Vijesti
26. May 2019.
Foto:
Vecernji.ba

Humac, župa sv. Ante Padovanskoga, u Ljubuškom dekanatu, sv. krizma u subotu 24. svibnja 2019. u 10.00 sati. Župnik fra Ljubo Kurtović, i dekan. U koncelebraciji su još gvardijan fra Dario, fra Rade, đakonira fra Nikola Jurišić. Krizmanika 126, i to 65 sredjoškolaca i 61 srednjoškolka. Pozdravljaju na početku i zahvaljuju na kraju krizmanici. Uredno, skladno i visoko ceremonijalno. Iznad svega dostojanstveno kako se i priliči ovakvoj svečanosti jednom u životu. Župnik također pozdravlja i poziva biskupa Ratka da započne Misno slavlje. Pjeva župni zbor na koru uvježbano i kvalitetno. U crkvi vlada mir i red kao da uopće nisu u klupama nemirni šesnaestogodišnjaci. 

Iz Biskupove propovijedi. Ova je Godina proglašena misijskom. Zato ćemo malo govoriti o misijama, o najvećem misionaru kršćanstva sv. Pavlu, apostolu, kako čusmo u Djelima apostolskim (16,1-10). On je, zajedno s apostolom Barnabom, na svom Prvom misijskom putovanju (god. 45.-49.) došao do Derbe, Listre i Ikonija u Maloj Aziji, u današnjoj Turskoj. U Listri je upoznao jednu obitelj, baku Loidu, njezinu kćer Euniku, koja se udala za Grka poganina, uspješan mješovit brak, u kojem su njih dvoje imali sina kojemu je majka dala ime Timotej, a znači: Bogoslav, koji Boga časti i slavi. Baka i majka, židovke, bile su već pokrštene, otac i sin nisu. Pavao je tom prigodom pokrstio i Timoteja, koji je - kako se čini - bio punoljetan. Da je pohađao gimnaziju, bio bi svršeni maturant. Sveti se Pavao navratio i na svom Drugom misijskom putovanju (god 49.-52.), zajedno s apostolom Silom, u taj grad Listru i opet u te mješovite obitelji. Ostao mu u sjećanju mladi Timotej. Idealan mladić. Još kada bi imao misijsko zvanje! Pavao je sigurno radio na tome da se obrati i otac na kršćanstvo, ali čini se da nije uspio. Međutim otac nije priječio da svi ukućani budu kršćani. Apostol je primijetio da je Timotej uzrastao za pet godina više. Uzrastao i moralno i intelektualno i vjernički.

Sluša li vas? - pita Pavao roditelje.

- Sluša kao da je dječak, a ne odrastao mladić, upade baka u riječ. Sam se sjeti što treba uraditi. Pita za savjet kada nije siguran. Poučljiv. Sav okrenut Bogu.

- Sudjeluje li u gradskim igrama, svađama, tučnjavama? Izlazi li mu nevaljala riječ iz usta? opet će Pavao.

Bože nas očuvaj! Nikada se on ne svraća u birtije, iz kojih izlazi svako zlo, niti je ikada došao kući pijan ili premlaćen. Bježi od tučnjave, psovke, ubojstva, a toga ima svakoga dana na svakom koraku. I otac mu se drži ljudskoga poštenja, iako još nije primio krštenja, tumači gospođa Eunika.

- Kakav je mladić prema djevojkama ili djevojke prema njemu?

Nisam čula da se ikada i jedna potužila na njega, veli radosna mati. A ima ih koje bacaju oko na nj. Mnoge bi ga majke željele imati za zeta.  Svi smo u obitelji ponosni na njega. Bogu zahvaljujemo na ovomu daru.

- Dolazi li ikada policija u vas da se raspita o njemu? Zateče li se u operacijama gradskih huligana? provjerava Apostol prokušanim testom.

Ma nikada, odgovara otac. Ne zna ni što je to. Ni krađa ni laž ni kleveta ne prelazi preko njegovih ruka ni usta. Miran, drži se kuće.

Drži se još više Božjih zapovijedi, dodaje majka Eunika.

Tako Pavao za jednim ručkom sasvim spontano ispitao cijelu obitelj po Deset Božjih zapovijedi kakav je otac, kakav sin, kakva mati, kakva kći. Ne bere se s trnja grožđe, ni s bodljike smokve, govoraše Gospodin Isus.  

- Biste li vi njega dali u misije da pođe sa mnom i Silom? otvori napokon Pavao nakane svoga srca.

Mi smo voljni, samo kakav je on, odgovoriše roditelji.

A njega Bog pripremao od mladosti njegove za ovaj dan i za ovakvo zvanje. Pripremao blago ulje Timotejevo da prati žestoku vatru Pavlovu.

I tako ga Pavao povede u misije. Prođoše Frigiju i Galaciju, htjedoše u Misiju i Bitiniju, ali ne pođe im za rukom. I ukaže im se u noći neki Makedonac. „Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!“ (Dj 16,9). Eto zova misijskoga, eto tumača Božjega glasa u ljudima. Tako siđoše u Troadu, nekadašnju Troju, gdje se susretoše s Lukom, koji u Djelima napisa o Timoteju da je uživao "dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju" (Dj 16,2).

Od stotinu svojih suradnika apostol je Pavao pohvalio Timoteja iznad svih: Nemam nikoga tako srodne duše (Fil 2,20). Njemu je napisao dvije Poslanice. Njemu je ostavio polumilijunski Efez. Njemu je uputio najizbrušenije poruke kakav treba biti svećenik, biskup, apostol ili misionar (1 Tim 4,12-16). I onda i sada:

Vjernicima uzor, nad sobom pozor!

Nitko neka ne prezire tvoje mladosti!

Uzor vjernicima u riječi i vladanju!

Uzor u ljubavi, u vjeri, u čistoći!

Posveti se čitanju, poučavanju, bodrenju!

Ne zanemari milosna dara ređenja!

Neka tvoj napredak bude očit svima!

S blagošću preodgajaj protivnike!

Mladenačkih se strastvenosti kloni!

Teži za pravednošću i mirom sa svima!

Krizmanici, ima li među vama oduševljenika na "dobru glasu" koji bi pošli Timotejevim putom? U svećeništvo? U misije? Pratimo vas molitvom i kršćanskom ljubavlju.

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE