Sigurno se ni o jednoj osobi u Katoličkoj Crkvi u Hrvata nije toliko pisalo i raspravljalo, u domovini i u svijetu, kao o Alojziju kardinalu Stepincu, nadbiskupu zagrebačkom (1898.-1960.). O njemu je napisana cijela biblioteka članaka, vijesti, osvrta, ogleda, komentara, knjižica, magistarskih i doktorskih teza, knjiga. Objavljivalo se na raznim jezicima u raznim prigodama, i pod duhovnim i pod političkom vidom, gotovo svake godine od l945. naovamo. Spomenimo samo neke istaknutije knjige i autore. Na talijanskom su o Kardinalu pisali: Cavalli, Piovanelli, Istranin, Batelja; na engleskom: O'Brien of Tholmond, Derrick, Pattee, Eterovich, Raymond, Alexander; na francuskom: Dragoun, Pezet, Landercy; na njemačkom: Bauer; na hrvatskom u inozemstvu: Jesih, Zagrebiensis, Beluhan, Benigar, Baton, Nikolić, Tomas; u domovini: Stanić, Blažević, Cvitković, Landercy je preveden 1989. u Đakovačkim Selcima, te na srpskom: Stanojević, Dedijer, itd.
Nedavno su u izdanju Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu izišle 2 knjige J. Batelje: Najljepše Mariji. Misli blagopokojnoga kardinala-nadbiskupa Alojzija Stepinca o štovanju Majke Božje, i druga, Živjeti iz vjere. Duhovni lik i pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca. Ova druga jest doktorska radnja (dijelom već objelodanjena na talijanskom), koju je autor branio na Institutu duhovnosti pri Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu 1984. g. To je zacijelo dosad najproučeniji pogled na Kardinalov duhovni lik i pastirsku brigu za povjerene mu duše, iznesen na 335 stranica velikogA formata na temelju izvornih spisa i pisama. U prvom dijelu prikazan je Tražitelj Božje volje u mladenačko doba od obiteljskog ozračja do biskupskog ređenja 1934. g. U drugom je dijelu opisan Hrabar i neumoran pastir, promicatelj mira, sloge, molitve i rada. Treći dio sadrži Kardinalovo Osobno svjedočanstvo za vjeru, gdje je obuhvaćen njegov ljudski, nacionalni i crkveni stav u mijenama društvenih zbivanja i u sužanjstvu u Krašiću, s Dodatkom triju Kardinalovih pisama, među kojima i ono nadbiskupu Hurleyu, regentu nuncijature u Beogradu, 1946., koje prikazuje odnose Crkve i države poslije rata, ovdje prvi put objavljeno. Tko se god želi susresti s autentičnim Stepincem, ne samo s razglašenim otpornikom predratnoj, ratnoj i poratnoj nasrtljivoj vlasti, nego s duhovnom njegovom biografijom, s čovjekom savjesti, svjedokom trajnih vrjednota i velikanom Crkve u Hrvata u jednom od njezinih najtežih razdoblja povijesti, posegnut će za ovim dokumentiranim djelom. Iz knjige sustavno i razvojno izrasta osvojiteljski lik Stepinčev, dozrio na putu rada i patnje do vrhunskog svjedočenja koje Bog preko Crkve obično nagrađuje čašću oltara. Bila je potrebna ovakva knjiga, ali bi i njoj bolje pristajao opsežniji zaključak i imenski popis.
---------------
Objavljeno u: Glas Koncila, 51/1990., str. 12.
