Ovogodišnje slavlje župnoga Naslovnika, Presvetoga Srca Isusova, kojemu je posvećena i župa u Potocima – Bijelo Polje i župna crkva, u petak 12. lipnja bilo je u znaku podjelbe sakramenta svete krizme.
Obično se sv. krizma odvaja od župnih patrona ili zaštitnika - Svetaca, odnosno od Naslovnika ako se radi o Božanskim Osobama. Budući da je u Potocima ove godine u mjesec i pol dana bilo nekoliko većih župnih svečanosti (Prva sv. Pričest, sv. Krizma, svetkovina Srca Isusova, Mlada Misa početkom srpnja ako Bog da), iznimno je spojeno slavlje svetih krizmenih darova Duha Svetoga s proslavom Presvetoga Srca Isusova.
Misno slavlje predvodio je don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija. Euharistija je slavljena u uređenu crkvenom dvorištu, na novom oltaru koji je postavljen na uzvišici iza spomenika poginulim braniteljima. Oltar je jednostavno i ukusno rješenje: dvije stijene, donesene s djubranske ceste, drže menzu-ploču koja je od jablaničkoga granita.
Na početku sv. Mise župnik je Josip Galić izrazio dobrodošlicu ovogodišnjemu krizmatelju, vikaru, jer je mjesni biskup toga dana bio u Studencima i uvečer na Humcu. Pozdravivši prisutno vjerničko mnoštvo, krizmanike i njihove kumove, župnik je nastavio: „Ove godine nisam mogao lako izabrati tko će od krizmanika pozdraviti krizmatelja. Obično se biraju krizmanici okretniji po vjeronaučnom znanju ili župnim aktivnostima. Nezgodan izbor, jer su ovogodišnji krizmanici uglavnom dobri. U ime ovogodišnjih kandidata, njih 45, našega će Generalnoga vikara pozdraviti krizmanik Miro u pratnji krizmanice Anđele.
Zašto Miro? - pitat će neki. Dugogodišnji ministrant? - Točno! Redovan u crkvi? – Tako je! Ima potrebno znanje? - Ima i to! Ali prigodni razlog zašto je izabran Miro jest njegov nesvakidašnji doživljaj i svjedočanstvo vjere koje je nedavno pokazao. Neki dan u popodnevnim satima prošetao Miro svojim naseljem, Potoci-Polje, koje se odavna prozvali „Mali Rim“. To je od starine kao i danas većinski katoličko-hrvatsko naselje. Šala i druženje sa susjedima Lukom i Anom (također ovogodišnjim krizmanicima) u jednom trenutku pretvorilo se u neugodnu situaciju. Bez ikakva povoda, kada se nije ni dala naslutiti nezgoda, presreli su ih neki uličnjaci i okružili ih motorima pitajući drsko Miru: što to nosiš oko vrata? - Miro je mirno i ponosno odgovorio: Krunicu! A križić je krunice visio u prorezu majice.
Bezobzirni provokatori i „neprijatelji Križa Kristova“, rodom iz Vrapčića, kako neki rekoše, zatražiše od Mire da skine krunicu s vrata. Miro je to, naravno, odbio. Ništa im nije ni tumačio. Nije za to imao ni vremena. A njih i nije zanimalo tumačenje. Nakon što je Miro odbio skinuti krunicu, neugodni nasrtljivci počeli su se fizički obračunavati. Da skratimo priču, ono što je najvažnije, ovaj se obračun dovršio uz lakše povrjede, a krunica je, unatoč svemu, ostala o Mirinu vratu.“
Župnik je pohvalio Mirino držanje, ne upuštajući se ni u kakve nacionalne i religiozne "netrpeljivosti", upitavši ipak: „Komu smeta križ i zar križ ili krunica o vratu pojedine osobe može biti društveno opasna stvar? Znaju li oni, ti izazivači, koja je poruka križa? - Vertikala križa uči nas bogoljublju, a horizontalna prečka čovjekoljublju. Pa što nam ostaje bez bogoljublja i čovjekoljublja? Miro je bio svjestan: skine li krunicu, ostat će ne samo bez križa, nego i bez svoga miroljubiva imena i svoga kršćanskog identiteta. Živimo u vremenu - završio je župnik s uvodom i pozdravom - kada ljudi vole više svjedoke nego učitelje. Svjedočenje je iznad svake akademije i diplome. Miro, da te delegat biskupov na provjeri vjeronaučnoga znanja „vratio“, zbog ovoga bi te primjera trebalo preporučiti za svetu krizmu. Vjernik u prvom redu mora biti svjedok, a to, vidiš i sam, nije uvijek lako. Bez svjedočke vjere vjernik je nevjerodostojan!“
Don Željko je u svojoj propovijedi potaknuo krizmanike na vjernost Kristu, i ljubavi njegova Božanskoga Srca, te istaknuo da su nam za nasljedovanje Kristovih ideala potrebni darovi Duha Svetoga. Predstavio im je i lik Časnoga Sluge Božjega Petra Barbarića, našega Hercegovca, koji je njegovao posebnu pobožnost prema Srcu Isusovu i prema Blaženoj Djevici Mariji kako su ga isusovci učitelji i odgojitelji učili u Tavniku; i koji bi uskoro, ako sve bude teklo po crkvenom redu, mogao biti proglašen blaženim. Dao Bog što prije!
Pod sv. Misom pjevao je bjelopoljski veliki župni zbor pod ravnanjem sestre Bibijane, franjevke. Na kraju svega zajednička fotografija s krizmateljem i župnikom. Dok su se krizmanici slikali, netko je primijetio kako su svi krizmanici i krizmanice uredno i pristojno obučeni. Primjer i drugima. Čestitamo!
