Na uočnicu svetkovine u samostanu sestara Služavki Maloga Isusa u Neumu, gdje se od 1978. slavi blaženi Leopold Bogdan Mandić, s. Vitomira, kućna predstojnica, pozvala biskupa Ratka da predvodi sv. Misu.
I nije samo sv. Misa vrijedna posebna bilježenja, nego još dva ugodna susreta:
Prvo, s. Danica okupila ovogodišnje provopričesnike i krizmanike koji su pred sestarskim samostanom dočekali biskupa s dječjom pjesmom. I darovima. Bila je to ujedno čestitka iz usta nevine dječice za 50. obljetnicu biskupova svećeništva. A biskup je primio biskupsko ređenje u župnoj crkvi Gospe od zdravlja u Neumu, 1992. godine. Biskup je zahvalio sestrama i svim sudionicima toga dočeka.
Drugo, Euharistijska žrtva i gozba u Leopoldovoj kapelici, srcu Neuma. Uz tri domaće, našle se još tri sestre, i to dvije iz Mostara i jedna iz Viteza, da čestitaju sestrama slavljenički dan. Biskup je u prigodnoj propovijedi govorio o sv. Leopoldu još dok je bio mali Bogdan, a nije bio puno veći ni kada je odrastao i uzeo redovničko ime Leopoldo. A duhovno mu je zvanje upravo čudesno. Župnik kapucin ispovjedio maloga Bogdana, kojemu je moglo biti 7-8 godina. I za pokoru odredio mu kroz cijelu sv. Misu klečanje ili stajanje u sredini crkve. Kao u stara prvotna vremena kada najteži grješnici – otpadnici od vjere, preljubnici i čovjekoubojice - nisu smjeli ni u crkvu, nego čekali pred vratima… Što je to mali dječačić Bogdan tako Bogu zgriješio da mu je župnik zadao tako javnu pokoru iz starih vremena? Samo, eto, što ga je pustio u crkvu. I poslije će fra Leopold pričati nekoj sestri po prilici ovako: „Dok sam stajao u župnoj crkvi, nisam bio uvjeren da moj grješuljak traži tako veliku javnu pokoru. Ali sam izdržao. I u sebi sam ovako mislio i Boga molio: Bože, ako me pozoveš da budem svećenik, kapucin, što od svega srca želim, ja ne bih želio biti kao župnik. Ja bih opraštao grijehe i ne bih mučio djecu ovakvim vanjskim javnim pokorama. Radije bih ja uzimao njihovu pokoru na sebe“. Bog uslišio molitvu i pokoru. Bogdan postao svećenik, i ispovjednik, i milosrdan ispovjednik, i blaženik, i svetac od 1983. godine. Svetac ispovjedaonice.
Treće. sestre je s gostima pozvao ugostitelj Lovrić preko puta njihova samostana i sve počastio večerom: biskupa i njegova tajnika, župnika don Ivicu i kapelana mu don Antu i svih šest sestara. Sestre su mu zahvalne ne samo na toj večernjoj plemenitoj gesti, nego na tolikoj pomoći koju dobročinitelj pokazuje godinama prema ovoj maloj i živoj redovničkoj zajednici. A i njega i njegovu obiteljkao i sav Neum Bog blagoslovio svojim milostima i u poslu i u životu po zagovoru svetoga Leopolda Bogdana Mandića!