GRLJEVIĆI – Župu Grljeviće prije 100 godina, točnije 12. listopada 1919., kanonski je utemeljio mostarsko-duvanjski biskup Alojzije Mišić i stavio je pod nebesku zaštitu sv. Josipa Radnika. Povod za ovaj kanonski čin bio je u tomu što su sela, koja su ušla u sastav nove župe, bila daleko od dotadašnjih svojih župnih središta: Grljevići su pripadali župi Rasno, Lipno župi Čerin, a Borajna župi Ružići. Za središte župe izabrano je središnje selo Grljevići. Stoga se župa od samoga osnutka službeno zove: Župa sv. Josipa Radniku Grljevići. Ali, iako su ovim kanonskim činom sva tri sela ujedinjena u jednu župu, kroz cijelo vrijeme opstojanja osjećala se i nemala udaljenost koja je dovodila i do potrebe da se sastavljaju posebni “sporazumi o nenapadanju” (1936.) i o suradnji u izgradnji crkvenih objekata (1969.). A najveličanstveniji sporazum, koji nije otisnut ni na kavav papir nego u srce svih vjernika, potpisan je 1. prosinca 2019. kada je župa svečano obilježila 100 godina. Malo se tko nadao da tako jedna brojem mala župa može pokazati tako visok stupanj zajedništva i zahvalnosti, u prvom redu Bogu, a onda i Crkvi za sve darove koje je Svemogući kroz ovih 100 godina postojanja župe učinio i pojedincima i obiteljima, a onda i cijeloj župnoj zajednici.
Statistike. U ovih sto godina u župi je kršteno 2917 djece (1503 dječaka i 1414 djevojčica), krizmano ukupno 2286 krizmanika (1149 muških i 1137 ženskih), sklopljene 854 crkvene ženidbe te sakramentima opremljena i crkveno pokopana 1664 župljanina (830 muških i 833 ženske). A tko bi pobrojio tolike sakramentne okrjepe u svetoj ispovijedi i svetoj Pričesti, tolike pohode bolesnicima, duhovne razgovore i održane propovijedi, pučke misije i kateheze?!
Danas župa uz crkvu, koja je izgrađena za samo pet mjeseci (od 1. svibnja do 18. listopada 1969.) i blagoslovljena, te je od tada u stalnoj crkvenoj i sakramentnoj uporabi, ima i dvije filijalne crkve: u Lipnu (građena od 26. rujna 1971. do 13. kolovoza 1972. kada ju je blagopokojni biskup Petar Čule blagoslovio) i u Borjani (građena u 1995. godini te se u njoj već od 24. prosinca te godine slavi sveta Misa svake nedjelje).
Prvi župni stan, koji je sagrađen 1922. godine, zubom je vremena dotrajao i postao neuporabljiv za stanovanje pa je početkom ovoga stoljeća, od 2002. do 2007. izgrađen i blagoslovljen novi stan, u kojemu je dovoljno prostora za sve župne aktivnosti.
Uz crkve u Grljevićima i Borajni nalaze se i vjeronaučne dvorane. Uređena su sva groblja te u Grljevićima i Lipnu izgrađene i mrtvačnice. Želja je i vjernika Borajne da uza svoju crkvu izrade dostojno mjesto ispraćaja svojih pokojnika.
Grljeviće i Lipno podignuli su primjerene spomenike žrtvama Drugoga svjetskog i Domovinskoga rata.
U ovih 100 godina župu su pastorizirala devetorica franjevaca: fra Karlo Grbavac (1919.-1929.), fra Filip Bebek (1929.-1940.), fra Ratimir Kordić (1941.-1944.), fra Jure Zlopaša (1944.-1947.), fra Tomo Zubac (1947.-1951.), fra Svetozar Petric (1951.-1952.), fra Zdravko Zovko (1952.-1955.), fra Vojislav Mikulić (1955.-1960.) i fra Anđeo Herceg (1960.-1968.), te petorica dijecezanskih svećenika: don Pavao Filipović (1968.-1982.), don Bariša Čarapina (1982.-1996.), don Stjepan Ravlić (1996.-1998.), don Tomislav Majić (1998.-2019.) i don Ante Čarapina (od listopada 2019.). U ovome vremenu u župi je djelovalo i 6 svećenika župnih vikara: don Mato Puljić (1975.-1976.), don Ivica Puljić (1976.-1978.), don Blaž Ivanda (1979.-1980.), don Ilija Petković (1981.-1983.), don Nedjeljko Krešić (1983.-1984.) i don Anđelko Planinić (1984.-1988.).
