Propovijed biskupa Ratka u mostarskoj katedrali na Cvjetnicu, 20. ožujka 2016. godine
Nalazimo se u posljednjim danima, u Velikom tjednu, Isusova javnoga života na zemlji, u Jeruzalemu. Cvjetnica je veličanstven dan za Isusa: „sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ (Lk 19,37). Pa ipak sva ta pompa i vika, trijumf i ovacije, uzdignuta prašina tolike mase djece, žena, muškaraca koji su došli u Jeruzalem na proslavu Pashe ili Vazma, te izvikuju Hosana! Hosana! nije Isusa nimalo zanijela, opila, kako se to kaže. Isus je savršeno miran, uravnotežen, ništa ga ne može izbaciti iz zdravih osjećaja i iz savršena znanja o skoroj budućnosti Jeruzalema. Farizeji se bune protiv toga cvjetničkog događaja, čak se usmjelili Isusu prigovoriti da ušutka svoje učenike, koji su podigli graju: Učitelju, prekori svoje učenike, da ne viču i ne trijumfiraju! A on im odgovori: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će govoriti!“ (Lk 19,39-40).
Isus se ne boji, ni tada ni ikada, uputiti riječi teške istine nad voljenim gradom: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća“ (Mt 23,37-38).
Božja strpljivost. Ove Isusove ozbiljne riječi pokazuju koliko je Bog strpljiv s Jeruzalemcima, s nama, našim odbijanjem ponude i milosti Božje. Štoviše, Jeruzalem je ubio tolike proroke i učitelje koji su dolazili u ime Božje propovijedati, ali Bog se u svojoj neshvatljivoj strpljivosti ne okanjuje svoga plana spasenja, nego šalje i Sina svoga jedinoga. Sin je savršeno svjestan što će se dogoditi i kazuje ljudima u prispodobama da će vinogradari ubiti i Baštinika, njega. Židovi su to dobro razumjeli, kao i mi danas. Tu vidimo doista bezgraničnu strpljivost Božju s ljudima. Ali nije naše da iskušavamo strpljivost Božju, osim ako nam je stalo da dobijemo po glavi!
Božji poziv. Ovdje se u Isusovim biranim riječima - „koliko li puta htjedoh okupiti“ - i biranim slikama - „kao što kvočka okuplja piliće pod krila“ - čita sva ljubav Božja: Koliko puta htjedoh okupiti tvoju djecu na vjeronauk, na molitvu, na sakramente, na razmišljanje o životu, ovom i budućem, kao što kvočka okuplja svoje piliće da im dadne hrane, da ih obrani od pogibelji, ali vi, kao pilići bez pameti i iskustva, sve to prezreste, odbiste, digoste se i na Sina, baštinika. I htjeli biste se provući zdravi i čitavi između gladnih lisica ovoga svijeta!
Ljudski otpor. Pročitani evanđeoski odlomak pokazuje koliko je čovjek zao pa odbija i završni Božji poziv na spasenje. Ljudi očima gledaju svu vanjsku slavu Isusovu, slušaju njegove riječi koje su čelično logične, smislene, pune upozorenja i upućuju na vječnost. Ali oni to svjesno i namjerno odbijaju. Ljudi misle da se sami svojom moću i pameću, svojom vojskom i vještinom mogu spasiti, osloboditi grijeha i smrti, pobijediti i đavla paklenoga. A ne mogu bez Boga. Bog poštuje ljudsku slobodu, koju ne može više uništiti, jer joj je odredio vječnost, ali je čovjekovo hoće li ta sloboda biti puna ili prazna, sretna ili nesretna.
Ljudske posljedice. Božja je strpljivost neizmjerna, ali nije čovjek neizmjeran. Postoje ljudske odluke koje izazovu posljedice u ovom vremenu i prostoru. Židovi, koji su bili svojedobno pozvali Rimljane da njima upravljaju, jer nisu htjeli svoga domaćega židovskoga kralja, žele revolucijom skinuti rimski jaram sa sebe, 40-ak godina nakon ovih Isusovih proroštava. Umjesto da poslušaju Isusa, i primijene Isusovu ljubav neosvetničku, nebojovnu, neratničku, nerevolucionarnu, oni se dižu na ustanak protiv rimske vojske. Tri na trista! I onda se dogodila takva tragedija da na Hramu, slavi židovskoj, ne osta kamen na kamenu nerazvaljen. Što od naroda Rimljani nisu odvukli u ropstvo ili raspršili po svijetu, to su pobili, onesposobili i ušutkali. Napuštena im kuća! Eto posljedica ljudskoga odbijanja Božjega poziva, ne stavimo li se pod Božja krila spasa i života. Napuštena nam kuća!
Sve ljudske priče i pothvati, sve vojske i revolucije, sva kombiniranja i pametovanja, svi ljudski ustavi i sustavi izvan Isusove Istine o Bogu i čovjeku, izvan njegova Puta s križem na ramenu i Života u uskrsnuću, jesu uzaludna trka Sizifov posao.
