Don Jakov Kajinić, duhovnik Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, pozvao je biskupa Ratka Perića iz Mostara da vodi duhovnu obnovu bogoslovima u petak 5. i u subotu 6. travnja 2019. S bogoslovima su bili i njihovi poglavari: rektor dr. Josip Knežević i vicerektor dr. Ilija Marković.
U petak u 16.00 sati biskup je u razmatranju govorio o procesu griješenja, procesu obraćenja/opamećenja, tj. metanoje i o procesu oproštenja.
Griješenje: Grješnik jest onaj koji ne samo slučajno sagriješi, nego koji svjesno, birano i hotimično Boga ponižava, te svom snagom svojom i svim srcem izaziva Boga u njegovim svetim zapovijedima od Prve do Desete.
Obraćenje/opamećenje jest čovjekov prijelaz iz vlastita poniženja u poniznost. Prihvaćanje Božjih mjera i načina koji čovjeka navode na razmišljanje, na pravi put, na pravo držanje prema Bogu. Čovjek kao da čuje na uho i još bolje u duši: ako se skrušiš i Boga zamoliš za oproštenje, Bog ti se može i hoće smilovati. Skrušen znači skršen u svojoj oholosti i goropadnosti.
Oproštenje. Riječ oprost dolazi od stare slavenske riječi prost, a taj pojam ima dva značenja. Prvo je pozitivno: slobodan, jednostavan, bezazlen, priprost, prostodušan. Kažemo li: prostim okom gledati. Prosto ti bilo od mene! Mi smo danas izbacili riječ prost iz hrvatskoga standarda zbog drugoga negativna značenja: nepristojan, bezočan, prostački. Ostalo nam je još malo te riječi samo u oprostu, oproštenju i proštenju.
Od 17.00 do 18.00 sati bila je mogućnost osobne sv. ispovijedi i privatna klanjanja u kapelici Blagovijesti.
U 18.00 sati za vrijeme koncelebrirane sv. Mise biskup je na temu Evanđelja, gdje se spominju Isusova „braća“, govorio o rodbinskim i duhovnim odnosima. Nikada se i nigdje ne navodi da bi Blažena Djevica Marija imala druge djece osim Isusa, pa ni izraz da je rodila „prvorođenca“ (Lk 2,6) ne znači da je rodila i drugu djecu. A biblijska je istina da je Djevicom ostala i nakon što je Isusa rodila. A ne navodi se ni za sv. Josipa da bi bio udovac prije zaručništva s Marijom, i da bi imao sinova i kćeri. Ovdje se uopće ne misli, prema židovskom običaju, na rođenu braću, nego na bliske rođake. Može se izvući siguran zaključak da imenito navedena braća Jakov i Josip imaju svoju majku Mariju i svoga oca Kleofu. Moguće je da je ta Marija bila sestra ili polusestra Gospina (Iv 19,25), tj. njezina bliska rođakinja, kao što je moguće da je Kleofa bio brat ili polubrat Josipov. Za Isusova života "braća" su njegova, po svome poimanju svijeta, razmišljala i radila poput sinova ovoga svijeta, nisu vjerovala u Isusa kao Mesiju. Ali nakon Gospodinova uskrsnuća i uzašašća neki su se od njih - Jakov i Šimun - temeljito obratili i tijekom vremena zauzeli važna mjesta u prvoj kršćanskoj zajednici. Za Jakova i Judu, Gospodinovu "braću", sigurna je predaja da su napisali Poslanice svojim judeo-kršćanskim zajednicama. Nisu bili apostoli među Dvanaestoricom.
Poslije večere, najprije susret s poglavarima u rektorovoj sobi, a potom u 20.15 biskup je govorio bogoslovima o bitnoj ulozi majke Barbare u životu i zvanju blaženoga Alojzija Stepinca
U subotu u 7.30 jutarnja molitva. Nakon doručka biskupov susret s hercegovačkim bogoslovima: Branimirom i Tomislavom iz četvrtoga tečaja, Andrejem i Gabrijelom iz prvoga tečaja. Naveo je koliko ima umirovljenih svećenika u pastoralu, koliko na studiju, koliko ih završava školovanje, i potaknuo ih da se u svoj slobodi i povjerenju predaju Bogu i Crkvi u službu.
