Župnik fra Miro Šego i župni vikar fra Danko Perutina pripremali su 85 kandidata za sv. krizmu iz prvoga razreda srednjih škola u Čitluku. Krizma je zakazana za subotu, 18. travnja u 10.00 sati. Jedan je krizmanik imao toga jutra smrtni slučaj u obitelji, pa će se on krizmati sljedećih dana u jednoj susjednoj župi, prema dogovoru župnikȃ.
Uobičajen razgovijetan i srdačan pozdrav s cvijećem krizmanice i krizmanika prethodio je župnikovoj dobrodošlici biskupu Ratku. Crkva je ispunjena Božjim narodom, a kor članovima Župnoga zbora. U župnoj crkvi Krista Kralja pjeva se i moli, tumači i sluša. Poneki omanji bezazlenko šeta crkvom da osvoji malo više prostora i upozna nova lica koja nikada nije prije vidio. U koncelebraciji je nekoliko svećenika iz susjedstva Čitlučkoga dekanata, s dekanom fra Dariom na čelu.
Propovijed je biskupova oslonjena na dnevno subotnje evanđeosko čitanje po sv. Ivanu (6,16-21), koji opisuje kako je Isus izbjegao da ga narodne mase ne zakralje u Kafarnaumu i koji se po noći ukazao apostolima na Tiberijadskome moru kako „hodi po vodi“ približujući se njihovoj lađici. Oni ga odmah ne prepoznaše, nego se neobično prestrašiše. Svi do jednoga. A Isus ih božanski osokoli: Ja sam! Ne bojte se! Riječ „Ne boj se“, pogotovo kada izlazi iz Božjih usta, daje čovjeku snagu i neustrašivost. Takva hrabrost svladava sve ljudske strahove.
Arkanđeo Gospodnji Gabriel kaže Djevici Mariji u Nazaretu: Ne boj se! Bog ima svoje velike naume s tobom. Bog je moćan sve tvoje sitne životne planove ugraditi u svoj veliki nedokučivi plan ako se dadeš voditi Božjim pozivom i poslušnošću Božjemu glasu. Marija je bila pozorna slušateljica Božjega glasa i vjerna služiteljica u njegovu nacrtu spasenja.
Isti arkanđeo Gabriel javlja se i svetomu Josipu. I njega sokoli riječju: Ne boj se! Što je u Djevici začeto od Duha je Božjega. Djevičino je začeće i čudesno i otajstveno. A ti si, Josipe, pozvan biti i bdjeti uz njezino Dijete, Sina Božjega. Nema mjesta strahu ljudskomu, koliko god ti ne mogao dokučiti sav smisao Božjega pothvata.
Svako živo pokretno biće ima u sebi instinkt straha. Taj strah čuva čovjeka od raznih životnih opasnosti i od smrti, koliko je moguće.
A mi se ljudi nemamo razloga strašiti ako je uz nas Gospodin, i to uskrsli Gospodin, koji je pobijedio svaki grijeh, đavla i samu smrt. Oni koji se drže njegova puta i uputa, i oni će pobijediti samu smrt, uskrsnućem od mrtvih.
Krizmanici, govorimo o daru straha Božjega ili o strahopoštovanju. Jest taj dar na sedmom ili posljednjem mjestu, ali Sveto Pismo ima i onu veliku istinu: početak mudrosti jest strah Božji. Strahopoštovanje je prije zadobivanja mudrosti. Strahopoštovanje jest poseban dar, osjećaj i milost po kojoj iskazujemo posebno štovanje prema Bogu izbjegavajući i najmanju uvrjedu i nedostojno vladanje pred njim. Poštuješ li ti svoju majku? – Poštujem! I svoga oca? - I svoga oca! Dobro se čuvaš da ih ne uvrijediš. Ne samo zato da te pošteno ne istuku zbog tvoga nepristojna ponašanja, nego zato što roditelji zaslužuju sve poštovanje svoje djece. Prenosi sada ovo strahopoštovanje na Boga odlučujući da ga nikada nijednom riječju ne ćeš uvrijediti, nijednim djelom ne ćeš njegovu svetu zapovijed prekršiti, od prve do desete. Onoliko smo Božji koliko imamo strahopoštovanja pred Bogom i njegovim svetim zakonom.
Sveta je Misa s krizmom, s darovima na prikazanju i sa sv. Pričešću protekla u redu i sabranosti. Na kraju Misnoga slavlja troje je krizmanika uz riječi zahvalnosti predalo biskupu košaru svega obilja, kao kada se donesu plodovi za blagoslov na Veliku subotu.
Biskup je zahvalio krizmanicima na njihovu daru i zaželio im Božji blagoslov kroz život uz riječi: Boga se boj i ništa se ne boj!
Zahvalio je i župniku na njegovu plemenitu gostoprimstvu u župnome dvoru.
