Na blagdana Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna, prije 35 godina (1980.) u Mostaru je svečano posvećena novoizgrađena katedrala Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje, a u Neumu je prije 23 godine (1992.) sadašnji mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj msgr. Ratko Perić zaređen za biskupa.
Ova obljetnica posvete katedrale, koja se u stolnoj crkvi slavi kao svetkovina, a u svim župama hercegovačkih biskupija kao blagdan, svake godine u mostarsku katedralu okupi značajan broj svećenika, redovnika, redovnica i vjernika na zahvalno Misno slavlje. Tako je bilo i ove godine. Svečanu sv. Misu zahvalnicu, u koncelebraciji s 26 svećenika, među kojima su bili provincijal hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko i generalni vikar don Željko Majić, predvodio je biskup Ratko. U katedrali punoj vjernika bilo je i petnaestak časnih sestara raznih kongregacija koje djeluju u Mostaru i u Hercegovini, a među njima i provincijalka Školskih sestara franjevaka Krista Kralja mostarske provincije, s. Franka Bagarić. Uz pratnju gudačkoga orkestra pjevanje je predvodio katedralni mješoviti zbor "Marija" pod ravnanjem don Nike Luburića. Ceremonijama je ravnao novi biskupov osobni tajnik don Marin Skender. Uz katedralne ministrante asistrirali su i hercegovački dijecezanski bogoslovi koji su čitali misna čitanja. Evanđelje je pjevao don Ivan Bijakšić koji je prije dvije godine na ovaj dan zaređen za svećenika, dok je molitvu vjernika izgovorio Dragan Matijević, hrvatski konzul u Mostaru.
Biskup je održao propovijed, koju donosimo u posebnoj rubrici, a generalni vikar u ime svih izrekao obljetničke čestitke.
Nakon sv. Mise biskup je u prostorijama Ordinarijata počastio sve pristigle svećenike, redovnike i bogoslove.
Čestitka generalnoga vikara
Preuzvišeni oče Biskupe!
Od osnutka - najprije Apostolskoga vikarijata u Hercegovini 1846. a potom njegova uzdizanja na razinu Mostarsko-duvanjske biskupije 1881. godine - do danas, Vi ste sedmi po redu pastir ove mjesne Crkve. Dvojica su bili u svojstvu apostolskih vikara: fra Rafo Barišić (1846.-1863.) i fra Anđeo Kraljević (1864.-1879.), te četvorica dijecezanskih biskupa: fra Paškal Buconjić najprije vikar (1880.-1881.) zatim dijecezanski biskup (1881.-1910.), potom fra Alojzije Mišić (1912.-1942.), msgr. Petar Čule (1942.-1980.) i msgr. Pavao Žanić (1980.-1993.). Svi Vaši predšasnici, upravo kao i Vi, uz mnoge druge pastoralne i biskupske brige i poslove, imali su jednu zajedničku: izgradnju katedrale, biskupove crkve u kojoj će snagom apostolske vlasti, s učiteljske katedre, učvršćivati braću u vjeri i voditi povjerenu im biskupijsku zajednicu.
Bilo je očekivati da se ova potreba svake mjesne Crkve riješi u prvim godinama nakon osnutka Vikarijata ili Biskupije. No, nije tako bilo. Za posvetu kamena temeljca prve mostarske katedrale, u ratu srušene i danas obnovljene župne crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru, trebalo je proći punih 20 godina. Kamen je temeljac blagoslovio fra Anđeo Kraljević, 7. ožujka 1866. da bi je nakon šest godina (1872.) blagoslovio i na liturgijsku upotrebu vjernicima grada Mostara predao. Njegov nasljednik fra Paškal Buconjić, koji je izgradio i današnji biskupski dvor, godine 1890. katedralu ustupa župi i samostanu sv. Petra i Pavla s nakanom da izgradi novu. I počela je skoro stogodišnja muka sve dok na današnji dana prije 35 godina (1980. godine) nije svečano posvećena ova katedrala u kojoj danas Bogu zahvaljujemo na svim darovima, a posebno na daru Vašega biskupskoga služenja ovoj mjesnoj Crkvi.
Stoga u ovom svečanom činu želimo izraziti svoje iskrene sinovske čestitke ovoj crkvi, majci svih crkava ove Mostarsko-duvanjske biskupije, slavljenici koja je već 35 godina, unatoč mnogim protivštinama, znak Božje prisutnosti, vjerničkoga okupljanja, liturgijskoga slavlja te sakramentalne okrjepe i duhovne utjehe. Čestitamo i zahvaljujemo svim svećenicima, redovnicama i vjernicima koji su se kao živo kamenje ugradili i ugrađuju u ovaj duhovni hram. Pokojnima Bog bio nagrada i radost, a živima snaga i pomoć!
Vi ste se, oče Biskupe, prije 23 godine spremno odazvali pozivu Pape Ivana Pavla II., svetoga, i prihvatili se odgovorne biskupske službe. Svoje biskupsko ređenje niste mogli imati u ovoj katedrali, nad kojom je sijevalo neprijateljsko oružje. Kada ste prije 22 godine preuzeli upravu biskupije i po nagovještaju kakva-takva mira, opet Vam se nametnuo prioritet: obnova porušene katedrale, biskupskoga dvora i mnogih župnih i filijalnih crkava te crkvenih institucija. Trebalo je na mnoga srca, bilo riječju bilo pismom ili potpisom, pokucati. Bogu hvala, Vaše riječi i molbe nailazile su na razumijevanje tako da danas možemo ovu sv. Misu zahvalnicu kako u ovoj katedrali tako u svim župama naših biskupija dostojno slaviti. No, dobro znamo kako Vam je na srcu jedna nova crkva - od vjernika Mostara prozvana: Nova katedrala – Crkva Kristova Uskrsnuća. Skoro je dvadeset godina kako se nastoji da se ovo djelo na slavu Uskrslomu i za pastoralno-liturgijske potrebe najbrojnije nam župe u Mostaru konačno izgradi. Problemi sa svih strana! No raduju nas neke dobre naznake koje pobuđuju nadu. Stoga u ovu čestitku za Vaše blagoslovljeno pastirsko služenje želimo utkati molitvu Trojedinom Bogu da čuje Vaše vapaje i vapaje svećenika i vjernika župe sv. Ivana apostola i evanđelista i svih vjernika ovoga grada s njihovim svećenicima, ali i usrdan poziv svim mjerodavnima, da se ovo pitanje što prije riješi i nastavi toliko željena i potrebna izgradnja.
Preuzvišeni biskupe! Mi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici danas na svetkovinu obljetničke posvete ove katedrale i na blagdan Uzvišenja sv. Križa, dok Trojednom Bogu zahvaljujemo za Vaše blagoslovljeno služenje ovoj mjesnoj Crkvi, upućujemo i molitvu da Vas po zagovoru Blažene Djevice Marije i Svih Svetih, u Vašim biskupskim molitvama i potrebama usliši, da na Vas i na Vašu službu izlije obilje svoga blagoslova očitovana u dobru zdravlju i pronicljivosti duha kako biste i ubuduće, do Božje volje, kao i do sada, crkveno i hrabro vodili povjerene Vam vjernike, a u svećenicima, redovnicima i redovnicima imali izvrsne suradnike u velikom djelu spasenja duša i proslavi Boga na ovim našim prostorima.
Sretno Vam i čestito bilo: Na mnogaja ljeta – ad multos annos!
