Stotinu i troje krizmanika i krizmanica prvoga razreda Srednjih škola u posuškoj crkvi u subotu, 27. travnja 2019. I toliko kumova i dvostruko više roditelja i ostalih vjernika. Svi su duhovno i ispovjedno pripremljeni u petak 26. travnja.
Župni zbor u crkvi uvodnom pjesmom pozdravlja Krista uskrsloga. Pred oltarom jedna djevojka izražava dobrodošlicu s govorom i darom biskupu Ratku, a župnik fra Mladen Vukšić pozdravlja i biskupa i svećenike koncelebrante, i sav narod, posebno krizmanike.
U župi djeluju šestorica svećenika: župnik, fra Ante, fra Milan, fra Ivan, fra Marko i fra Jozo. A župa broji malo manje od 10 tisuća vjernika s oko 2.530 obitelji.
Sve je uredno pripremljeno za Misno slavlje: čitanja, molitve vjernika, sam tijek sv. krizme. Biskup je u propovijedi govorio o Kristu uskrslomu navodeći i primjer blažene Hozane Kotorke, kojoj se blagdan slavi upravo toga dana, ali ove godine izostaje zbog Uskrsne osmine. Međutim Hozanin primjer vrijedi u svaka doba, osobito za učvršćenje krizmanika u vjeri i ljubavi. Biskup je ovim riječima pozivao pozornost krizmanika:
ISUS. Sve je počelo od Isusova Uskrsnuća, i onda prisjećanjem unatrag kao na magnetofonskoj vrpci. Taj je jedinstveni događaj unio pravo zanimanje za toga Čovjeka u Jeruzalemu i u cijeloj Palestini. Počele su uspomene sudionika na razne Isusove događaje i riječi:
→ Tu je skroman sprovod na Kalvariji, uz Gospu i druge tri žene, učenika Ivana i dvojicu članova Velikoga vijeća, Josipa i Nikodema.
→ Trosatno raspeće i umiranje na križu na Golgoti.
→ Krvavo bičevanje na gradskoj Gabati.
→ Pilatova nepravedna presuda pravedna Čovjeka na smrt na križu.
→ Noćna i podmukla presuda Velikoga svećenika s Vijećem da Isus smrt zaslužuje.
→ Molitvena agonija do krvi u Getsemanskom vrtu.
→ Otajstvo Euharistije u dvorani Posljednje večere.
→ Hosanaška Cvjetnica iz usta djece i svega naroda prigodom Isusova svečana ulaska u Jeruzalem.
→ Razna oživljenja više preminulih mladih osoba: prijatelja Lazara, mladića iz Naina, Jairove kćeri.
→ Izlječenja svake vrste tjelesne i duševne bolesti na svakom koraku.
→ Propovijedanje o Kraljevstvu Božjem uzduž i poprijeko Palestinom, osobito u obliku parabola.
→ Dugogodišnji tihi boravak, rad i rast u Nazaretu.
→ Bijeg ispred krvoločna Heroda i povratak iz Egipta u Nazaret.
→ Rođenje u Betlehemu kao i ono da ne bijaše mjesta za njega ni u svratištu.
→ Utjelovljenje u Nazaretu po pristanku Djevice Marije, sve snagom Duha Svetoga.
→ Razrješenje Josipovih sumnji oko zaručništva, ženidbe i čudesna Marijina začeća.
Tom su prisjećajnom kronologijom i logikom, uz bogoduho nadahnuće, nastajala i Evanđelja, ispitivanja svjedoka i slugu i službenica Riječi počevši od uskrsnu pa sve do samih početaka, među kojima Gospa najautentičnija svjedokinja.
Hozana. Nešto se slično dogodilo i s blaženom Hozanom Kotorkom, vjernom sljedbenicom Kristovom. Veličanstven sprovod kroz gradske ulice Kotora potkraj travnja 1565. godine.
Ljudi se pitaju: Čiji je to neviđen sprovod? - Jedne časne sestre.
