Župa sv. Marka evanđelista u Klobuku u Ljubuškom dekanatu. Nedjelja, 28. lipnja 2020. Sveta Misa u 11.00 sati. Najmanje 30 stupnjeva Celzijevih. Župnik fra Robert Jolić poredao je 17 krizmanika s kumovima ispred župnoga dvora u procesiji u crkvu Gospe Pomoćnice. Krizmatelj biskup Ratko iz Mostara. Ugodan ulazak u crkvu s klima-uređajem. Sedam-osam članova zbora s kora intonira i predvodi himan Duhu Svetomu. Krizmanici su svršeni učenici devetoga osnovne i prvoga srednje škole. Zauzeli su svoja mjesta na dužnu razmaku. Jedna krizmanica u ime ostalih pripravnika razgovijetno pozdravlja i biskupa i sve nazočne vjernike. Krizmanici su svjesni što primaju, i mole sve nazočne da im pomognu surađivati s darovima Duha Božjega u životu.
Krizmanici su zaduženi za čitanja, za molitve vjernika, za prinošenje darova. Sve obavljaju dostojno i sabrano. Svi ih vjernici pozorno prate i za njih Duha Božjega mole. Na svršetku župnik zahvaljuje i čestita krizmanicima i njihovim roditeljima i još jednom poziva ih da ostanu vjerni Duhu Svetomu i njegovim darovima. Na čestitke su došli fra Brane iz Tihaljine, fra Željko iz Vitine, don Pero iz Raskrižja.
Biskupove misli na temelju dnevnoga Evanđelja (Mt 10,37-42)
Prvo: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan“, govori Gospodin. Ovo savršeno odgovara prvoj Božjoj zapovijedi: Ljubi Boga iznad svega i iznad svih, i to svim bićem svojim, svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Bog je naš stvoritelj. On je gospodar i naše duše i našega tijela. Nitko mu nije ravan. Naša ljubav prema Bogu nije usporediva ni s jednom ljubavlju na ovome svijetu, pa ni s onom djece prema roditeljima, inače nismo Boga dostojni. Bog je uvijek viši.
Drugo: „Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“, nastavlja Gospodin. Ovdje se samo pojačava usporedba i ističe da čak ni ljubav roditelja prema djeci nije najveća na ovome svijetu. Ljubav prema Bogu treba biti veća i od roditeljske, inače nismo Boga dostojni!
Treće: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan“, nadovezuje Gospodin treću misao. Svatko od nas ima svoj križ, uglavnom različit, kao što nam je toliko toga različito. Netko boluje u prsima, netko u koljenima, netko u rukama. Nekomu ne ide škola, drugomu posao, trećemu obiteljski život. Nitko ne želi nevolju i križ. Križ sam po sebi dođe i trebamo biti spremni prihvatiti ga objeručke, dragovoljno. I Isus je kao čovjek molio u Getsemaniju da ga mimoiđe ljudski križ, kalež, raspeće, ali se svjesno i svojevoljno predao u Očeve ruke. On nam je primjer i pomoć.
Četvrto: „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“, završava Gospodin s ovom napomenom. On jasno razlikuje dva dijela života: jedan je na ovome svijetu s ljudskim naglaskom na tijelu, a trebao bi biti naglasak na duhu. Tko se zauzima da samo tijelu ugodi u hrani, u piću, u svježini, u hladovini, u neradu i neznojenju, može očekivati da će izgubiti i ovaj dio i onaj dio života. A tko se svojski zauzima za dušu, za istinu i život, za milost i svetost, za pravdu, ljubav i mir, u znoju lica svoga, u molitvi i pokori, taj će steći i ovaj i drugi život.
Peto: Darovi Duha Svetoga – od mudrosti do bogobojaznosti - upravo su u službi ovih Isusovih pravila za život. Mudrost nam kazuje da opslužujemo Isusove norme. Duh nam Sveti daj jakost da ih provodimo u životu. Sami smo nemoćni, ali s darom Duhova savjeta i razbora, možemo izdržati i pobijediti.
Krizmanici i krizmanice, molite se Duhu Svetomu da ovi Njegovi darovi uvijek budu djelatni u vama kako biste izvršili sve što Gospodin Isus zapovijeda. Tako ćete biti sretni u savjesti na ovome svijetu i sretni u blaženstvu na drugome svijetu. To je smisao ovoga mukotrpna života!