Vijesti
01. June 2020.
Foto:
Arhivski snimak

Radni ponedjeljak, 1. lipnja 2020., bio je svečan dan u katedralnoj župi u Mostaru, osobito u samoj katedrali koja je posvećena Mariji Majci Crkve prije ravno 40 godina, na Križevo 1980. U predpodnevnim satima slavile su se sv. Mise kao nedjeljom. Popodne u 17.30 moljena je u crkvi krunica, potom je biskup Ratko sa 16 koncelebranata: don Lukom, don Antom i don Davorom iz Katedrale, don Antom s Ordinarijata, don Nikolom s Bune, fra Božom iz Sv. Petra i Pavla, don Ljubom iz Kruševa, don Radoslavom, bolničkim kapelanom, don Ivanom i don Petrom iz Studenaca, don Mladenom iz Sv. Ivana, don Ivanom iz Sv. Mateja, don Josipom iz Potoka, don Markom iz Jablanice, don Perom iz Raskrižja, don Marinom iz Biograda n/moru, te ceremonijarom don Ilijom, s dvojicom đakona Antom i Matom te trojicom bogoslova Vinkom, Svenom i Matom i više ministranata došao pred veliki Gospin kip na Gospinu trgu pred katedralom i izrekao posvetnu molitvu. Prvi put od nedjelje prije Sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, čuo se glas Katedralnoga zbora pod don Nikinim ravnanjem. Kada bi svi ispred katedrale ušli u crkvu, možda bi bilo tijesno. Miomiris kađenja oltara, Kristova križa i Gospina kipa potiče vjernike na uzdizanje duše u slavu Bogu. Misa je koralna De Angelis, koja se stoljećima pjeva na latinskom, danas na hrvatskom. Biblijska čitanja navješćuju bogoslovi Vinjančani, a Evanđelje čita đakon s Bune. Nakon sv. Mise župnik je don Luka pozvao biskupa, svećenike i bogoslove na večeru. 

Prenosimo biskupovu propovijed

Zaštitnik i Naslovnik

U Katoličkoj Crkvi, prema nekim zbrajanjima, ima 3745 biskupijskih zajednica pod trima vatikanskim kongregacijama: za biskupe, za širenje vjere i za istočne Crkve. Svaka je biskupija posvećena nekomu nebeskom zaštitniku, na primjer Gospi ili Sv. Petru i drugima. A ako je to Druga ili Treća Osoba Presvetoga Trojstva, onda se ne kaže zaštitnik ili patron nego naslovnik, tj. biskupija je naslovljena na Krista Kralja, na Srce Isusovo, na Duha Svetoga i slično.

Svaka biskupija ima katedralu u kojoj je katedra ili biskupova učiteljska stolica. Katedrale i druge crkve kao zgrade nemaju zaštitnika ili patrona nego samo naslovnika, tj. posvetom su naslovljene na Isusa Krista ili na Duha Svetoga, odnosno na imena svetaca ili svetica. Crkve dakle imaju samo naslovnike a zajednice kao što su župe, gradovi, biskupije, metropolije, pokrajine u dvjema Božanskim Osobama imaju naslovnike, a u imenima svetaca zaštitnike. Sve su katedrale i crkve posvećene u biti svojoj Ocu nebeskomu. Zato se i ne uzima Otac kao izričit naslovnik.   

Ima više biskupija s katedralama koje imaju istoga zaštitnika odnosno naslovnika: na pr. sv. Bonaventura u Banjoj Luci, sv. Stjepan u Hvaru, sv. Tripun u Kotoru, sv. Vid u Rijeci. Oni su i zaštitnici biskupije i naslovnici katedrale.

