grijesima, nego hoće li te prekoriti Božji glas tvoje kršćanske savjesti! Svoju savjest gaziš, a budno paziš što će neki neodgovoran glas o tebi buncati!
- Onaj mudri i razboriti Petar Barbarić (1874.-1897.) iz Klobuka najprije je odličnim uspjehom u Veljacima završio sva četiri razreda osnovne u dvije školske godine (1885.-1887.), pa se onda mudro i razborito odazvao unutarnjem zovu srca i vanjskom pozivu otaca isusovaca i pristanku biskupa Paškala Buconjića da kao kandidat Mostarsko-duvanjske biskupije pođe u sjemenišnu gimnaziju u Travnik, praćen usrdnom molitvom i ljubavlju svojih roditelja Ante i Kate i preporukom župnika fra Ambrozija Miletića i učitelja Tomislava Vuksana. To je mudrost!
3. Krizmanici i krizmanice, Duh vas Sveti savjetuje kako ćete se najlakše snaći i pripremiti za život vječni. Tko se dade istinito i časno nasavjetovati u opsluživanju Božjih zapovijedi, Duh mu daje pravi savjet u pravo vrijeme.
- A mudri i razboriti Sluga Božji Petar Barbarić od početka do kraja pokazao je da mu se primio dar spasonosna savjeta, koji ga je poticao na osobitu ljubav prema Presvetoj Euharistiji i prema Blaženoj Djevici Mariji. Vjeroučenik generacije i kao prvopričesnik i kao krizmanik 1881. godine.
4. Krizmanici, Duh vam Sveti daje da stječete neprolazno znanje koje vas vodi u Očev dom.
- A onaj mudri i razboriti Sluga Božji Petar Barbarić bio je u Travniku svake godine učenik generacije: sudionik raznih natjecanja, uljudan i pristojan prema svakomu, spreman savjesno vršiti svoje sjemenišne i školske obveze. Nesebičan u pomaganju suučenicima. Dostojan predstavnik ne samo svoga razreda nego i cijele gimnazije. To je pravo znanje!
5. Krizmanici i krizmanice, ne ustručavajte se biti jaki pred ljudima – duhom jakosti, makar vas sav svijet nazivao kukavicama i zaostalima. "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima“ (Mt 10,32), poručuje nam Krist Gospodin.
- A onaj mudri i razboriti Sluga Božji Petar Barbarić, kada je vidio kako su se neki njegovi sudrugovi u 2. razredu gimnazije (1894.-95.) na nečastan način domogli profesorovih pitanja za kontrolni iz prirodopisa, Petar se u razredu junački digao i svojim jakim razlozima cio razred tako uvjerio da su učenici odlučili otkriti profesoru svoj šverc, zatražili oproštenje i spremili se na ispit ne prema svomu laganju nego prema svomu zalaganju. To je jakost u herojskom stupnju i kao dar Duha i kao stožerna krjepost.
6-7. Krizmanici, ne stidite se biti bogobojazni i pobožni, puni sinovskoga strahopoštovanja prema Bogu i njegovim svetinjama, makar vas prolazni svijet ismijavao.
Svijet nema ni straha ni srama u vrijeđanju Boga i Božjega zakona. Vidi se to u društvu po psovci i nemoralu, po prijeziru roditelja i starijih, po bludu i preljubu, po krađi i laži. Pa onaj nazovi-katolik sjedi pred kavanom, normalno priča, i u toj „normalnoj priči“ on tako zločinački proklinje Boga kao da dolazi iz Luciferova društva. Mi smo vjernici - štovatelji Božji, klanjatelji u duhu i istini, a nismo neodgovorna svjetina! Mi se bojimo uvrijediti Boga kao najveću svetinju.
- A za onoga mudrog Slugu Božjega Petra Barbarića njegovi poglavari i profesori tvrde da nikada u osam godina gimnazijskoga školovanja (1889.-1897.) nije prekršio ni sjemenišnoga pravila ni školske discipline, a kamoli Božje zapovijedi. Kakvo je onda čudo da ga je 18. ožujka ove godine papa Franjo proglasio Časnim Slugom Božjim, korak bliže proglašenju blaženim. To je jedini Hercegovac kojega je Papa proglasio Časnim!
Krizmanici! Živite prema darovima Duha koje primate, a ne prema napastima zloduha kojega se odričete!
Krizmanice! Živite tako da ugađate svojoj razumnoj savjesti, a ne nerazumnoj strasti!