Kako joj je ime? - Sestra Hozana, dominikanka.
Gdje je živjela? - Tu među nama u gradu Kotoru, pokraj crkve sv. Pavla, u sobičku od 3 sa 3 metra.
Kako nitko nije znao za nju? - Znali su koji su tražili njezin savjet: gradonačelnik, biskup. mornari, radnici, trgovci, djevojke, žene. Odakle bi inače bio ovolik sprovod.
Kako se našla u Kotoru? Dovela je njezina majka da služi u jedne katoličke obitelji, odakle se u 21. godini svoga života javila u samostan.
Odakle je rodom? - Iz Releza, iz okolice Podgorice.
Kako joj je prezime? – Kosić.
Kada je rođena? - Rođena je 1493. U samostanu četrdeset i pet godina. Umrla na glasu svetosti.
Je li katolkinja ili pravoslavka? - Nemamo krsnoga lista ni jednoga ni drugoga. Nemamo dokumenta o prijelazu iz pravoslavlja u katoličku vjeru barem prigodom ulaska u katolički samostan dominikanskih trećoredica, ako je bila pravoslavka. Mi je katolici smatramo katolkinjom rođenom od katoličkih roditelja, Pere i Urše, 25. studenoga 1493., na blagdan sv. Katarine, mučenice. Pa su joj i dali krsno ime Katarina.
Postoji li ikakav njezin životopis? – Postoji, ali pisan stotinu godina nakon njezine smrti, 1592. godine. Pisao ga jedan Talijan, Serafino Razzi. Tada su - 1592. godine - Relezi bili pravoslavno selo, jer iz Kotora nisu dolazili svećenici desetljećima pastorizirati katolike, i tako katolici tijekom vremena prelazili na pravoslavlje. Pa je Talijan Serafino stavio da je Katarina/Hozana bila podrijetlom iz pravoslavne obitelji, ali nije imao nikakva dokaza za to.
Kada je postala svetica? - Nije još svetica, tek je blažena od 1927. godine. Znači od smrti do beatifikacije prošle su 362 godine s neraspadnutim tijelom u grobu u crkvi sv. Marije u gradu Kotoru.
U čemu se posebno odlikovala? U prakticiranju sedam darova Duha Svetoga:
bila je puna bogobojaznosti brinući se za svoje spasenje, i za spasenje drugih.
Bila je puna zdrave pobožnosti, vršeći Božje zapovijedi potpuno i s ljubavlju.
Žena osobite jakosti u molitvama, u postovima, u radu.
Davala prave savjete onima koji su ih tražili i pokazivala veliko znanje Božjih stvari.
Vidite li, krizmanici, da je bila puna mudrosti i razboritosti koje dolaze od Duha Svetoga. Neka vas sve prati njezin zagovor u vašem odrastanju i prakticiranju krizmenih darova.
Sa župnikom i dekanom fra Mladenom u župnoj kući našli su se i svi svećenici iz dekanata: don Ante iz Zagorja, fra Marinko iz Rakitna, don Ilija iz Vira, fra Valentin iz Posuškoga Gradca, don Joko iz Vinjana, don Slaven iz Sutine. Tu su i fra Dominik Ramljak i fra Šimun Oreč. Za ručkom su i dvojica svećeničkih kandidata iz Posušja: bogoslov Ante s Jordanovca i sjemeništarac Antonio iz Sinja.
Divan posuški dan: sunčan, svjež, ugodan. A još divnije slavlje s toliko svećenika, i krizmanika koji obećaše da se odriču đavla i njegova sjaja, a očitovaše svoju vjeru u Presveto Trojstvo - Oca, Sina i Duha Svetoga, u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, u svete sakramente.
Ostala je i zajednička uspomena na sve krizmanike i u crkvi i na velikim stepenicama pred crkvom. Mladi, sretno kroza život!
Pratio vas zagovor blažene Hozane Kotorke!