Rakitje je mlada župa u okolici Zagreba, osnovana 2001. Pun joj je naslov: Bestovje-Novaki-Rakitje. Trebalo se obratiti Svetoj Stolici da izda posebno dopuštenje da se crkva namijeni jednomu Blaženiku, u ovom slučaju blaženomu Alojziju Stepincu, pastiru i mučeniku. Crkva je blaženoga Alojzija dogotovljena za uporabu i blagoslovljena 2006. U njoj su moći blaženoga Alojzija. Župnik je preč. Božidar Cindori, kapelan vlč. Marko Toplak. U župu dolazi na ispomoć vlč. Borna Puškarić, voditelj Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.
Sv. Ante. Don Bornina je sugestija, a župnikov poziv biskupu Ratku da predvodi koncelebraciju u čast sv. Anti Padovanskom, 13. lipnja, a potom prezentacija Nade koja ne postiđuje.
Prostrana crkva puna vjernika, skupljenih u župu s raznih strana. Priličan je broj iz Bosne, nakon posljednjega rata. Desetak je svećenika u koncelebraciji.
Biskup u propovijedi govori o sv. Anti, koji je rođen oko 1195., kršten imenom Fernando, ređen oko 1220. kao augustinijanac pod nadzorom mjesnoga biskupa. Biskup je Ratko naveo tri momenta iz Antina života.
Marokanske misije. Oko 1220. godine bilo je izloženo pet sanduka u Coimbri s mrtvim tijelima petorice franjevačkih misionara u Marakešu u Maroku. Vlč. Fernanrdo, gledajući one sarkofage, zaželio je poći u franjevce, u misionare, u Marakeš da bude mučenik, ako je volja Božja. Prešao u franjevce, s redovničkim imenom fra Antonio i poslan u Maroko. Ali nije se dugo zadržao.
Mediteranska oluja. Razbolio se tako da se morao vratiti u Portugal na liječenje. Lađa se na Sredozemnom moru izgubila. Lutala danima i noćima, i nekako se priobalila na Siciliji, oko 2000 kilometara od Lisabona. Čudesan Božji put. Doznao fra Ante da je u Asizu generalni kapitul kojemu predsjeda mali brat Franjo Asižanin. Primila ga braća na kapitul. Imala su što čuti s putovanja. Franjo je odredio fra Anti da djeluje u Emiliji Romagni.
Mlada Misa. Dogodilo se nepredviđeno da je na jednoj Mladoj Misi propovjednik, spriječen, u posljednji trenutak otkazao. I pozvali fra Antu da održi mladomisničku propovijed. I on se nećkao, ali prihvatio. Kako može biti Mlada Misa bez dobre propovijedi. Biskup je rekao da on misli da je fra Ante rekao dvije poruke da narod i mladomisnik zapamte. Prva, Boj se Boga i nikoga drugoga! Njegove zapovijedi opslužuj, i to je sav čovjek. Druga, ljudi se ne boj, nego smiono stani pred svakoga, i kralja i predsjednika, hrabro iznesi Kristove istine i traži da se poštuju. Tu je sav zakon i proroci. Tako je fra Ante postao glasovit propovjednik. I crkveni naučitelj. Biskup je u primjeni govorio o svećeničkom zvanju i o vršenju osobito Treće Božje zapovijedi.
Blaženi Alojzije Stepinac. Uvodno je župnik Cindori pozdravio slušatelje i govornike o knjizi. Najprije je vlč. don Borna dao sažet pregled knjige, koja nosi podnaslov Duhovne vježbe svećenicima. Isticao je one momente iz Blaženikova života, koji njega promiču među blaženike i koji potiču vjernike na čestitiji način života. Napose je naveo pitanja Blaženikova odnosa prema pravoslavlju, prema Hrvatskoj državi i ustaškom režimu, prema komunističkom režimu i optužbi i osudi Stepinca na 16 godina zatvora. Stepinac je nadvladao kušnje i ubrojen ne samo u blaženike nego i u mučenike.
Biskup je govorio o kušnjama i mukama majke Barbare, koja je pratila sina Alojzija od njegova krštenja 1898. do svoje smrti, 1947., 50 godina, moleći i posteći da joj sin postane svećenik, a kada je postao, da bude „dobar“ svećenik. Majka se silno obradovala kada je Alojzije sedmoljetkaš pošao u sjemenište. A nije popuštala u vjeri i nadi ni pred kakvim poteškoćama, ni kada je iz sjemeništa otišao u vojsku, ni kada se pročuo glas da je poginuo u vojsci, ni kada se upisao na agronomiju u Zagrebu, ni kada je tražio djevojku da se njome oženi. Majka je bila uvjerena da će se Alojzije vratiti prvoj ljubavi iz sjemenišnih dana. I vratio se 1924. godine. Nije postao samo svećenik 1930., nego i nadbiskup koadjutor 1934. i ordinarij 1937. i istodobno predsjednik Biskupskih konferencija te kardinal 1953. i proglašen blaženikom i mučenikom 1998. i uskoro – s milošću Božjom – svetac opće Crkve.