A najviše je biskupija koje imaju vlastita zaštitnika, a katedrale imaju vlastita naslovnika. Tako je različito u Dubrovniku, u Splitu, u Šibeniku, u Zagrebu, u Poreču, u Požegi, u Sisku itd. U nas u Trebinju zaštitnik biskupije sv. Mihovil Arkanđeo, a naslovnica katedrale Mala Gospa. U Mostaru zaštitnik Biskupije sv. Josip, a naslovnica katedrale Marija Majka Crkve. Mi danas, evo već 40 godina, slavimo svetu Naslovnicu ili Titular katedrale koja je posvećena Mariji Majci Crkve.

Gospa dvostruko čudesna majka – sv. Josip čudesan otac

U Svetoj Obitelji tri su sveta člana: Isus - sin Marijin, zatim Marija i sv. Josip.

- ISUS KRIST, Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek, utjelovio se po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije. 

- Čudesna Majka Isusova. Blažena Djevica Marija, osjenjena silom Svevišnjega, u svom je tijelu začela Sina Božjega kojemu je dala fizičko tijelo, bez udioništva muža. Ona je pitala anđela Gabriela: Kako je to moguće? Anđeo joj je odgovorio: Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1,37). I ona je vjerom pristala na Božju riječ iako nije razumom dokučila sav smisao događaja. I tako je i vjerom i djelom postala Majka Sina Božjega. To je čudesan događaj, odnosno otajstvo Blagovijesti, 25. ožujka, i otajstvo Božića, 25. prosinca. 

- Čudesan otac. Sv. Josip, zaručnik Marijin, Božjom providnošću, nema fizičkoga udioništva u Isusovu začeću, ali i on je otac Isusov u posebnu, duhovnom smislu. On je otac zato što mu je Bog odredio da bude kao otac, više od tjelesnoga oca, zaštitnik, hranitelj, branitelj, odgojitelj, poučavatelj po Božjoj riječi. Jače je kada Bog milosno odredi Josipu da bude otac Isusu i da se brine za njega dok ne izađe iz malodobnosti, nego što je običan naravan otac svomu djetetu. Isus se ponašao prema sv. Josipu kao prema svomu ocu, duhovnom ocu i više od toga, kao ocu kako mu je Bog zapovjedio da bude sav u očinskoj brizi i ljubavi.

U tom smislu Marija reče Isusu, 12-godišnjem dječaku, u Hramu: "Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili" (Lk 2,49). A ako itko savršeno zna da Josip nije Isusov fizički otac, to Marija savršeno zna. Otajstva su to velika! 

Čudesna Majka svih vjernika. Kao što je anđeo Božji rekao Josipu: Uzmi Dijete i majku njegovu, vrši punu ulogu oca prema Isusu kao da ti je najrođeniji sin, a on ti je više nego rođeni sin, jer ti Bog daje svojstvo očinstva koje nadilazi očinstvo zemaljskoga oca, tako je i Gospodin Isus na križu odredio da njegova Majka bude majka Ivanu, učeniku njegovu (Iv 19,26), i protežno: svim Ivanima i Ivanama ovoga svijeta. Mi o ovoj čudesnoj Majci svih vjernika, nas ljudi, o ovoj duhovnoj Majci u redu milosti, danas govorimo i nju častimo i svetkujemo. Isus je predao svoju Majku svomu učeniku Ivanu za majku, a ona i dalje ostaje njegova Majka u punom i pravom smislu riječi. Ona od vremena Kalvarije postaje majka ne samo Ivanova, nego i svih vjernika, ali u duhovnom smislu, u redu Božje milosti. A ti ćeš, Ivane, njoj zauzvrat biti sin, ne fizički sin, nego duhovni i više nego duhovni, u redu milosti. I Ivan je od onoga trenutka uze za majku. I poče je zvati, ne "Gospo", nego „majko“. Tu je na Kalvariji i gospođa Saloma, Ivanova rođena majka, koje se on ne odriče, niti ona njega, ali sada u Mariji ima milosnu majku. Pa i po naravnoj krvi njih su dvije, Marija i Saloma, bile posve bliske, prve rođakinje: njihove su majke bile sestre. Marija je od Ane, a Saloma od Mare. Ana i Mara bile su rođene sestre. I treća sestra Soba koja je bila majka Elizabetina.

