Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Luigi Pezzuto, prije tri godine predložio je Biskupskoj konferenciji BiH da se u prvu nedjelju nakon svetkovine sv. Petra i Pavla upriliči proslava Papina Dana sa središnjom svečanošću sv. Mise u sarajevskoj katedrali Presvetoga Srca Isusova. Nuncij je također zaželio, a biskupi prihvatili da pod sv. Misom, koju predvodi Nuncij kao Papin predstavnik, održi prigodnu propovijed jedan od biskupa. Pretprošle godine propovijedao je sarajevski kardinal, prošle godine banjalučki, a ove godine mostarski biskup. Nuncij je u petak 1. srpnja pred Papin Dan priredio primanje u dvorištu Nuncijature, u subotu koncert u „Narodnom pozorištu“, a u nedjelju nakon sv. Mise za Papu u katedrali, počastio je biskupe i druge crkvene uglednike iz Sarajeva objedom u Nuncijaturi.
U katedrali u koncelebraciji s biskupima našli su se brojni svećenici a među njima i hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko. U puku bili su osobito zapaženi vjeroučitelji - hodočasnici s područja cijele BiH. Na ovo je staleško hodočašće potaknuo don Tomo Mlakić, ravnatelj Nacionalnoga katehetskog ureda u Sarajevu. Iz hercegovačkih biskupija bilo je više od 70 vjeroučitelja na čelu s don Antom Pavlovićem, ravnateljem biskupijskoga Katehetskoga ureda u Mostaru. Katehete su jača vjernička snaga među katoličkim laicima s diplomom Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Sarajevu ili Teološko-katehetskog instituta u Mostaru.
Prenosimo propovijed biskupa Ratka.
MOLIMO ZA PAPU NAŠEGA FRANJU
Gospodine Nuncije, Papin predstavniče; uzoriti Kardinale, ostala braćo u episkopatu i svećeništvu, Božji narode, a u narodu poštovani vjeroučitelji - dika vas je pogledat kako idete u procesiji u redu svećenika i biskupa, učitelja vjere. Radujemo se vašemu vjeroučiteljskom hodočašću u ovu sarajevsku prvostolnicu za Papin Dan.
Godina milosrđa (8. XII. 2015. - 20. XI. 2016.) i Papin Dan navode nas da se podsjetimo na neke evanđeoske zgode u životu apostola Petra u kojima je Gospodin prema njemu pokazao svoje osobito milosrđe i da molimo za 266. Petra naših dana, Rimskog biskupa, papu Franju.
Promjena imena. Kada je prvopozvani Andrija doveo brata Šimuna k Isusu, Isus ga „pogleda“ i reče mu: „Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa“ - Stijena (Iv 1,42). Iako je Gospodin braću Jakova i Ivana nazvao „Sinovima groma“ - Boanerges (Mk 3,17), jer su Isusu predlagali da se s neba zazove oganj i spale negostoljubivi Samarijanci (Lk 9,54), ipak taj im se naslov nije uvriježio. A Petar postade osobna imenica, spomenuta oko 160 puta u Novom Zavjetu. Nakon što ga je pozvao da, „obrativši se, obraća braću svoju“, sam ga Isus naziva „Petrom“ navješćujući mu njegovo odreknuće (Lk 22,31.34). I izbor i novo ime znače novu zadaću koju Isus daje iz milosrdne ljubavi prema Petru i Božjemu narodu kojega mu povjerava.
Sadašnji papa Franjo - Jorge Maria Bergoglio - za svoje biskupsko geslo 1992., a i papinsko 2013., Miserando atque eligendo, uzeo je riječi iz homilije sv. Bede Časnoga, crkvenoga naučitelja, o izboru sv. Mateja apostola: "Vidio je carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me" (Časoslov, IV., str. 1086).
„Grješan čovjek“. Nakon noći probdjevene u ribolovu bez ulova, Isus pozva ribolovca Petra da izveze na pučinu i baci mreže. On posluša i ulovi mnoštvo riba. Spozna Petar da nije mogao uloviti nijedne ribe jer bijaše „grješan“, pa sve ribe pobjegle od njega. Ali ga Isus ohrabri: „Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti“ (Lk 5,10).
- Ako se priznajemo grješnicima i kajemo, Bog ima milosrđa prema nama!
Isusu „sablazan“. Na povratku iz Cezareje Filipove, kada je Isus učenicima pričao da treba poći u Jeruzalem, mnogo pretrpjeti, biti ubijen i kako će treći dan uskrsnuti (Mt 16,21), Petar ga poče odvraćati od toga nauma ne uviđajući kako je uopće spojiva patnja s mesijanskim poslanjem Sina Božjega. A Isus ga opomenu: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko“ (Mt 16,23). Isus želi da njegov učenik misli po Božju. Očito to Petrovo odvraćanje Isusa od križa ne bijaše po Božjoj objavi, nego po ljudskoj naravi. Iz Isusova se ponašanja vidi da je Petar uvidio svoju nesmotrenost i da mu je oproštena.
- Crkva, prema tomu i Papinstvo, sastoji se od ljudskoga i božanskoga elementa. Ljudski se pročišćuje, a božanski nas posvećuje.
