Propovijed
25. February 2016.
Foto:
nepoznato
 

Otvorimo srca za jad i nevolju svijeta (Lk 16,19-31)
 

   1. Luka nam u večerašnjem evanđelju daje pouku o opasnosti bogatstva koje razdvaja ljude. A siromahe i kad su pred vratima ne vidi se i zaboravlja. Kao da ne postoje. Prispodoba o bogatašu i siromahu Lazaru ima dva čina. U prvom činu Luka opisuje bogataša kako živi u izobilju, luksuzno se odijeva i svaki dan sjajno se gosti (Lk 16,20). A pred njegovim vratima u istom činu gledamo siromašnog Lazara koji je bolestan i u čirevima. A nema ni krova nad glavom. Gladan i žedan prepušten je društvu pasa koji pokazuju više samilosti, nego bogataš koji mu ne da ni mrvice sa svoga stola. Luka ne spominje ime bogataša, niti mu predbacuje što posjeduje toliko imanje. Zamjera mu se, međutim, što od bogatstva ne vidi bolesnog siromaha pred svojim vratima. Upada u oči, rekoh, da bogataš nema imena, dok se siromah zove Lazar, a to znači „Bog pomaže“. Bog pomaže siromahu i uvijek je na njegovoj strani. Ova potresna priča pokazuje koliko ljudsko srce može biti tvrdo, a pamet nerazumna.

   U drugom činu ove priče slušamo što se poslije smrti zbilo. Obojica su preminula i našli na dva različita kraja: Siromašni Lazar „u krilu Abrahamovu“, u raju kamo su ga odnijeli anđeli, u društvo Božjih prijatelja. Bogataš naprotiv našao se na suprotnom kraju, u mukama, u paklu. Trpi od žeđi pa bi mu i kap s prsta umočenog u vodu olakšala muku  i patnju. Moli zato Abrahama neka pošalje Lazara da „umoči vršak prsta u vodu i rashladi mu jezik, jer se strašno muči u plamenu“. No, čuje potresan odgovor kako to nije moguće učiniti jer se između njih proteže „provalija golema“. A kad je bogataš zamolio barem da Lazar pođe k „njegovima i posvjedoči njegovoj braći“ u kakvom se stanju nalazi, kako i oni ne bi „dospjeli u to mjesto muka“, Abraham odgovara: „Imaju Mojsija i proroke, njih neka slušaju!“ Jer, ako njih ne slušaju, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane!“ Isus jasno poručuje: Držite se redovitog puta koji Bog pokazuje po svojoj riječi i po svojoj Crkvi. I ne tražite posebne intervencije, ni od neba, ni od ljudi. Jer ih nećete dobiti.

   2. Ovom prispodobom Isus nas želi poučiti kako u životu valja imati budno oko i osjetljivo srce koje zapaža ljudski jad i potrebe; i potiče nas pomagati takvima dok još imaš vremena. Korizmeno vrijeme dobra je prigoda  upitati se da nisam i ja poput ovog bezimenog bogataša koji nema vremena, ni dobrote, ni srca, ni duše za potrebne, pa onda ni imena. Bogataš nije dospio u mjesto muka zbog toga što je imao bogati stol, niti zato što je imao veliko bogatstvo, već zbog toga što je imao ledeno srce i sebičnu dušu, pa je siromašni Lazar skapavao od gladi kraj njegovih vrata.

   Započeli smo prije dva tjedna sveto korizmeno vrijeme koje nas poziva da ga ispunimo i  proživimo u molitvi, postu i dobrim djelima. Uoči Nedjelje božanskoga milosrđa,  11. travnja prošle godine (2015.), papa Franjo je uručivanjem bule ''Lice milosrđa'' proglasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa. I pozvao vjernike neka radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa kako bismo ''otvorili svoje srce za jad i nevolju svijeta'', te postali kadri poći svima koji su ''lišeni ljudskog dostojanstva i vapiju za pomoć'' (br. 15). Papa se od svog ustoličenja ne umara poticati i usrdno pozivati da se ''približimo takvima i pružimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu''. Dapače, on moli da ''njihov vapaj postane našim vapajem kako bismo skupa, noseći im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma'' koji vlada u svijetu.

   3. Papa želi i iskreno se nada kako će puk Božji tijekom ove jubilarne godine osobitu pozornost posvetiti upoznavanju i vršenju onih klasičnih djela milosrđa koje poznajemo kao ''tjelesna'' (gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna podvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati) i ''duhovna djela milosrđa'' (dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Bogu se moliti). A to je zapravo ono po čemu će nas Vječni Sudac prepoznati na koncu svijeta kad nam bude progovorio: ''Zaista kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste'' (Mt 25, 40).

   Iskoristimo, braćo i sestre, ovo blagoslovljeno vrijeme korizme kao i svetu Godinu milosrđa za duhovni rast i napredak. U duhu večerašnje zborne molitve koja veli neka nam „Gospodin ulije Duha revnosti da budemo postojani u vjeri i plodni u dobrim djelima“. Amen.

POVEZANI ČLANCI

29. lip 2016
Biskup Ratko Perić
03. lip 2016
Msgr. Želimir Puljić
02. lip 2016
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

29. lip 2016
Biskup Ratko Perić
03. lip 2016
Msgr. Želimir Puljić
02. lip 2016
Biskup Ratko Perić