Da se vratimo Gospi. Isus je onaj koji određuje majčinstvo svoje majke. I kaže neka to majčinstvo ne bude samo moje, ono jest moje fizičko, tjelesno i naravno bez muža, a Marija neka bude duhovna mati ne samo Ivanu, nego i bratu mu Jakovu i svim apostolima i svim vjernicima Kristovim, svim ljudima Božjim. Nije Gospa majka pravnoga i sakramentnoga sustava u Crkvi, to su posebne vlastitosti Crkve: sakramenti su Isusovi čini, djela i milosti. Ne može Gospa biti majka sakramentima, ali može biti duhovna majka djeci koja primaju Prvu Svetu Pričest. Može biti milosna mati krizmanicima koji primaju sakrament sedam darova Duha Svetoga. Može biti majka zagovornica zaručnikâ koji pristupaju sakramentu sv. ženidbe.

Čudesne ljubavi u obiteljskom životu

Postoje tri takve različite ljubavi u obiteljima, i četvrta najvažnija.

- Prva je ljubav bračna između muža i žene, odnosno oca i majke, s pravima i obvezama bračnoga života. Znamo kako je to uzvišena i snažna ljubav po Božjem planu, čak do te mjere da čovjek ostavlja oca i majku a veže se uza svoju ženu i žena uza svoga muža. Ali znamo da je ta ljubav, na žalost, nerijetko samo požudna pa stoga vrlo krhka i nestalna, čak unatoč djeci, koja su inače jaka spona uzajamne roditeljske ljubavi. Da ta roditeljska veza nije tako lomljiva, ne bi bilo rastava, razvoda, rascjepa, razlaza, razvrgnuća, raspuknuća, razgradnje, razjedinjenja, razdjeljenja, razdvojenja - čini mi se da sam nabrojio sve što tako često završava u preljubu i novim ženidbama na štetu i njih dvoje i njihove dvoje ili troje djece.

- Druga je ljubav roditelja prema djeci i djece prema roditeljima s uzajamnim pravima i obvezama. Čak je ta ljubav djece prema roditeljima postala Četvrta Božja zapovijed: Poštuj oca i majku… Znamo kako i tu dolazi do razdora, pa nekada i do ubojstava.

- Treća je ljubav u obitelji između same djece, braće i sestara, koja je postala poslovična kao „bratska ljubav“ ili „sestarska ljubav“.

To je sve naravna, normalna, fizička, krvna, uzajamna povezanost. A kada Bog sve to uzdigne na duhovnu, milosnu, rekli bismo nadnaravnu visinu, onda to sve poprima kudikamo jaču snagu i uzajamnu vezu i obvezu  u vidu vječnoga života.

Navedimo i onu najvažniju, Božju ljubav, prema obitelji i obitelji prema Bogu. Ona je temelj svakoj drugoj istinskoj ljubavi. Čim ove Bogu uzvratne obiteljske ljubavi ponestane, sve su druge ljubavi na nesigurnu tlu i na valovima vremena. Potonut će prije nego što misliš! Zato u ovim prvim trima ljubavima odnos majke prema sinu i sina prema majci kao da je posebno duhovno istaknut imajući u vidu odnos majke Marije i novoga joj sina Ivana. Tako Marija postaje nova majka, milosna majka, i Ivanu i svim vjernicima, tj. cijeloj Crkvi kao vjerničkoj zajednici. Eto odakle naziv Majka Crkve. Marija majka sigurno ne će izdati. Ali mi možemo izdati. Ne samo nju, nego i svoje međusobne duhovno-milosne odnose kao braće i sestara iste duhovne majke. Neka nas Bog očuva od svake izdaje!            

 

    

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE