U subotu, 4. svibnja 2019. u 10.00 sati, najavljena sv. krizma u crkvi sv. Stjepana mučenika u župi Gorica-Sovići. Sve u crkvi pripremljeno u detalje. Zbor s kora uz orgulje daje hvalu uskrslomu Kristu, a procesija ispred župnoga stana dvorištem pristupa glavnim vratima župne crkve. Ima nešto vjernika i pred crkvom. Šezdeset i osmero krizmanika iz 9. razreda osnovne škole i iz 1. razreda srednjih škola u klupama. A devedeset i dvoje prošli put, prije dvije godine, govori župnik. Kada imaš u vidu podatak - nastavlja župnik - da se do sada iz župe od 2.670 katolika upisalo u prvi osnovne tek jedanaestero djece, možda koje i u Imotski, onda se uočava drastičan pad nataliteta, rast mortaliteta, povećanje selidbe, uopće smanjenje života i živa osoblja posljednjih godina. A predivno podneblje, glavna cesta, kuće i njive pokraj ceste, mogućnosti bujanja života kao da ništa ne znače. Ljudi stoljećima grade nacionalnu i religioznu kulturu, koja se, evo, vidljivo urušava, nestaje.
Župnik se fra Stipe Marković drži preporuke s Ordinarijata da ministranti budu dječaci, a djevojčice imaju stotinu drugih stvari koje mogu pomoći u crkvi, od cvijeća do svijeća, od pjesme do čitanja i molitve vjernika. Nakon govora i dara krizmanica, župnik pozdravlja biskupa Ratka, krizmanike, njihove kumove i roditelje i sav Božji puk.
U propovijedi Biskup je, kao i na nekim drugim mjestima, govorio o daru straha Božjega, divnoga osjećaja koji štiti čovjekovu savjest da ne uvrijedi Boga, da ne pogazi čovjeka, da vjerno opslužuje Božje zapovijedi, da se drži i ljudskih i Božjih zakona. Božji strah jest doista Božji dar, koji stoji prije sama dara mudrosti, jer početak mudrosti jest strah Božji. Ako misliš da Boga nema ili da te Bog ne vidi u krađi i svađi, i da te ne čuje u psovci i tučnjavi, ili da ti odobrava vrijeđanje roditelja i učitelja, onda se ludo upuštaš u sva zla ovoga svijeta. A ako ti je u srcu i u pameti strah Božji, čuvar Božjega glasa savjesti u nama, tj. uvjerenje da me Bog vidi i da će me sigurno suditi po riječima i djelima, onda se moram drukčije ponašati. Tko je čovjeku dao oko, a da sam ne vidi? Tko je čovjeku dao uho, a da sam ne čuje? Tko je dao čovjeku noge, a da ga ne može stići, naravna mi logika to pokazuje. Evo ova je naša domaća Crkva odlučila da sv. krizmu sa sedam darova Duha Svetoga dijeli učenicima na svršetku osmogodišnje ili na početku srednje škole, da sve razumno probuđene učenike potakne na još čestitiji ljudski i kršćanski život. Domaći nas i svjetski mediji iz dana u dan bombardiraju vijestima o samouništenju života:
- tu su sustavni i zakonski pobačaji na razini države i svijeta;
- sve proširenija eutanazija u pojedinim zemljama ne samo starijih osoba koje su nemoćne, nego i djece s poteškoćama u razvoju, samo da kažu da žele umrijeti;
- sve učestalije odvraćanje mladeži od naravna zakona ženidbe muška i ženska, a
- sve veće zavođenje ljudi da njeguju Bogu mrsku homoseksualnost odnosno lezbijstvo kao naravnu deformaciju protiv života;
- sve veće poučavanje djece da uoče razliku između naravna spola i umjetna džendera i da prihvaćaju džender (gender) itd.
Sve su dosadašnje civilizacije u povijesti svijeta nestale onoga vremena kada su udarile na naravni život, naravni zakon nazvali nenaravnim, a abnormalni život nazvali normalnim.
Duh vam, krizmanici, daje pravu mudrost i razbor da to upoznate. Daje vam pravo znanje i savjet da to obdržavate. I daje vam dar jakosti da se u tome učvršćujete.
Isus u današnjem Evanđelju (Iv 6,16-21) ohrabruje svoje učenike na Genezaretu, koji su se prepali „sablasti“ nad jezerskom vodom. „Ne bojte se! Ja sam!“ On je moćan hodati po vodi kao po kopnu. Ako je s nama Gospodin, nemamo se koga ili čega bojati. On je pobijedio i smrt i grijeh i đavla paklenoga. I tko je s Gospodinom, taj je također moćan pobijediti smrt i uzročnika smrti – grijeh, kao i uzročnika grijeha – đavla!
Nijedna nam zapovijed Božja nije lakša za obdržavanje od svetkovanja Danja Gospodnjega, Nedjelje: 56 puta u godini, uključujući i četiri zapovijedana blagdana, a jedan je dan u tjednu i jedan sat u danu, dakle svega 56 sati u godini koja ima: 8.766 sati. I mi ni to ne opslužujemo, jer samo 35% vjernika redovito pohađa sv. Misu, taj jedan Dan i sat u tjednu. Kako ćemo tek opsluživati druge zapovijedi koje su teže?!
Poslije župnikove zahvale i misnoga blagoslova slikanje na stepenicama u crkvenom dvorištu na ovaj dan koji nam učini Gospodin.