Vijesti
12. November 2019.
Foto:
Kium

Mostarska katedralna župa Marije Majke Crkve obilježila je u ponedjeljak, 11. studenoga 2019. Dvadeset petu obljetnicu pogibije dviju vjeroučenica 8. razreda - Antonije Sesar i Danijele Vidović. Biskup Ratko prevodio je Euharistijsku žrtvu u kojoj su koncelebrirali msgr. Ante Brajko i don Davor Berezovski, a asistirao bogoslov Ante Jukić koji se sprema za đakonat. Na komemoracijskoj Misi, osim roditelja i bliže rodbine, bile su nazočne i neke od osam djevojčica koje su toga istoga dana, 11. studenoga 1994. godine, bile ranjene pred katedralom. Velik broj vjernika, koji na ovaj dan sjećanja na vjeroučenice svake godine sudjeluje i moli na sv. Misi, dokaz je da njihova žrtva ni nakon 25 godina nije zaboravljena. Za vrijeme Misnoga slavlja pjevao je Katedralni mješoviti zbor „Marija“. Tradicionalno, nakon misnoga blagoslova biskup je sa svećenicima i vjernicima sišao u predvorje katedralne kripte sv. Josipa pred spomen-ploču dviju pokojnih djevojčica, te se pomolio za njih, kao i za pokojne biskupe Petra, Pavla i Marka koji su pokopani u kripti katedrale. Katedralni svećenici i vjeroučitelji svjedoče da žrtva Danijele i Antonije nije zaboravljena iz sjećanja današnjih vjeoučenika koji pohađaju župni vjeronauk. Većina njih, redovito nakon završetka vjeronauka, zastane ispred njihove spomen-ploče i pomoli se za njihove duše.

Prenosimo neke misli iz biskupove propovijedi:

- Od početka svijeta, od prvih ljudi, praroditelja, koji su svjesno zgriješili protiv Božje zapovijedi i tako se lišili darovane im milosti Božje, prenio se grijeh i na njihovo potomstvo. Adamovi i Evini sinovi, Kain i Abel, doživjeli su posljedice roditeljskoga grijeha. Kain je iz zavisti ubio brata svoga Abela, jer je Bog pogledao na Abelovu prikazanu žrtvu, a nije uslišio Kainovu. I od tada ne prestaju svađe i ratovi među braćom, susjedima, narodima do dana današnjega.

- Prije 2000 godina po Očevu naumu Sin se Božji utjelovio iz Marije Djevice po Duhu Svetomu da ponudi pomirenje među narodima. Krist je snagom svoje ljubavi otkupio čovječanstvo svojom tjelesnom žrtvom, svojom krvlju na križu na Kalvariji, pomirujući ljude i narode međusobno i ujedno s Bogom. Ali svatko je od nas ljudi pozvan sudjelovati u plodovima toga Kristova otkupljenja. 

- Najuzvišenija molitva i žrtva neizmjerne vrijednosti jest sv. Misa koja je nekrvna žrtva Isusova s križa i koju danas prikazujemo za duše naših pokojnih vjeroučenica, Antonije i Danijele.

- A osobito je cijenjena ne samo naša ljudska molitva, upućena Presvetomu Trojstvu, nego kudikamo više naša osobna životna žrtva povezana s Isusovom žrtvom.

- Živimo u kršćanskoj nadi da je Bog pogledao na žrtvu naših vjeroučenica i da ih je primio u stanove vječne, ali to nas ne oslobađa dužnosti da molimo i prikazujemo sv. Misu za njih, jer je ljudsko spasenje u rukama Božjim. Ako te naše molitve, njima kao spašenicama, ne trebaju, zna Bog usmjeriti takve naše misne nakane za one koji su najpotrebniji spasenja.

- Mi vjerujemo da nama duše iz čistilišta mogu pomoći na zemlji, kako li nam ne će pomoći duše iz nebeskoga raja!