Na svetkovinu sv. Franje Asižanina, zaštitnika župe Čapljina, 4. listopada 2018., slavljena je sv. Misa u Pastoralnom centru, koji su vjernici ispunili svojom molitvom i pobožnošću. Župnik i dekan čapljinski don Ivan Kordić pozvao je biskupa Ratka da predvodi slavlje na kojem se našlo još 15 svećenika. Don Dragan Filipović uvježbao je župni zbor u pjesmi i glazbi. Ministranti su se uredno obukli i zauzeli svoja mjesta. A osobito je bilo ugodno vidjeti natrpane u prvim trima klupama s jedne i s druge strane tolike ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike. Biskup je nakon čitanja sv. Evanđelja izgovorio propovijed o sv. Franji, njegovim Spisima i o njegovu Hvalospjevu stvorenja svemogućemu Gospodinu ili Pjesmi brata Sunca.
O Franji Asiškomu (1181.-1226.), velikomu Svetcu Katoličke Crkve, kojemu danas slavimo svetkovinu u čapljinskoj župi, usporedo s njegovim izvornim duhovnim bilješkama, išle su i maštovite legende, spisi koji su njemu pripisivani, a nisu njegovi bili niti ih je on potpisivao niti odobravao. Nije on ostavio pisanih velikih i učenih djela. Nije on ubrojen među naučitelje Crkve. Nije on čak isticao da njegovi sljedbenici i sljedbenice trebaju pohađati neke visoke škole i posvećivati se velikim studijskim istraživanjima, jer se bojao da to ne bi naškodilo poniznosti koja mu je bila na srcu više nego svi akademski stupnjevi. Držao se one Pavlove: Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje (1 Kor 8,1).
To ne znači da on nije njegovao i studij, osobito prouku Svetoga Pisma, i to svesrdno preporučivao drugima. To da. I radovao se svomu suvremeniku i subratu Anti Padovanskomu (1195.-1231.) koji je bio profesor teologije u Bolonji i postao je naučitelj Crkve, 1946. Pa ipak, iako nije imao nekih visokih škola, Franjo je napisao nekoliko visoko-duhovnih knjižica, uradaka. A ta se njegova djelca mogu razvrstati u četiri skupine, kako ih već Biblioteka Svetaca raspoređuje.[1] Mi ćemo ih nabrojiti i ukratko izložiti:
1 - Zakonodavni tekstovi ili Pravilo Manje Braće. Napisao je Pravilo koje je odobrio papa Honorije III., 1223. godine. Taj je P apa odobrio i Dominikanski red, 1216., i Karmelićanski red, 1226. godine. U spomenutom Franjinu Pravilu redovničkoga života nalazi se 12 članaka, koji se odnose na kandidate i članove Reda, od njihova ulaska u Red do misijskoga apostolata „među Saracenima i drugim nevjernicima“. Napisao je također Pravilo za klarise, 1225. godine. Franjevačko je Pravilo uvelike izvorno, i s pravom se stavlja uz bok ostalih triju takvih Pravila: sv. Bazilija Velikoga, sv. Augustina Hiponskoga i sv. Benedikta opata. Što je Franjo pisao i drugima propisivao, toga se i on u životu držao. Ne može se živjeti bez pravila i bez reda. Pogotovo mi u Crkvi ne možemo živjeti ni bez zakona ni bez sustava. Tko živi tako nezakonski i nezakonito i druge zove da tako žive, taj nije samo neuredan, nego je pravi bezakonik. A tko se drži duhom i slovom pravila i reda, to je pravi redovnik i prava redovnica.
2 - Opomene i norme za redovnički život, ili Oporuka sv. Franje iz 1226. godine sa svim popratnim spisima koji odražavaju Svečev duh, nose značajne misli i dopuna su njegovim Pravilima.
3 - Pisma sv. Franje. Strogi i kritički proučavatelji pripisuju mu samo 5 takvih pisama, od mnoštva nesigurnih, sumnjivih, neautentičnih, lažnih, koja su mu se pripisivala tijekom vremena.
