Vrhunac najdramatičnijega tjedna Povijesti čovječanstva jest Liturgija vazmenoga bdjenja. Od blagoslova ognja do blagoslova jela i uskrsnoga blagoslova sve je protkano bogatim sadržajem vječnoga Božjeg plana da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja Istine. Riječi i čini puni simbolike i poruke: prelazak iz tame u svjetlo – Služba svjetla; od Stvaranja do Otkupljenja - Služba riječi; Pobjeda nad grijehom i smrću – slavno Uskrsnuće u proslavi Nekrvne Kristove žrtve - Uskrsna sv. Misa.
Mostarska katedrala, ispunjena vjernicima, u tami iščekuje da Svjetlo slavno Uskrsloga Krista rasprši tmine pameti i srca kako bi u njemu zasjalo svjetlo vjere u istoga Krista. Biskup Ratko u pratnji sedmorice svećenika, đakona i uz asistenciju ministranata dolazi pred katedralu do pripremljena ognja koji blagoslivlje te na njemu pali Uskrsnu svijeću, simbol Krista uskrsloga. Tri poklika: Svjetlo Kristovo! i upaljene svijeće u rukama vjernika razbijaju tamu noći i - srca. Pohvale Uskrsnoj svijeći koja je „svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha“ don Željkovim glasom odliježe prostranom dvoranom Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Čitači - bogoslovi i sjemeništarci – uprisutnjuju prizore Stvaranja, Izlaska i Izaijina proroštva. Veliki katedralni zbor Marija pod ravnanjem don Nike Luburića uza zvon nakratko utihnulih zvona daje Slavu Bogu na visinama, a mir na zemlji nama ljudima. Krist je uskrsnuo! Radujte se, o kršćani, što je i naglasak u propovijedi koju je održao don Željko Majić, generalni vikar. Blagoslov vode kojom će se krštavati novokrštenici i poškropiti kršteni uz obnovu krsnih obećanja, odricanja od đavla i prianjanje uz članke naše svete vjere, s upaljenim svijećama čin je ispovijesti vjere i opredjeljenja za život u novosti Uskrsnuća svima darovana. Euharistijsko sjedinjenje i blagovanje izraz je svijesti da je Krist živ i nazočan i djelaan pod prilikama bijele Hostije i u Svetohraništu i daruje nam se kao hrana za život vječni. Kraljice neba, raduj se! Raduj se, puče Božji, jer uskrsnu kako reče - resurrexit sicut dixit, aleluja!
----------------------------
PROPOVIJED GENERALNOGA VIKARA
TKO ĆE NAM OTKOTRLJATI KAMEN S VRATA GROBNIH?
Braćo svećenici, poštovane redovnice, dragi vjernici!
Nakon liturgijskoga proživljavanja najdramatičnijega Tjedna povijesti čovječanstva, od Hosana preko izdaje, Raspni, raspni!, nepravedne osude, mučenja, razapinjanja, smrti, ukopa, evo nas u slavi Kristova Uskrsnuća. U ovoj svetoj noći Liturgija Crkve poziva nas na pobjednički usklik zbog pobjede Velikoga Kralja; poziva nas da u dvorani našega života odjekne uskrsna – slavno pobjednička – pjesma: ALELUJA! Aleluja dolazi od hebrejskog izraza hallelu-Jahweh koji doslovno znači „Hvalite Jahvnu – Hvalite Gospodina“. Ovaj radosni liturgijski poklik hvale nalazi se u Psalmima, zatim u Knjizi tobijinoj te u Otkrivenju. Liturgijska uporaba usklika potječe od prve Crkve, a danas se upotrebljava tijekom cijele godine osim za vrijeme korizme. Stoga, nakon korizmene šutnje, ovaj poklik na poseban način mora odzvanjati u nama kao izraz hvale i zahvalnosti predobromu Bogu za čudesno djelo Otkupljenja svima darovano. Raduj se, dragi Božji narode, jer Naš je usto Spasitelj iz groba, vesel'te se, o kršćani! Svaka skršena je đavlu zloba, krasni svanuše nam dani. Sad paklu strta je oblast i oduzeta njemu vlast. Aleluja, aleluja, aleluja!
Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« (Mk 16,1-3).
Promotrimo nakratko ove retke iz Evanđelja po Marku koje nam Crkva u ovoj svetoj noći stavlja na razmišljanje.
- Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma vjerne pratiteljice Isusove u njegovu životu i javnom djelovanju sve od Galileje (Mk 15,41), žene hrabre u muci i na Kalvariji, poštujući Mojsijev zakon kako neradne subote – Dana Gospodnjega, tako iskazivanja počasti Pokojniku uputiše se na grob. Poštuju Zakon svoje vjerske zajednice!
- Veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. Podatak je ovo naoko nevažan. Ali svetom piscu, evanđelistu Marku, s razlogom nije promaknuo. Možemo u našem ljudskom mudrovanju reći da su u strahu od Židova iskoristile tamu i grad uljuljan u san kako bi se kradom izvukle i ono što su smatrale svojom vjerskom i ljudskom dužnošću obavile. Poput Nikodema koji je u strahu da ne bude viđen s „buniteljem naroda“ na svjetlu dana pod okriljem noći pristupio Isusu s namjerom da mu protumači svoje poslanje i nauku (Iv 3,2). No, one koje su hrabro išle za Isusom na putu Kalvarije i „izdaleka promatrahu“ (Mk 15,40) – razapinjanje, Raspetoga, umiranje i „kamo ga polažu“ (r. 47), ne ubrajaju se u red zastrašenih od ovozemaljskih sila. Ljubav Kristova - Caritas Christi u praskozorje dovela ih je do groba.
- Međusobno razgovarahu: „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih“. Riječi su ovo koje odaju zabrinutost, unutarnju tjeskobu pa i svijest, da unatoč tolikom zajedništvu, tolikim propovijedima, životnom prožimanju …, one u stvari nisu shvatile tko je Isus. U njemu su gledale velika prijatelja, Isusa čovjeka, silna na djelu i na riječi koji je kadar svaku bolest izliječiti pa i mrtvima dah vratiti. Ali da bi i sebe uskrisio, da je on Krist –Pomazanik – Mesija – Sin Boga Života, pravi Bog i pravi Čovjek, istobitan s Ocem po kome je sve stvoreno, koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa, … nakon onako brutalne smrti može uskrsnuti, e, to je bilo skriveno i neshvatljivo njihovu umu. Zato i tjeskoban hod, preteški kamen, ne samo na grobnom otvoru nego još više na njihovim srcima. Svima dobro poznato stanje pred stvarnošću groba, završetku nadanja, pred velikim kamenom - simbolom ljudske nemoći. No, Krist jest Bog, Krist jest Bog!
I vidi čuda i otvorena groba! Ovaj, kako rekosmo, naoči nevažan podatak snažan je poziv da je najbolje vrijeme susreta s Gospodinom – svjež jutarnji sat kada je tijelo odmorno i um još nije opterećen dnevnim brigama! Preporučiti Gospodinu svoj dan, da svaki rad s njim započne i započet se s njime i dovrši. Svaki nam je dan u molitvi susretati se sa svojim Bogom.
