Na Novu godinu 2020. u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve slavio je večernju sv. Misu mjesni biskup Ratko Perić. Koncelebrirao je župni vikar don Davor, a asistirao đakon don Ante. Bila je velika studen pa se osjetilo i na umanjenu broju vjernika. Biskup je podsjetio na biblijske temelje i učiteljske istine o Marijinu bogomaterinstvu.
Svetkovina Bogorodice. Prvoga dana prvoga mjeseca nove građanske godine Katolička Crkva slavi svetkovinu Marije Majke Božje ili Bogorodice. Naslov Bogorodice seže u V. stoljeće, kada su koncilski oci u Efezu, 11. listopada 431. godine definirali dogmu Marijina bogomaterinstva. Papa Pio XI. na Božić, 25. prosinca 1931., u povodu 1500. obljetnice Efeškoga koncila, objavio je encikliku Lux Veritatis – Svjetlo istine, kojom prenosi vjerski nauk i naslov o Bogorodici i određuje da se njezin blagdan proširi na cijelu Crkvu Katoličku U nekim je zemljama ta svetkovina, na primjer u Italiji, zapovijedana, a u drugima, kao u nas, nije. Papa Pavao VI., sveti, na Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije 1967. odredio je da se od Nove godine 1968., na svetkovinu Marije Bogorodice, obilježava i Svjetski dan mira.
Kako je došlo do definicije? - Novozavjetni spisi nigdje izričito ne upotrebljavaju izraz da je Marija „Majka Božja“. Ali svakomu kršćanskom vjerniku koji čita evanđeoska izvješća očito je ovakvo zaključivanje: Budući da je Marija „Majka Isusova“ (Mt 1,16), a Isus je „Sin Božji“ (Lk 1,35), odnosno pravi „Bog“ (Iv 1,18), onda je Marija „Majka Božja“ ili kako Elizabeta veli: "Majka moga Gospodina" (Lk 1,42).
U crkvenoj Predaji prvi se put spominje riječ Marijino bogomaterinstvo u aleksandrijskom bogoslovnom krugu. Sv. Aleksandar Aleksandrijski, nadbiskup (+328), piše: "Naš Gospodin Isus Krist imao je pravo, a ne prividno tijelo iz Marije Bogorodice (Theotokos)". U sličnu stilu, ali s naglaskom na Presvetom Trojstvu, piše sv. Atanazije Veliki, također Aleksandrinac: "Ali makar je Riječ uzela tijelo iz Marije, Trojstvo uvijek ostaje Trojstvo i nema ni prirasta ni smanjenja". Na kršćanskom Zapadu prvi se služi izrazom „Majka Božja“, sv. Ambrozije, milanski biskup (339-397).
Međutim, u prošlosti bilo je i protivnika toga naziva. Nestorije (380.-451.), antiohijski svećenik pa carigradski nadbiskup i patrijarh (428.-431.), šireći heretičnu i čudovišnu nauku da su u Kristu dvije osobe i dvije naravi, došao je do zaključka da je Marija rodila samo Krista [Christotokos - Kristorodica] kao isključivo čovjeka i po osobi i po naravi, te da je besmisleno reći da se Bog rodio od Djevice. Držeći se nepopustljivo svoga izopačena stajališta, u Efezu je bio izopćen i izdvojen iz Crkve. A koncilski su oci donijeli dogmatsku definiciju o Marijinu bogorodištvu.
Kako glasi dogma? Prva Marijina dogma, matica ostalih dogma, proglašena na Efeškom koncilu, 431. godine glasi: "Ispovijedamo stoga da je Gospodin naš Isus Krist, Sin Božji Jedinorođeni, savršeni Bog i savršeni čovjek po razumnoj duši i tijelu, prije vjekova rođen od Oca po božanstvu, a u posljednjim danima radi nas i radi našega spasenja [rođen] od Djevice Marije po čovještvu, istobitan s Ocem po božanstvu, a istobitan s nama po čovještvu. Jer, dogodilo se jedinstvo dviju naravi; stoga ispovijedamo jednoga Krista, jednoga Sina, jednoga Gospodina. Po ovom svojstvenom jedinstvu priznajemo da je sveta Djevica Roditeljka Božja (Theotokos - Bogorodica), jer Bog Riječ [Logos] utjelovio se i učovječio, te iz samoga začeća sebi ujedinio hram koji je od nje uzet".
Mi se stoljećima molimo Gospi oslovljavajući je: Sveta Marijo Majko Božja!