U 9.00 sati bilo je razmatranje o Samariji i njezinim stanovnicima, koji do tada, već 400 godina, ne zbore s Judejcima.
Samarijanci. Na svome posljednjem putovanju u Jeruzalem Isus je pošao iz Galileje preko Samarije u Judeju. Poslao je glasnike, braću Ivana i Jakova, u neko samarijsko selo da pripreme prenoćište. Očito je Isus stavio na kušnju braću da im dadne kakvu trajnu pouku. Stari neprijatelji Samarijanci zabravili su vrata Židovima putnicima. Gostoprimstvo je neljubazno odbijeno. Jakovljeva i Ivanova reakcija, nakon povratka, bila je neposredna i nasilna: Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? Smatra se da su zbog ove reakcije sinovi Zebedejevi nazvani „Boanerges“ ili „sinovi groma“ (Mk 3,17). Bili su nasilni, srditi ko gromovi. Isus im je pokazao da nije došao spaliti nego spasiti što se spasit dade. I njih će ovlastiti da rade na spasenju ljudi, bez granica.
Samarijanka. Prolazeći nekom zgodom iz Judeje kroz Samariju Isus se zaustavio na Jakovljevu zdencu. Učenike spremio u grad da nabave hrane, a on ostao sam. Naišla jedna vodarica od koje je Isus zaiskao malo vode. Umjesto da mu odmah dadne da se napije vode, poveo se razgovor koji je otkrio čitav vodaričin život, tako da je žena ostala posve zbunjena. Čitatelj ne zna je li se Isus napio vode, ali jest ženi ponudio vodu koja žubori u život vječni. Probudio u ženi mnoštvo pitanja, pravih duhovnih, moralnih. Žena se nije samo iskreno pred Isusom ispovjedila, nego ga je navijestila cijelom gradiću Siharu kao proroka i Mesiju. Spasenje dolazi od Židova, ali nadilazi granice Judeje i židovstva.
Samarijanac. Isus, kojim počinje Novi Zavjet, nova era milosti, novi odnosi među ljudima i narodima, ispričao je ljudskomu rodu prispodobu o dvojici propalih učenika, valjda najglasovitiju prispodobu (Lk 10,29-37), nakon one o nevaljalim sinovima, odnosno o Ocu „rasipnu“ po ljubavi svojoj (Lk 15,11-32). Isus poučava božanskim istinama svoje učenike i narod. Jedan ga od pismoznanaca upita: Učitelju, tko je moj bližnji? Ili tko je meni bližnji? Zakonoznanac zna da je ljubav prema bližnjemu – zakon! Isus mu kaže da to čini i živjet će! Ali književnik želi znati tko je taj njegov bližnji, da bi se ograničila ljubav na određen krug ljudi, rođaka, sunarodnjaka. A Isus, da mu odgovori, otpoče priču koja se inače u životu susreće na svakom koraku. Bio neki čovjek koji je silazio iz Jeruzalema u Jerihon, ali nije u nj stigao, barem nije te večeri. Upao među razbojnike koji ga stisnuše, svukoše i izraniše pa odoše pljačkati druge, ostavivši ovoga polumrtva. Naiđe židovski svećenik pa levit i prođoše. Naiđe Samarijanac i znamo kako je velikodušno pokazao svoje milosrdno srce i darežljivu ruku – prema Židovu… Tko je komu bližnji: po obiteljskoj krvi ili po duhu spasenja?
U 11.00 sati slavljena je sv. Misa. Biskup je govorio o panelu simbola u svetištu: o vjerskim istinama koje su predstavljene u mozaiku Utjelovljenja, u kipu Raspeća, u slici Uskrsnuća, u tabernakulu Euharistije. Govorio je potom o Isusu propovjedniku i o zadaći propovijedanja potičući bogoslove na pripremu i studij za tu nezabilaznu svećeničku službu.
Na kraju sv. Mise rektor don Josip Knežević zaželio je voditelju i svima koji su sudjelovali u ovoj duhovnoj obnovi Božju milost i blagoslov.
