Kao što je Misa posvete ulja liturgijski povezana s Velikim četvrtkom, svečanim svećeničkim danom, kada se slavi spomen Večere Gospodnje, tj. ustanovljenja Presvete Euharistije i ustanovljenja svetoga Reda, tako se zbog ove iznimne koronakrize učinilo umjesnim i, vjerujemo, Kristu ugodnim, da se na svetkovinu klanjanja Tijelu i Krvi Kristovoj, 11. lipnja, prije podne, u 10.00 sati, slavi Misa posvete ulja s obnovom svećeničkih obećanja u mostarskoj katedrali.
Od šest svetih Misa koje se slave na obveznu svetkovinu Tijelova u katedrali, jedna je bila Misa posvete ulja, onoga naravnoga maslinova i mirodijskoga ulja kojim svećenici vjernicima podjeljuju svete Kristove sakramente Krštenja, Potvrde, i Bolesničkoga pomazanja, a biskupi novoređenicima svećenicima i biskupima sakrament svetoga Reda.
Poslije homilije nazočni generalni vikar don Željko i provincijal fra Miljenko, te dekani i ujedno župnici u hercegovačkim župama iz raznih krajeva: fra Vinko iz Duvna (Seonice), fra Mladen iz Posušja, fra Ljubo s Humca, don Đuro iz Brotnja, don Luka iz Mostara, don Rajko iz Stoca, don Dragan iz Čapljine, te ostali prezbiteri koncelebranti obnovili su svojim Hoću svoja svećenička obećanja o molitvi, o službama propovijedanja, posvećivanja i upravljanja. Biskup je pozvao sve nazočne vjernike da svojim molitvama podrže svećenike, kao i one na putu prema svećeništvu i neka Gospodin pozove nove žeteoce u žetvu svoju.
Ovogodišnji katedralni kandidati za sv. krizmu prinijeli su svoje darove za siromašne.
Jedan je đakon držao ulje za blagoslov nakon Kanona, a drugi je držao ulje za posvetu nakon Popričesne molitve. Župnik don Lujka počastio je svećenike u katedralnoj dvorani.
Biskup je slavio sv. Misu Tijela i Krvi Kristove poslije podne u Rehabilitacijskom centru u koncelebraciji s don Slavkom Maslaćem uz vjerničko sudjelovanje štićenika i štićenica „Svete Obitelji“ u Mostaru.
Prenosimo glavne biskupove misli iz homilije u katedrali
Danas smo pročitali dva odlomka, iz prvoga čitanja Izaije proroka (61,1-6a.8b-9) i iz Lukina Evanđelja (4,16-21), koji su gotovo istovjetni. Prorok je Izaija živio 700 godina prije Isusova rođenja u Betlehemu. Uočljivo je da evanđelisti nikada ne spominju da bi Isus došao posjetiti svoj rodni Betlehem, iz kojega je zbog Herodova progona morao izbjeći u Egipat. Izaija je bio svećenik. Njegov je tekst preuzet i u današnjem Evanđelju. Istaknimo dvije točke iz toga odlomka:
1. Duh Gospodnji na meni je, veli svećenik prorok, a ponavlja vječni i jedini izvorni svećenik Gospodin Isus u sinagogi u Nazaretu. Završivši s čitanjem Izaijina odlomka, Isus nastavlja tumačiti da se te proročke riječi obistinjuju na njemu kao Mesiji, Kristu ili Pomazaniku. Nazočni se dive njegovim božanskim riječima. Ali kada je prešao na tumačenje dviju pučkih poslovica: „Liječniče, izliječi sam sebe“ i „Nijedan prorok nije dobrodošao u svome zavičaju“, tu je buknuo plamen. Isus predusreće njihov prigovor: Liječniče, izliječi sam sebe, tj. pomozi svojoj kući, obitelji, svomu selu Nazaretu, a ne da činiš čudesa u Kafarnaumu, a ovdje ništa, jer nema vjere. A kada je izrekao poslovicu Nije prorok dobrodošao u svome zavičaju, stao im je tumačiti da Ilija prorok nije učinio nijedno čudo u Izraelu, nego samo u poganskoj Sarfati; i da prorok Elizej nije izliječio nijednoga gubavca u Izraelu, nego samo generala Naamana iz poganske Sirije, naznačujući im da su pogani bolji od njih Izraelaca, nazočni su se osjetili pogođeni, pobunili se, uhvatili Isusa, doveli ga na rub nazaretske pećine da ga strmoglave 120 metara u provaliju. Ali on „prođe između njih i ode“ (Lk 4,30). I nije se više nikada vratio u Nazaret!
Druga Božanska Osoba Sin Božji bitno je povezana s Trećom Božanskom Osobom Duhom Svetim koja se u svojoj milosti i darovima daje u Kristovim sakramentima
Krštenja – u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga;
Potvrde – primi pečat dara Duha Svetoga;
Ispovijedi – i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha;
Euharistije – prigodom pretvorbe: rosom Duha svoga posveti ove darove da nam postanu Tijelo i Krv;
svetoga Reda u svome trostrukom stupnju daje Duha Svetoga: za službu đakona, prezbitera i biskopa.
- Nije nitko toliko primio Duha u svetim sakramentima kao svećenici i biskupi. Duh je počelo i načelo svećeničkoga djelovanja. On pročišćuje, prosvjetljuje, ujedinjuje, ravna, prašta. Ako u tijelu nema duha, onda je to mrtvilo. Ako ima duha, onda svi organi skladno djeluju. Obitelj je jedna ako je duh ujedinjuje. Župa je ili biskupija složna ako je Duh nazočan, osobito preko svećenika, odnosno preko biskupa koji je objedinjuje.
2. Biti blagovjesnikom. Svećenička je služba navjestiteljska. On propovijeda Božju Riječ. Tumači Pismo, primjenjuje ga na svakodnevni život. Donosi pomirenje čovjeka s Bogom. Navješćuje, sjedinjenje ljudi s Bogom i njihovo ujedinjenje međusobno kao i s cijelom Crkvom. Zadaća je svećenikova donositi utjehu ožalošćenima, ulje radosti mjesto ruha žalosti.
