Prošlu sv. krizmu u Konjicu na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja 2016. godine podijelio je banjolučki pomoćni biskup dr. fra Marko Semren. I tada je bilo sedmero kandidata, kao i ove 2019. godine, također na istu svetkovinu. Župnik je fra Vlatko Soldo, a pomoćnik mu je u pastoralu fra Ferdo Boban. U samostanskom je sustavu fra Ferdo gvardijan, a fra Vlatko mu je pomoćnik. Još im je na brizi i župa Glavatičevo, gdje je fra Ferdo župnik, a fra Vlatko mu je zamjenik.
Uz pjesmu župnoga zbora, pod vodstvom sestre franjevke, procesijom kroz crkveno dvorište krizmanici s kumovima a za njima domaći franjevci, susjedni župnik iz Jablanice don Marko i tajnik don Pero te predvoditelj biskup Ratko ušli u u župnu crkvu. Kod kipa Zaštitnika župe i Naslovnika crkve biskup je izmolio molitve sv. Ivanu Krstitelju, posebno za bolesne i za djecu. Pred oltarom dvoje krizmanika izrazilo je srdačan pozdrav i obećanje da će čuvati današnje darove Duha Svetoga u svome životu i s njima marljivo surađivati. Župničku je dobrodošlicu svima izrekao i fra Vlatko.
Počinjući sv. Misu i pozivajući puk na čin kajanja, biskup je spomenuo da, osim Isusu i Gospi, još samo sv. Ivanu Krstitelju Crkva liturgijski slavi zemaljski rođendan, i to svetkovinom, a njegovo mučeništvo spomendanom, 29. kolovoza. Razlog je liturgijskom slavlju rođendana u tome što se vjeruje da je Ivan pod krilom majke Elizabete u susretu s Gospom, koja je po Duhu Svetom začela sina Isusa, mali Ivan od radosti zaigrao i u tom trenutku očišćen od ljage iskonskoga grijeha. Vjernici se oslobađaju u sakramentu krštenja istočnoga grijeha, a u sv. ispovijedi osobnih grijeha, ali se uvijek i u početku sv. Mise javno kaju da ih Gospodin učini dostojnima svoje Presvete Euharistije. A neka krizmanike učini dostojnima ove sv. krizme!
Krizmanici su čitali iz biblijskih knjiga određena misna čitanja, a don Marko Evanđelje po sv. Luki.
Biskup je u propovijedi govorio o Zahariji, koji je bio jedan od 20 tisuća aktivnih svećenika u to doba u Izraelu. Žrtva se prikazivala samo u Hramu, i to jedna prije podne, a druga poslije podne, tako da je u godini dana moglo doći u obzir oko 730 svećenika da prikažu žrtvu Bogu. Bilo je svećenika koji su prije umrli nego što bi došao red njih da žrtvuju janje Bogu. Zaharija je imao sreću da prikaže žrtvu u svetištu. I dok je kadio žrtvu obilazeći oko žrtvenika, ukaže mu se anđeo Gospodnji i objavi mu da su mu molitve uslišane: dogodine u ova doba držat će sina na rukama od svoje žene Elizabete. Zaharija na prvu nije povjerovao, nego tek kada ga je anđeo kaznio da ne će moći govoriti punih devet mjeseci. Rijetkima od najrjeđih ukaže se anđeo u Hramu, a Zaharija doživio tu milost i pokazao začudnu nevjeru. A svećenik! O, Zaharija! Zaharija!
Elizabeta nije mogla k sebi doći od čuda kada joj je Zaharija tumačio i pisao na daščici što će se dogoditi, po riječi anđelovoj.
- Krizmanici, Bog od nas traži vjeru, i samo s pomoću vjere i povjerenja mi razgovaramo i komuniciramo s Bogom. Bog nas je stvorio, on nas svakodnevno uzdržava u životu i jednoga ćemo se dana svi naći na sudištu Kristovu da položimo račun za ono kako smo u tijelu živjeli.
Kada je Elizabeta u Ain Karimu bila u šestom mjesecu trudnoće, došla joj je iz Nazareta u posjet Marija, rođakinja, u kojoj se po Duhu Svetomu utjelovio Sin Božji. Milost nad milošću. Ona nije izražavala sumnje, ali jest razumno pitala kako će se sve to dogoditi. Ona je vjerovala Riječi Božjoj. Zato joj je Elizabeta i mogla radosno čestitati: Blažena ti što povjerova... (Lk 2,45).
- Krizmanici, Gospa nam je svima uzor u vjeri u Boga. Ona je svega svoga života stalno rasla, hodočastila, u vjeri u Božju Providnost pa zato i nas razumije i može nam pomoći kod Boga ako joj se zaufano utječemo u zagovor.
Kada se dijete rodilo, jedva su se Zaharija i Elizabeta sporazumjeli kako mu nadjenuti ime. Zaharija je popustio i bilo je kako je žena rekla: Ivan mu je ime.
Sveti Luka kaže da je ruka Božja bila nad djetetom Ivanom. Dječak se ravnao prema sjeni Božje ruke koja je išla iznad njega. Kada vidi da nema sjene ispred njega, ne bi išao dok je ne bi ugledao. On je bio naumio u Jeruzalem prijaviti se među svećenike i čuti što mu je činiti: školovanje, odgajanje, službovanje, ali nije to bila volja Božja. Ivan je određen za pustinju, za propovijedanje i krštavanje naroda na obalama Jordana. Njegovo je krštenje oslobađalo od grijeha, ali nije moglo dati nikakve, a kamoli posvetne milosti. Tek se na Isusovu krštenju vidjelo pravo krštenje - Otac koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, Sin koji stoji u vodi i Duh Sveti koji je sletio na rame Isusovo. To je vrhunska milost Presvetoga Trojstva.
- Krizmanici, tako smo i mi svi kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, nakon što su se naši roditelji i kumovi odrekli zavođenja đavla i izrazili čvrstu vjeru u Trojstvenoga Boga, u Crkvu, u vječni život. Eto, upravo ćete to vi danas učiniti, ponoviti ono što su vaši roditelji prije 15-16 godina izrazili u vaše ime na dan krštenja. Vi ćete to danas potvrditi, a i mi s vama. To je sv. potvrda! I primit ćete sedam Duhovih darova koji će vas pratiti kroza život da vam glava bude mudra, razborita, puna spasonosna znanja i pravoga savjeta, i da vam srce bude puno jakosti, pobožnosti i straha Božjega.
Potom je krizmatelj pomazanjem utisnuo u čelo znak sv. križa kao trajan pečat Duha Božjega sa željom da krizmanici s biskupom ostanu u istom duhu sjedinjeni i u vjeri trajno povezani.
Sveta je Misa tekla u pjesmi, u molitvi, u pobožnosti. Svetu Pričest dijelila su trojica svećenika.
Poslije blagoslova po zagovora sv. Zaštitnika, snimljeno je nekoliko slika pred oltarom kao uspomena na ovaj svečan i jedinstvena dan u životu krizmanika. Bilo sretno i uspješno!
Fratri su pozvali goste u župni dvor, kamo se priključio i don Jozo Majić, župnik iz Kostajnice. Ugodan razgovor, gdje nije nedostajalo svećeničkih tema.