Misu Večere Gospodnje u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, na Veliki četvrtak 9. travnja ove godine u 17.00 sati, predvodio je mjesni biskup Ratko Perić. Uz biskupa za oltarom bio je đakon don Ante Jukić, koji je pročitao Evanđelje po Ivanu. U početku je biskup rekao da je na današnji dan Spasitelj Isus Krist ustanovio sakramente Presvete Euharistije i Svetoga reda. Upravo nam to posvješćuje i ponazočuje ovo Misno slavlje. Ni na otajstvenoj Večeri ni na kalvarijskoj krvnoj Žrtvi nije bilo „naroda“, tek četvero-petero čeljadi, kao ovdje u katedrali. Krist nas nije napustio nego je preko apostola i njihovih nasljednika biskupa i njihovih suradnika svećenikâ ostao trajno prisutan u svijetu, u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Mi mu zahvaljujemo na tom dvostrukom daru. TV Herceg-Bosna prenosila je sv. Misu.
Prenosimo biskupovu propovijed
Da nisam ja, Gospodine?
Evanđelisti Matej, Marko i Ivan donose nam doista ozbiljan, neugodan i poučljiv doživljaj s Posljednje večere na kojoj Gospodin gospodari ne samo svojim govorom o Euharistiji, svojom ljudskom sudbinom, nego i savjestima svojih učenika. U jednome trenutku Isus veli svima: „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati“ (Mt 26,21; Iv 13,21), Marko dodaje: „koji sa mnom blaguje“ (14,19). Nitko nije bio siguran tko je taj među Dvanaestoricom, a najmanje je itko bio uvjeren u sama sebe, osim pravoga izdajnika koji je s glavarima svećeničkim već bio uglavio da ga za 30 srebrenjaka proda i tražio zgodu da im ga preda. I zato „silno ožalošćeni stanu mu jedan za drugim govoriti: Da nisam ja, Gospodine?“ (Mt 26,22; Mk 14,19). Evo kako na tu Isusovu proročku riječ učenici sebe ispituju (vidi gornju sliku):
Petar, prvi: Da nisam ja, Gospodine? A opet kako ću ja, kada sam spreman s Tobom i „u tamnicu i u smrt“? (Lk 22,33). I da Te svi zataje, ja Te ne ću zatajiti (Mk 14,31). Čak dade znak Ivanu da upita Gospodina koji je to izdajnik (Iv 13,24) da se i mačem, ako ustreba, obračuna s njime.
- Gospodin ga pogleda i upozori da će, prije nego pijevac dvaput zapjeva, triput ga zatajiti. Prvak se tek u zoru osvijesti kada zapjevaše drugi pijevci. Nije to još prava izdaja, ali jest pravo osobno zatajenje.
Andrija, brat Petrov: Da nisam ja, Gospodine? Savjest mi, doduše, to ne predbacuje, ali ipak pred ovakvim otvorenim izazovom nisam više uvjeren ni u sama sebe. Je li moguće da nismo samo obični grješnici nego i Tvoji izdajnici?
- Gospodin šuti, uzima zalogaje, umače ih u zdjelu i dijeli učenicima svojim.
Jakov, stariji: Da nisam ja, Gospodine? I nastavlja: Mi očekivasmo da ćemo ovdje večeras čuti komu je Otac nebeski odredio ona časna mjesta (Mt 20,23), Tebi zdesna i slijeva, a, evo, nas na optuženičkoj stolici da će jedan između nas biti najveći izdajnik na svijetu.
- Isus mu ne dade znaka ni riječima ni obrvama. Pa čitav prizor još mučniji.
Ivan, brat Jakovljev: Da nisam ja, Gospodine? Kada smo bili u Cezareji Filipovoj, tada si nam postavio pitanje da odgovorimo: tko si Ti? (Mt 16,15). A danas si nas doveo u priliku da se pitamo: tko smo mi? Svaki za sebe. Nismo znali ni jedno ni drugo, ni onda ni sada, osim što je onda Petar pogodio, ali po Božjoj objavi, a ne po svojoj krvi i puti (Mt 16,17). Samo znam da smo šaka jada.
- Gospodin gleda svoga voljenog učenika, kojemu će sutra predati svoju Majku za majku.
