Gradina – župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja ili Glavosjeka u Broćanskom dekanatu. Stota godina njezina postojanja. Mijenjala je granice, sela i nazive, ali čvrsto stoji Gradina sa svojom ponosnom župnom crkvom. I zvonikom. I župnom kućom, starom i novom. Pedeset godina njom su upravljala braća franjevci, a, evo, nakon mirne primopredaje 1968., pedeset godina biskupijski svećenici. Deveta nedjelja kroz godinu. Prva u mjesecu, 3. lipnja 2018. Sveta Misa u 11.00 sati. Zakazana i sveta krizma za 45 pripravnika, devetoga razreda i prvoga srednje škole. Pola sata prije početka obučeni u krizmeničke bijele haljine redaju se na dvorištu ispred župne kuće. Prilazi im župnik i dekan don Đuro Bender i biskup Ratko Perić. Procesija se na župnikov znak pomiče: kadionica, križ, ministranti, krizmanici, krizmatelj.
Crkva ispunjena vjernicima. Ima ih i pred crkvom, u hladovini. Župni zbor intonira himan Dođi, Duše Presveti, pod ravnanjem kapelana don Marina Krešića. Kađenje oltara i križa. Pozdravi dvoje krizmanika i župnikova dobrodošlica. Biskup zahvaljuje i uvodi u slavlje svraćajući pozornost na divan oltarski mozaik: Hostija i Kalež = Sveta Misa, a unaokolo pet golubova okrenutih prema misnim simbolima simboliziraju Duha Svetoga = sveta krizma.
Zna se što pripada krizmanicima - osim pozdrava, tu su i misna čitanja, i molitve vjernika, i zahvala na kraju. Sve skladno pripremljeno i izvedeno. Župniku Evanđelje po sv. Marku.
Biskup u propovijedi - nakon upozorenja krizmanika da budu pozorni i pažljivi - govori o trima fazama čovjekove opstojnosti: prva, devet mjeseci u majčinu krilu; druga, do devedeset godina na ovome svijetu; treća, svu vječnost: il' u raju divna slava, il' u paklu strašan vaj!
Postoje Božji zakoni koji prate te faze, naravni zakoni, trajni, neuništivi. Ali moderni nositelji besmislene „kulture smrti“ nemilice se obaraju na te zakone života: u prvoj fazi pobačaj, u drugoj fazi u mladosti protunaravna udruženja muških s muškima, ženske sa ženskim osobama, u starosti – protunaravna eutanazija, a u vječnost ionako ne vjeruju. A pravedni će Bog svakomu uzvratiti po djelima njegovim!
Prije više godina katoličke su novine donijele slučaj da se neka žena u Nizozemskoj liječila desetak godina od neplodnosti. I Bog dao toj nerotkinji te začela. Ali ne jedno, nego - petero! Tko se s prirodom igra, priroda ga nadigra! Žena s mužem odlučila da ih troje ubije, pobaci, a dvoje zadrži na životu. Abortus je dopušten gotovo po svim europskim državama i zakonima, samo nije po Božjem zakonu. Ubojice-aborteri uspjeli su ubiti dvoje, ali nisu trećega. I do dva dana, kada je doznala, žena ponovo zovne pobacitelje da joj ubiju i toga maloga što se prekjučer nije dao. Pa kakav je to trostruki zločin! Zar ta žena zbilja misli da su djeca njezino vlasništvo? I da je ona gospodarica, a ne samo majka? I da ona ima pravo na djecu? I da dijete nije Božji dar? Kada joj je Bog dao petero, mogla ih je rasporediti tako da na svake dvije godine bude po jedno. Ali ona ne. Nego troje dala ubiti, a dvoje ostavila na životu. Kako može očekivati sreću i za sebe i za to dvoje? I odakle zna da ono troje ubijenih nije bilo posve zdravo, a ovo dvoje psihički bolesno? Ne dao ti Bog biti u savjesti te žene-ubojice, koja u sebi nema nimalo dara straha Božjega. A u kolovozu 2004. novine donijele senzaciju da je neka žena u Libiji, najprije nerotkinja, pa onda nakon višegodišnjega liječenja začela i u Jordanu rodila - sedmero. S pomoću 23 ginekologa. I sve sedmero priljubila k sebi. Nije nijedno pobacila! Boga se bojala! Sada su odrasli kao ti u prvoj klupi!
Božji je strah najveći dar. Taj nas strah početak i mudrosti, i razbora, i znanja, i savjeta, i jakosti, i pobožnosti. Strahopoštovanje prema Bogu poučava nas da poštujemo sve Božje zapovijedi: da Boga priznamo, da ga ne psujemo, nego poštujemo, da častimo njegov nedjeljni blagdan, da roditelje volimo, da na život pazimo, i na svoj i na tuđi, da ne činimo nikakve bludnosti ni preljuba, da ne krademo i ne lažemo, i da ne želimo ni krasti ni lagati.
Eto jedan od sedam darova jest ovaj sedmi – strah Božji, strah pun poštovanja, pun ljubavi prema Bogu, pun pozornosti na sve što je Božje.
U obredu krizme biskup tumači krizmanicima da su se njihovi roditelji na dan njihova krštenja u njihovo ime odrekli sotone, i njegova sjaja i zavođenja, te da su izrazili, u njihovo ime, vjeru u Boga. A sada su krizmanici poodrasli, 15/16 godina, i sami to potvrđuju i zahvaljuju roditeljima koji su ih mudro i s ljubavlju vodili i doveli do ovoga jedincatoga dana potvrđenja u vjeri i u sakramentu. I koji će ih i dalje odgovorno i savjesno pratiti kroza život da ih Duh Dobri po ravnu putu vodi!
Biskup se zaustavio i priupitao jednu vedru Magdalenu koja na nekoliko kratkih pitanja spremno i s nokta odgovara pokazujući kako se propovijed prati i pamti.
Poslije misnoga blagoslova i privatna slikanja župnik poveo goste u župnu kuću, a krizmanici s roditeljima svoje kumove i uzvanike na osvježenje u svoje domove ili obližnje restorane.
Pred župnikom je vanjska proslava Stoljetnice župe na svetkovinu sv. Ivana mučenika, Glavosjeka, i predstavljanje Zbornika o župi u rujnu ove godine.
Gradino, sretno i milostipuno!