Svi su oni u svoje vrijeme, ovisno o potrebama župe i stvarnim okolnostima, ostavili neizbrisiv pastoralni trag u ovoj župi, na duhovnom, sakramentnom i graditeljskom planu, gdje se na poseban način istaknuo don Pavao Filipović pod čijim su vodstvom izgrađene dvije crkve (u Grljevićima i Lipnu). Ne ispuštamo ni druge župnike graditelje: don Barišu koji je bio župnikom u ratnom vremenu i koji je odmah u poraću s vjernicima Borajne sagradio područnu crkvu u tom mjestu uz groblje; don Stjepana Ravlića koji je župnikovao samo dvije godine, ali uza sav pastoralni rad imao je i intervencije u obnovi župnih objekata. Don Tomislav Majić, među svećenicima poznat kao župnik graditelj, činio je zahvate na svim objektima: na župnoj crkvi, na filijalnima, na njihovim dvorištima, u grobljima, grobaljskim kapelicama, vodio i nadzirao gradnju mrtvačnica te podigao novi župni stan.
Slavlje 100 obljetnice. O slavlju 100. obljetnice župe počelo se razmišljati već na početku prošle godine. Plan je bio da se u ovoj prigodi izda i monografija župe. Na tom se poslu poprilično odmaknulo i vjerujemo da ne će trebati još puno vremena da započeto djelo bude i dovršeno. Razlog da se planirano nije ispunilo jest i ovogodišnja smjena župnika. Naime, dekretima mjesnoga biskupa Ratka Perića u rujnu ove godine dugogodišnji župnik don Tomislav Majić, nakon 55 godina marljiva svećeničkoga rada u Hercegovini (od toga u Grljevićima 21 godinu) u 83. godini života pošao je u zasluženu mirovinu. Njega je naslijedio mladi svećenik don Ante Čarapina.
U vrlo kratku vremenu don Ante je morao zajedno s vjernicima organizirati ovu veliku poroslavu. I, Bogu hvala, sve je proteklo u najboljem redu. Završnom slavlju, koje je zakazano 1. prosinca, na Prvu nedjelju Došašća, i koje je predvodio mjesni biskup Ratko, prethodila je trodnevnica.
Prvu večer, nakon polsatnoga klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodio don Bariša Čarapina, slavljena je sveta Misa, koju je predslavio don Tomislav Majić, u koncelebraciji s don Barišom i don Stjepanom Ravlićem, bivšim župnicima, te don Antom, sadašnjim župnikom i don Željkom Majićem, generalnim vikarom koji je nakon svete Mise zajedno s fra Antom Marićem održao “sat povijesti” o župi. Propovjednik je govorio na temu Euharistije.
Drugi dan trodnevnice bio je pokornički dan. Već od 17 sati vjernici su imali prigodu za svetu ispovijed. Nakon ispovijedi slavljena je sveta Misa koju je predvodio don Ivan Kordić, župljanin, župnik na Ledincu. Tema propovijedi: Molitva.
Treću večer, na uočnicu velikoga Jubileja župe, glavni je celebrant bio Augustin Kordić, konventualac, rodom iz Grljevića te propovijedao o Crkvi.
Na dan slavlja ne samo crkva nego i crkveno dvorište bili su premaleni da prime dvotisućno mnoštvo vjernika koji su se okupili na zahvalno Misno slavlje. S biskupom je koncelebriralo 18 svećenika, biskupijskih i franjevačkih. Župnik don Ante na početku je sve pozdravio a na kraju svima zahvalio na sudjelovanju i sve, nakon misnoga blagoslova, pozvao pod šatore. Zahvalnu i čestitarsku riječ izrekao je i don Tomislav Majić.
Biskup je u homiliji govorio o dvama došašćima. O prvom koje se odvijalo kroz cio Stari Zavjet u iščekivanju rođenja Isusa Krista, Emanuela – Boga s nama, i o drugom, koje seže od Betlehema prije 2000. godina do Sudnjega dana. Oba su došašća simbolizirana u ove četiri nedjelje prije Božića. To je iščekivanje u vjeri, u nadi, u pokori, u vršenju dobrih djela prema bližnjima. Zahvalio je svim župnicima koji su odgovorno naučavali, posvećivali i vodili vjernike u ovoj župi kroz stotinu godina, napose onima koji su 1968. godine izvršili mirnu primopredaju župe iz franjevačke uprave u dijecezansku, prema odluci Svete Stolice. Izrazio je radost zbog brojnih duhovnih zvanja, svećeničkih kojih ima u hercegovačkim i u drugim biskupijama, kao i redovničkih, muških i ženskih, kojih ima u domaćim franjevcima, dominikancima, salezijancima, konventualcima itd., odnosno u milosrdnicama i franjevkama. Istaknuo je da ovo i nije tako velika obljetnica župe, tek dvadeseti dio kršćanske povijesti, ali jest za nas prigoda da se upitamo kakav je naš odnos prema životu – Božjemu daru; prema Crkvi – Božjemu djelu; prema Božjim zapovijedima, koje nas vode u život vječni. Zaželio je župi nove obljetnice s brojnim i zdravim obiteljima, s raznolikim milosnim zvanjima, i da nas u župnom zajedništvu uvijek povezuju vjera, ufanje i ljubav.