Filip iz Betsaide, silno ožalošćen: Da nisam ja, Gospodine? Jesi nas iznenadio. Mi se prepiremo tko je između nas „najveći“ (Lk 22,24), a, evo, svaki se po redu preponizno prepoznaje i pita da nije on osobni Tvoj izdajnik! Jesmo tuga nad tugama! Družina kukavica i neznalica! Ako smo takvi, svi ćemo Te izdati! Jedan večeras, drugi sutra navečer i tako jedan za drugim.
- Gospodin niti mu proriče niti mu poriče.
Bartolomej ili Natanael iz Kane Galilejske: Da nisam ja, Gospodine? Sjećam se kako si me vidio kroz brdo i što radim pod onom „smokvom“ (Iv 1,48), kamo li ne ćeš pročitati kakav sam kada sam s Tobom licem u lice. Ponavljam: Da nisam ja?
- Isus šuti i pušta da se u ispitu izreda „jedan za drugim“, kako i veli sv. Matej.
Toma: Da nisam ja, Gospodine? Kada sam pitao o Tvome Putu (Iv 14,5), svi su mi se smijali, a evo sada ne zna nitko živ između nas ni svoga puta ni pola kilometra odavde, ni pola sata unaprijed do ove ponoći. Sve jedan žalosniji od drugoga. Sve nas žive vrtiš ko pastir janjce na ražnju. Gospodine moj i Bože moj!
- Gospodin ga mirno motri i ne odgovori mu ni crne ni bijele.
Matej ili Levi Alfejev: Da nisam ja, Gospodine? Trinaest sam godina bio carinik i izdajnik. Mislio sam da sam se u ove dvije i pol godine popravio i obratio, a, evo, vidim da više nisam siguran ni kako mi je ime.
- Gospodin ga vedro gleda.
Juda Tadej: Da nisam ja, Gospodine? Ako su prva odabrana Četvorica izgovorila to pitanje, moramo ga pogotovo i nas posljednja Četvorica ponoviti. I više ništa ne znam ni o sebi ni o ovoj Družbi ni o Tebi.
- Isus šuti i sluša glasne ispovijesti i ispite savjesti svojih učenika, one Ekipe koju je namijenio za osvajanje svijeta.
Jakov Alfejev, mlađi (možda brat Matejev): Da nisam ja, Gospodine? Je li moguće, Isuse, da će Te netko između nas izdati i da ćemo mi, koji smo s Tobom skoro tri godine, noćas Tebe predati Velikomu vijeću i pobjeći iz Jeruzalema? Ne mogu k sebi doći.
- Gospodin samo šuti i obuhvaća pogledom svoju vrlu Družinu.
Šimun Revnitelj: Da nisam ja, Gospodine? ponavljam zajedno s drugima. A očekivao sam da ćemo noćas zajedno s Tobom poći u boj za uspostavu kraljevstva kako si nam govorio. Kada nije siguran imenjak mi Šimun kojega si postavio za Prvaka, kako ću biti siguran ja koji sam vazda na pretposljednjem mjestu? Ali daj nam ga prokaži da ga isključimo iz ove svoje sredine, pa makar to i ja osobno bio!
- Gospodin samo šuti i prodire svojim božanskim pogledom u Šimunovu dušu.
Juda Iškariotski (u sebi: ne misli li valjda na mene, a onda će naglas): Da nisam ja, Učitelju?
- Ti kaza! (Mt 26,25), šapne mu Učitelj i dometne glasno: Što činiš, čini brzo (Iv 13,28). Ali nitko tada ne razumje da se radi o Judi. Samo Juda izdajnik sve shvati, jer ga najprije bijaše izdao srcem, pa riječju pa ga onda unovčio.
Tako se ta proročka najava učenicima o izdaji Učitelja i njihovi odgovori s Posljednje večere ponavljaju već dvije tisuće godina u ispitu savjesti svakoga Gospodinova učenika. A upravo je znakovito to da Isus ispituje savjesti svojih apostola za vrijeme ustanovljenja i gozbe Otajstva Presvete Euharistije. Netko će između njih njega, smrtna čovjeka, izdati, drugi domalo zanijekati, a svi pobjeći. Danas je pravo pitanje: kako je s nama? Hoćemo li ga mi besmrtna Euharistijskoga izdati, pristupajući mu, bez ispita savjesti, bez kajanja? Ili pripuštajući druge Sv. Pričesti: neispovjeđene ili neispovjedive dok se ne poprave? Jesam li ja dionik tuđih grijeha? Kažem li kao svećenik pokorniku da nešto nije grijeh, a jest grijeh.
A Ti, Gospodine, smiluj se svima nama!