Prvo i drugo Pismo svim vjernicima 1215. godine,
treće svim klericima, naslovljeno O poštovanju Tijela Gospodnjega, 1222. godine.
četvrto upućeno generalnom vikaru (1221.-1227.) i poslije ministru Reda (1232.-1239.), fra Iliji, svomu nasljedniku, kako se treba ponašati prema franjevcima koji su nešto skrivili, 1223. godine, i
peto „fra Leonu“ i „fra Antunu Padovanskomu“, gdje između ostaloga piše: "Mojem predragom bratu Antunu, brat Franjo. Odobravam da predaješ teologiju braći, samo da, zbog toga studija, ne gasiš duha svete molitve i pobožnosti, kako je određeno u Pravilu".[2] Ovo čini, a ono ne propusti, pa će Bog blagosloviti. A ako si doktor iz Biblije ili teologije, a pokvarenjak iz kršćanskoga morala, nisi nikamo prispio, odnosno prispio si gdje je plač i škrgut zuba.
4 - Mistična djela molitava, hvalospjeva i slavopoja kao što su Pohvale Bogu, Služba Muke Gospodnje, 1224. godine, Pozdrav krjepostima koje on pozdravlja i promiče u svome Redu, Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji, i Pjesma brata Sunca i stvorenja, jedini spis koji je očuvan na popularnom talijanskom jeziku umbrijskoga narječja. Ovdje se slažu i oni najstroži kritički duhovi koji se drže najozbiljnijih kriterija u odabiru autentičnih Franjinih spisa. Ima, razumije se, mnoštvo izreka, rečenica, slogana, pripisanih sv. Franju u raznim njegovim biografijama.
Mi se ovdje osvrćemo na Pjesmu brata Sunca. Najprije ćemo je pročitati, a potom kratko komentirati:
Uzvišeni, svemogući, dobri Bože,
Tebi, pripada hvala i slava, čast i svaki blagoslov.
Samo tebi, Svevišnji, pripadaju,
a nijedan čovjek nije dostojan da to spomene.
Neka te, Bože moj, hvale svi stvorovi,
napose gospodin brat sunce,
jer sunce je dan i ono nam daje svjetlo.
Ono je lijepo i bljeska velikim sjajem.
Ono, Svevišnji, nosi tvoju sliku.
Neka te hvale, Bože moj,
brat mjesec i sestre zvijezde,
kojima podari sjaj, ljepotu, i mjesto na nebu.
Neka te, Bože moj, hvali brat vjetar,
i zrak za vedra i oblačna i svakog vremena,
kojim izdržavaš svoja stvorenja.
Neka te hvali, Bože moj, sestra voda,
koja je tako potrebita i ponizna, dragocjena i čista.
Neka te, Bože moj, hvali sestra vatra,
kojom rasvjetljuješ noć,
koja je tako lijepa i vesela, čila i jaka.
Neka te, Bože moj, hvali naša majka zemlja,
koja nas hrani i izdržava,
koja proizvodi mnogovrsne plodove,
šareno cvijeće i trave.
Neka te hvale, Bože moj,
oni što praštaju iz ljubavi prema tebi,
što trpe slabosti i patnje.
Blago svima što ustraju u miru,
jer ti ćeš ih, Svevišnji, okruniti.
Neka te hvali, Bože moj, naša sestra tjelesna smrt,
kojoj nitko ne može izmaći.
Jao onima što umiru u teškim grijesima!
Blago onima što se nađu u tvojoj svetoj volji,
jer im druga smrt neće nauditi.
Hvalite Boga mojega i uzvisujte ga
i zahvaljujte i služite mu u svoj poniznosti!
