Svećenik Dubrovačke biskupije, rodom iz neumskoga Gradca iz Trebinjske biskupije, don Martin Sentić, preminuo je u 86. godini života u ponedjeljak, 24. rujna 2018. u Svećeničkom domu u Dubrovniku.
Don Martin je rođen 1932. Osnovnu je školu pohađao u Gradcu, sjemenišnu gimnaziju u Dubrovniku, bogosloviju u Splitu i u Zagrebu gdje je zaređen za svećenika na Petrovdan 1959. Diplomirao je iz teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1960. Svećeničku je službu obavljao kao župnik:
u Vitaljini: 1960.-64.
u Čari na Korčuli: 1964.-65.
ponovo u Vitaljini: 1965.-68.
u Zatonu: 1968.-70.
u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ingolstadtu u Njemačkoj: 1970.-1998.
Umirovljen je 1998. Objavio je knjigu: Opće čovjekopravlje ili Univerzalni jurahominizam, Augsburg, 1997. Drugo prošireno izdanje u Mostaru 1998.
Svetu Misu zadušnicu u župnoj crkvi Velike Gospe u Gradcu predvodio je biskup Ratko Perić, apostolski upravitelj Trebinjske biskupije, propovijedao je biskup Mate Uzinić iz Dubrovnika, u koncelebraciji sudjelovala 24 svećenika, uglavnom iz Dubrovačke i Trebinjske biskupije, a sprovodne obrede izmolio je don Nedjeljko Krešić, gradački župnik.
Biskup je Ratko u početku sv. Mise, preporučujući Pokojnikovu dušu Božjoj ljubavi, izrazio zahvalu don Martinu za njegovu trajnu povezanost s Trebinjskom biskupijom i za njegovu pomoć koju bi davao za sjemeništarce iste biskupije. Osvrnuo se na činjenicu da je uskoro don Martin trebao proslaviti 60. obljetnicu misništva u kojem je hrabro i vjerno ustrajao. U pokajničkom činu istaknuo je da se don Martin kao svećenik zalagao za ostvarenje ljudskih prava – pri tom se služio svojom kovanicom „jurahominizam“ - temeljeći ih na Božjem zakonu, na moralu Deset Božjih zapovijedi, na Isusovu Evanđelju. Temeljni zakon koji je Bog dao ljudima i utisnuo u njihove savjesti jest „Dobro čini, zla se kloni“. To „dobro čini“ zaslužuje nagradu, a onaj tko zlo čini na se navlači kaznu. Ne na daski ljudske naravi otkinute od Boga, nego samo na ploči Božjih zapovijedi počivaju ljudska univerzalna prava, koja se ne mogu mijenjati od generacije do generacije, i koja se ne smiju zamjenjivati s pojmovima mogućnosti, sposobnosti, slobode. Bog je dao čovjeku, po ljudskoj naravi, i dužnosti i prava za koja mora odgovarati i na ovom, a pogotovo na drugom svijetu.
Poslije završna blagoslova, koji su zajednički podijelili biskupi Ratko i Mate, te obrednih molitava u župnoj crkvi i u crkvenom groblju, don Martinovo je tijelo pokopano u obiteljsku grobnicu.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