Braćo i sestre! Vjerujem da je stanje duha triju pobožnih žena svima nama blisko. Poput njih i mi smo pošli za Kristom, toliko vremena proboravili u njegovoj blizini, vjerno izvršavali zakone Crkve, u jutarnje sate svoje molitve Bogu uzdizali, skoro pa na redovite nedjeljne susrete – Misna slavlja dolazili i nerijetko ga u sv. pričesti primali. Posebno smo bili bliski kroz ovo sveto korizmeno vrijeme prateći ga u stopu na njegovu Križnom putu. Mnogi su se i jučer pješke uspeli na našu hercegovačku Kalvariju – na Hum. No, tjeskobni hod, kamen sa srca nikako da se ukloni. Vjerujem da mnoge i večeras jako pritišće. Jer velike su nevolje u koje zapadosmo: nevolje osobne zataje pa i izdaje, nevolje ženidbene nevjernosti i obiteljskoga nerazumijevanja; nevolje okruženja i vremena u kojemu živimo: nezaposlenosti, neimaštine, straha za sutra kako za vlastitu egzistenciju tako za budućnost vlastite djece; nevolje nepravde, kriva nauka i promoviranje novoga svjetonazora u kojemu sve ono što je Božje gubi svaku vrijednost. Jednom riječju: nevolje duha zla koje se snažno očituju kao da na Kalvariji u Kristovoj Smrti i Uskrsnuću nisu pobijeđene. Da, sve su to nevolje ljudskim pogledom vidljive i umom shvatljive. No, dragi vjernici, ovo je noć vjere i Pobjede; noć vjere u Pobjedu i Pobjednika nad svakom ljudskom opačinom! Blažena noć vjere u Onoga koji je kadar iz groba ustati, teški kamen s groba, u koji ga pobožni ljudi položiše, vlastitom snagom razvaliti i pobjedonosno ustati. I svaki kamen sa svakoga srca milosno ukloniti, svaku nepravdu ispraviti, bol odagnati, neimaštinu u imanje pretvoriti, mržnju iz srca izbiti i ljubavlju ga napuniti... Stoga, radujmo se ovoj svetoj noći Pobjede i Pobjedniku, odagnajmo svaki strah u sebi i pred sobom: „Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.
Naš je usto Spasitelj iz groba, vesel'te se, o kršćani! Veselimo se, draga braćo i sestre, u snazi ove Istine koja kamen odvaljuje, smrt pobjeđuje! Jer On je svojom Mukom i preslavnim Uskrsnućem za nas vječnomu Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom Krvlju. Jer ovo je noć koja je svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha; noć koja danas po svem svijetu one što u Krista vjeruju od tmina grijeha i od opačine svijeta otima, vraća milosti, i pridružuje svetosti; noć u kojoj su raskinuti okovi smrti; noć divne dobrote Božjega milosrđa svima nama iskazanoga. Veselimo se, kršćani, jer smrtni je san nestao, Krist je iz groba ustao. Uzalud Pilatov pečat i straže, teški kamen na grobu tom, gdje ležao je Bog. Pred njim je svaka nevolja i smrt nemoćna, u njemu je i s njim pobijeđena. Zaputimo se s ovoga Misnog slavlja u Galileju svoga života i doma, i recimo svima, svojim ukućanima i susjedima, Petru i svijetu: Krist je uskrsnuo! Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!« Ide pred vama i ostaje s vama do svršetka svijeta. Prepoznajte ga u lomljenju kruha, u bolesnima, gladnima, žednima, patnicima, u svima onima koji ispovijedaju vjeru u živoga Bogočovjeka, učinite ga prepoznatljivim u vlastitim životima; pronađite ga pod prilikama bijele hostije u crkvama i svetohraništima. Jer to su mjesta njegova obitavanja dok ponovno ne dođe u slavi veličanstva suditi živima i mrtvima, i svakomu dati po djelima njegovima. Svima sretan i blagoslovljen Uskrs!
-----------------
Preuzvišeni oče biskupe! U ovoj svetoj noći želim u ime svih ovdje nazočnih svećenika i časnih sestara i vjernoga puka - kao i onih koji večeras fizički nisu s nama, ali se svi zajedno sjedinjujemo u ovom Pashalnom slavlju vječnoga života - izraziti zahvalnost za životno svjedočanstvo vjere u Uskrsloga; za svaku riječ utjehe i ohrabrenja na križu i pod kamenom života, na upućenim molitvama i na podijeljenim svetim tajnama. Neka nam Uskrsli dadne snage kako bismo pod Vašim pastirskim vodstvom svladavali mnoge nevolje i dospjeli u Kraljevstvo Božje. Sretna Vam i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodinova!