Rijetko je kada netko ovako jednostavno a zanosno pjevao. Dobro – Evanđelje - to je posebna, božanska pjesma! Psalmi - to je božanski nadahnuta pjesma. Ponizni Franjo Asižanin kaže da je Bog uzvišen, svemoguć, ali on je ujedno dobar, dobrostiv prema svima. Znamo to upravo po sestri kiši i po bratu suncu. Stoga Svetac najprije poziva svakoga čovjeka da blagoslivlje Boga, da mu zahvaljuje i služi na zemlji, a na kraju Pohvala potiče sve ljude da to čine u „svoj poniznosti“ svojoj. Ako nema toga predznaka poniznosti, skromnosti, sve će ispasti praporac što ječi i cimbal što zveči (1 Kor 13,1).
Brat sunce, brat mjesec, sestre zvijezde, i sve četiri kozmičke sastavnice: brat zrak, sestre voda i vatra, i majka zemlja koja nas hrani, imaju svoju ljepotu, svoj sjaj i korist. Trebaju zahvaljivati Stvoritelju za dobročinstvo stvaranja u korist čovjeka, a na slavu Božju. Franjo ističe samo onaj divni vid tih stvorenja, dok su „dobre sluge“, a ne govori o njima kada postanu „loši gospodari“ i kada izmaknu čovjeku ispod nadzora i prometnu se u njegovu katastrofu kao što su: oluje, poplave, požari i potresi.
Tu se ljudi, pozvani na hvalu Boga, promatraju u sebi samima, kao spomen Božjega blagoslova za one koji čine dobro: u prvom redu oprostitelje uvrjeda i nepravda, zatim patnike, koji u miru podnose fizičke bolove i moralne žalosti iz ljubavi prema Bogu, konačno mirotvorce, koji će se sinovima Božjim zvati. Sve to, ako ljudi poštuju Božje zakone i stupaju stopama Krista patnika i proslavljenika.
I na kraju pohvala Bogu zbog posljednje i sveopće ljudske sestrice, tjelesne smrti, koja je zlokobna samo za grješnike, a posve blažena za pravednike u Gospodinu.
Kritičari će bez sustezanja reći da je u svim ovim pohvalama izostao jedan bitan vid, a to je čovjekov rad u ovom Božjem djelu, i plodovi rada ruku ljudskih. Bog je dao čovjeku pamet i slobodnu volju da obrađuje zemlju, da iskorištava sunčevu energiju, da uređuje hidrocentrale na rijekama, da buši tunele kroz brda, da suši močvare, a najviše da obrađuje svoju dušu po Božjem projektu. A Božji je projekt, Božja volja - naše posvećenje po obdržavanju Deset Božjih zapovijedi (kao 10 prstiju, pa ako nemaš palca, kao da nemaš ruke), po primanju Božjih sakramenata, po slušanju Božje riječi.
I mi zahvaljujemo Bogu za ovo veliko svetačko stvorenje koje se zove sv. Franjo, kojega je Bog svojom milošću i svetošću oblikovao, a on se dao obrađivati, i od njega učinio silna svetca po poniznosti, poučljivosti, po služenju, po hvali i slavi koju je Franjo iskazivao Jedinomu dostojnomu.
A sve završava ne na ovome nego na drugome svijetu. „Velike smo stvari obećali Bogu, još su veće obećane nama“, veli veliki Asižanin. Ne boj se da će ti Bog ostati dužan i na ovom svijetu. Uzvratit će ti stostruko, i to s ovim progonstvima.
Ti se drži Franjinih uputa, opomena i pravila, kako se on držao Božjih zakona, zapovijedi i savjeta!
Ti budi na Božjoj strani, makar ti se činilo da đavao trenutačno pobjeđuje svojim neposluhom, svojom mržnjom, svojom ohološću.
Ti živi u strpljivosti i vidjet ćeš kako Bog vodi narod svoj preko Crvenoga mora, preko Sinajske pustinje, između velikih neprijatelja.
Ti se drži Božjega zakona u ostvarenju Kraljevstva Božjega na zemlji, a Bog će tebi dodati sve ostalo. Božja je posljednja i pobjedonosna.
_________________________