U Isusa „posumnjao“. Apostoli na moru, a vjetar ih baca kamo ne žele. Najednom kao neka „utvara“. Petar prepozna Isusa i zamoli ga da mu zapovijedi da dođe k njemu po vodi. Isus mu dopusti. Ali kada Petar „spazi vjetar“, poče tonuti i vikati: „Gospodine, spasi me!“ Isus ga dohvati i reče mu: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ (Mt 14,24-33). Iz ove neprilike i ukora dvije su pouke i za Petra i za nas.
Prva, Petar je prvoklasan plivač, koji se bolje snalazi na jezeru negoli na pržini. A ipak, ako se uzda samo u svoje plivačke vještine, i ako ga ponese „vjetar“ sekularizma i relativizma ovoga svijeta, ponestat će mu ravnoteže.
Druga, ako se Petar ne obrati na pravu adresu, ili ako počne u Isusa sumnjati, sigurno će potonuti. Umjesto elementarne vjere u Isusa, njega i nas spopadnu elementarne nepogode jezera. I umjesto da kušnje svladavamo tražeći Isusovu pomoć, kušnje nam se pretvaraju u napasti i u njima se gubimo. A ako ne budemo „malovjerni“ i zatražimo pomoć, Isus će nam se sigurno smilovati i spasiti nas.
Kako se primiče Isusovo mučeništvo, tako Petar sve više tone u vlastito more.
Isusa demantira. Na Posljednjoj večeri Isus kaže apostolima: „Svi ćete se vi još ove noći sablazniti nada mnom“. A Petar će: „Ako se i svi sablazne nad tobom, ja se nikada neću“. Isus ga upozori na trostruku sablazan: „Tri put ćeš me zatajiti“ sve u kontekstu pijevca (Mt 26,31-34). Iako je gorko iskusio sve što gore spomenusmo, Petar opet po staroj naravi: samouvjereno i samohvalisavo. On ne prihvaća Isusove istine, nego Isusa uvjerava u svoju neistinu. Isus ga pušta da doživi - kukurikanje.
Isusa krivo brani. U Getsemanski vrt Juda izdajnik doveo svoju hordu da uhvate Isusa u molitvi. Kada su čuli galamu, apostoli se probude. Petar se maši mača i umjesto glavu odsiječe Malhu uho. Isus uze uho i prilijepi ga stražaru na desnu stranu. Da je Petar odrubio Malhu i glavu, Isus bi je opet vratio na njezino mjesto, a oštro bi upozorio Petra: Vrati mač u korice. Tko se mača hvata, od mača i strada! (Mt 26,52).
- Ne odobrava Isus svaku našu obranu, pa ni Petrovu! Ne brani se Isusa oštricom mača, nego istinom u ljubavi.
Isusa niječe. I to tri puta. Prvi put: Neka mu Kajfina sluškinja reče: „I ti si bio s Isusom Nazarećaninom“. On zanijeka (Lk 22,56). Drugi put: Čuvari mu rekoše: Nisi li i ti od njegovih učenika? A on zanijeka (Iv 18, 25). A jest jedan je od učenika, i to prvi! Treći put: Domalo pristupiše k njemu svi prisutni: Uistinu, i ti si od njih, jer te i govor tvoj izdaje. Tada se on poče zaklinjati i preklinjati: „Ne znam toga čovjeka“ (Mt 26,73-74). Ne zna toga čovjeka, a kamoli da zna Mesiju, Sina Boga života, kako ono posvjedoči po Božjem nadahnuću. Ali očito sada govori po svojoj velikoj slabosti.
Gospodin se obazre, uprije pogled u Petra, a Petar se sjeti riječi Isusove, kako mu reče: „Prije negoli se pijetao danas dvaput oglasi, tri puta ćeš me zatajiti. I iziđe te gorko zaplaka“ (Lk 22,60-62). Nema u povijesti glasovitijega pijevca od toga Petrova. Petar je vjerojatno uvijek zaplakao kada bi čuo da je pijevac zapjevao. Pijetao je vanjska savjest, opomena. Ali to još mnogo ne znači. Čovjek se probudi od pijevčeva pjeva, ali se ne diže sa zemlje. Tu je milosrđe Božje da ga pogleda, podigne, pomogne. Sv. Augustin za takvu situaciju ima pogođene riječi: ljudska miseria / bijeda, i božanska misericordia / milosrđe.
Uskrsli Gospodin na obali Tiberijadskoga mora, u kojem se plivač Petar nekada topio, tri puta pita svoga prvog učenika ljubi li ga više nego drugi. Petar svaki put odgovara: Ti znaš, Gospodine, da te volim! Nema više samohvalisanja. I sva tri puta Uskrsli mu daje zadaću pastirstva, i to pastirstva svega stada Božjega. Tri puta zato što je Gospodin htio da Petar tri puta okaje svoje trostruko nijekanje.
U Vazmenoj noći pjevamo: Molimo i za papu našega Franju. Njega je Bog i Gospodin odabrao u red biskupa: neka ga živa i zdrava čuva svojoj Crkvi, da ravna svetim narodom Božjim. A u svakoj sv. Misi, tj. dnevno više od 400 tisuća svećenika i više od 5 tisuća biskupa mole za Crkvu da je Bog usavršuje u vjeri i ljubavi zajedno s papom našim Franjom… To molimo osobito danas kada slavimo Papin Dan i kada prikazujemo ovu sv. Misu za njega i za ovu partikularnu Crkvu s njime.
