Ove godine, ne na Staru godinu nego dva dana prije toga, održan je redoviti godišnji susret bogoslova i sjemeništaraca hercegovačkih biskupija u Mostaru, na koji se odazovu uglavnom svi kandidati. Prigoda je to da se barem jednom svi pripravnici na svećeništvo vide zajedno: jedanaest sjemeništaraca iz devet župa: Bijeloga Polja, Blagaj-Bune, Čapljine, Hercegovačkih Vinjana, Kruševa, Prisoja, Rotimlje, Mostara (katedrala) i Šipovače-Vojnića, te šesnaest bogoslova iz jedanaest župa: Čapljine, Gradca, Herc. Vinjana, Hrasna, Jablanice, Kongore, Mostara (katedrale, i Sv. Mateja), Pologa, Posušja i Šipovače-Vojnića.
Najprije su od 10.00 do 11.00 sati u dvorani radili slobodan sastav: „Božić, 2016.“ Obično se ovom prigodom školom i dobi prispjeli bogoslovi pripuštaju među kandidate za đakonat i prezbiterat i podjeljuju im se službe lektorata ili akolitata. Domagoj Markić, bogoslov IV. godine, u zavodskoj kapelici rimskoga Germanicuma-Hungaricuma primljen je među kandidate 19., a 20. studenoga 2016. podijelio mu je službu lektorata nadbiskup Francisco Ladaria, tajnik Kongregacije za nauk vjere. U kapelici Duha Svetoga na Ordinarijatu u Mostaru Petru Filipoviću, također četvrtotečajcu, u Zagrebu, pod sv. Misom u 11.00 sati, nakon homilije, biskup Ratko Perić podijelio je službu lektorata. Zatim su četvorica bogoslova, također sa studija iz Zagreba, bila pripuštena među kandidate za đakonat: Josip Radoš iz V. godine te Ante Jukić, Antonio Krešić i Mate Pehar iz III. godine studija. Sve, razumije se, nakon što su njihovi poglavari dali svoje pozitivno mišljenje o svakom kandidatu.
Biskup je održao ovu homiliju:
Dragi bogoslovi i sjemeništarci!
Nekoliko riječi o odlomku iz misnoga čitanja iz Prve Ivanove u kojoj su glavni izričaji: poznavati Boga, ostati s njime, čuvati zapovijedi, živjeti u svjetlosti, tama zasljepljuje oči, ne biti na sablazan drugima, tama je prolazna, a svjetlost je vječna.
1. - Intelektualni i moralni pristup Bogu: I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio (1 Iv 2, 3-6). Četiri puta kaže se: znamo, poznajemo; tri puta: zapovijed, riječ, istina.
- Koji je pristup k Bogu važniji, glavniji: onaj umni/“poznajem“ ili ćudoredni/“čuvam“, „ostajem“? Ako je glavni onaj umni, onda Boga shvaćamo poput matematike, neke točne znanosti, koju mogu dosegnuti samo izabrani intelektualci, dobri matematičari i znanstvenici. A ako je moralni pristup važniji, onda Boga shvaćamo i prihvaćamo kao nekoga tko se izražava u vidu riječi, zapovijedi, poziva koji potiče na moralnu akciju, koji naređuje: De ili Ne! A naše je da slušamo, da se držimo uputa i zapovijedi kako bismo rasli u mudrosti i krjeposti. Hajdemo se malo vratiti u svoje djetinjstvo u svojim obiteljima. Kao djeca, novorođenčad, počinjemo s ništice u svemu s obzirom na intelektualnu i moralnu stranu. Ništa ne znamo, osim materina mlijeka. Ne znamo ni kako nam je ime, ni kako je mami ime, ni koliko joj je godina, ni koje su njezine muke ili radosti, ne znamo odakle ona na svijetu. Ne znamo to ni kada nam je pet godina, kamoli da znamo kada nam je bilo pet dana. Tijekom vremena kao da nam se fitilj u glavi malo odvrće. Malo bolje vidimo obličje, razaznajemo osobe, razlikujemo riječi, predmete, godine. Mi o mami ništa ne znamo, ali mama nam neke stvari stalno kazuje, naređuje, zapovijeda, po stotinu puta ponovi, dok ne uhvatimo da nešto ne smijemo, a nešto moramo. Mama nam zapovijeda da se dignemo, da sjednemo, da donesemo vode, da zatvorimo vrata, da uzmemo žlicu u ruku pa u usta. I mi slušamo. Vezani smo uz mamu i uz njezinu riječ više nego i uz ijednu drugu osobu u kući. S njom smo se stopili. Eto kako je spoznajemo ne po svome razumu, nego po njezinoj zapovijedi koje se poslušno držimo, iako ne znamo razloga. Doznat ćemo kada uzrastemo. Nije dakle bitan intelektualni nego moralni pristup. Razumom ne shvaćamo, nego voljom prihvaćamo. Majčina ljubav prethodi našoj spoznaji istine. Iz praktične ljubavi niče spoznaja.
Sličan je i naš pristup Bogu. Bog nam preko roditelja u obitelji ili preko Crkve u društvu ili preko naše savjesti u životu nešto zabranjuje, a nešto naređuje: ovo ne smiješ raditi, ovo trebaš činiti. Naši nam roditelji svojim auktoritetom dočaravaju Boga koji stoji iza svega, a mi ga ne vidimo, ne spoznajemo. Ali preko njihove ljubavi dopiremo do Božje ljubavi. Ovaj pristup može svatko dosegnuti, i malo dijete, a ne samo izabrani, intelektualci, znanstvenici.
2. - Razlika između stare i nove zapovijedi: Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli. A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli (1 Iv 2,7-8).
- Koja je razlika između Stare i Nove zapovijedi? Stara zapovijed, mojsijevska, Levitski zakon 19,17-18, glasi: „Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka... Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ To je, doduše, zapovijed izrečena 1300 godina prije Krista, ali skučena samo na izabrani židovski narod. A Isusova se zapovijed odnosi na svakoga brata čovjeka iz svakoga naroda: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13,34). Bez razlike uvjerenja i naroda.
3. - Četiri načina gledanja na bližnjega: Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči (1 Iv 2,9-11). Ključne su riječi: svjetlost; mržnja, tama, sablazan, sljepilo.
- Mi možemo gledati na brata i na sestru na više načina. Kao što postoje na televizoru četiri kanala – na primjer, na jednom se slavi sv. Misa, na drugom se igra neka utakmica, na trećem se odvija neka besmislena svađa, na četvrtom teško besramlje - pa samo ih mijenjaš daljinskim, tako je i naše srce namješteno barem na četiri kanala. Ovisi koji ćeš program upaliti da mu se divimo ili da ga se stidimo:
Prvi kanal: nezainteresiran! Zanemaruješ brata, kolegu. Ignoriraš ga, ne uzimaš ga u obzir, pokraj njega prolaziš mrtav-hladan, bez žalosti, bez radosti, šutljivo, egocentrično, bašmebrigaški. Nemaš i ne želiš imati posla s njim! A zaboravljaš kako je tebi kada si ti ignoriran, otpisan. Ocjena: Loš, jedan! Zatvori!
Drugi je kanal kada nastupaš prema bratu, kolegi kao prema dosadnu stvorenju. Ti misliš da si ljubazan, pametan, zanimljiv, duhovit, duhovan. A on: grub, glup, gluh, neinteligentan, neukusan, antipatičan, nesretan slučaj koji moraš podnositi, tvornička pogrješka u srcu ili u glavi. „Eto onoga dosadnoga! Razbježite se, kolege, kad čujete glas!“ A zaboravljaš, naravno, da si i ti nekomu uvijek dosadan i nesnosan! Loš program! Mijenjaj!
Treći je kanal srca kojim gledaš na bližnjega svoga kao na neprijatelja, prema kojemu se pokazuje prijezir, mržnja koja iz tame izvire i u tamu uvire. Izvučeš mu stolicu, a on na pod. I tako živiš s bližnjim svojim godinama. I obratno, on s tobom takvim. Neki drugi uvijek tebe smatraju neprijateljski raspoloženim. U tebi, kažu, nema svjetlosti. Sin tame! To je najgori program koji može biti.
Četvrti je kanal kojim gledaš na brata s ljubavlju, kao na sebe sama.
Nama je Isus pokazao kako se ponašati prema drugima. Kako? - Pa eto tako da je Isus dao svoj život za nas. To je istinska ljubav. To je ta Nova zapovijed. To je savršena ljubav. Tko nju prakticira, taj živi u svjetlosti, a ne u tami i sablazni. Takvu je ljubav Isus pokazao u svojoj nazaretskoj obitelji i u ovome svijetu. Takvu je ljubav pokazala Gospa u svojoj obitelji i takvu je ljubav pokazao sv. Josip u svojoj obitelji, u društvu.
Takvu smo ljubav i mi dužni pokazivati u svome životu, u svojoj kućnoj obitelji, u svojoj sjemenišnoj i bogoslovijskoj zajednici. Tako ćemo biti sinovi svjetla, a ne tame; na izgradnju sebi i drugima, a ne na sablazan svima. Taj program drži otvorenim!
Neka vam svima u tome pomogne kroz cijelu Novu godinu Mali Isus svojom božanskom moću, Gospa i sv. Josip svojim moćnim zagovorom!
