Župnik blagajsko-bunski, don Nikola Menalo, dovršio je toranj na novoj crkvi na Buni i pozvao biskupa Ratka da ga blagoslovi. Dogovorili se da to bude kao uvodni čin u sv. Misu na svetkovinu Tijela i Krvi Gospodnje, 26. svibnja 2016. u 18.00 sati. Iz Pastoralnoga centra ušlo se s procesijom u crkvu na glavna vrata, uz glazbu i pjesmu dobro uvježbana župnoga zbora pod ravnanjem kapelana don Damira Pažina. Župnik je pozdravio predvoditelja slavlja, generalnoga vikara don Željka Majića, nekadašnjega župnika na Buni (2000.-2006.), druge svećenike i sve vjernike koji su ispunili crkvu i kor. Podsjetio je na povijest nastanka tornjeva u Crkvi i na njihovu ulogu u životu župne zajednice.
Biskup je posebno pohvalio roditelje koji su došli s malom djecom, a ona malo viša djeca s korpama punim cvijeća prosipat će latice stazom kuda se budilo nosilo Presveto Otajstvo. Zatim je sa svećenicima i ministrantima izišao na pobočna vrata i zazvao blagoslovnu molitvu pred tornjem: da se na zvuk zvona s ovoga obnovljena i dovršena tornja iz cijele župe uzdižu molitve k Bogu, a Božji blagoslovi uvijek silazili na cijelu župu.
U propovijedi biskup je govori o ustanovljenju Presvete Euharistije. Gospodin je poslao dvojicu svojih učenika, Petra i Ivana, da pripreme sve što je bilo potrebno za pashalnu večeru u Jeruzalemu:
janje, koje ih je podsjećalo kako su im praocima kuće bile zaštićene janjetovom krvlju u Egiptu, kada je nailazio anđeo zatornik;
beskvasan kruh, koji im je dozivao u pamet kruh koji se jeo u žurbi kada su bježali iz Egipta, pa nije imao kada ni uskvasati;
posudu zasoljene vode, koja im je značila ne samo slane i gorke suze koje su u Egiptu lili, nego i vode Crvenoga mora i prijelaza preko toga najslanijega mora na svijetu;
gorko zelje, kojim su se sjećali gorčine života u Misiru, zemlji „blagostanja“;
četiri vrča vina, koja su ih podsjećala na četiri Božja obećanja narodu:
- Ja ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli;
- Ja ću vas osloboditi od ropstva u kojem vas Egipćani drže;
- Ja ću vas spasiti rukom svojom ispruženom;
- Vi ćete biti narod moj, a ja ću biti Bog vaš (Izl 6,6-7).
Dvije su se Kristove riječi duboko zasjekle učenicima u srce, a trebaju se jednako tako zasjeći i svima nama, Isusovim sljedbenicima, s te Večernje gozbe i žrtve:
Prva rečenica. Isus pogleda sve unaokolo i reče im bolnim glasom: „Jedan će me od vas izdati“. Tako je tom strašnom proročkom porukom otpočeo tu veličanstvenu večer, otajstvenu Večeru i taj svečani sastanak s apostolima. I dodade: „Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!“ Kako strahovit poziv i sud, koji može samo Bog donijeti. Samo Bog zna srca naša bolje nego što mi poznamo same sebe. I onda otpoče apostolski Ispit savjesti:
- „Da nisam ja, Gospodine?“, upita Petar i brat mu Andrija.
- „Da nismo možda mi?“, dočekaše Ivan i brat mu Jakov, i tako sva Dvanaestorica. Stali se učenici listom znojiti, mučiti i pitati svaki za sebe, a poneki i naglas. I Juda, veleizdajnik, upitat će Isusa: "Da nisam ja, Gospodine?" To je bilo njihovo javno i tajno čišćenje pamćenja pred Isusom. Ispovijed. Jedini Isus zna njihove misli, riječi i čine. A Isus će im: Koji sa mnom blaguje, koji sa mnom zamače u zdjelu, taj će me izdati na djelu, a ne samo na riječi. Već me takav izdao jer pristupa ovoj čistoj Večeri nečista srca, nečista oka, nečista džepa, nečiste pameti, nečiste ruke.
Ne možemo doći na sv. Misu, na sv. Pričest, a da i mi ne ispitamo svoju savjest pred Bogom i pred Crkvom:
- Da nisam ja, Isuse, tvoj izdajnik koji te svakoga dana ili vrlo često primam u srce, a u srcu mi naslage zavisti i oholosti, prijezira ljudi i zlogovora o drugima?
- Da nisam ja, Spasitelju, tvoj izdajnik, koji svakodnevno, svjesno i hotimično, branim bezakonje u ovoj mjesnoj Crkvi, umjesto da se založim za crkvenu zakonitost, kao što traži Sveti Otac Papa, Koncil, Kodeks i Katekizam Katoličke Crkve?
- Da nisam ja, Otkupitelju moj, izdajnik tvoj, jer mi je više stalo do obzira grješnih ljudi negoli do časti, slave i zakona Boga Svetoga; čuvam se da me ljudi izdajnici ne prozovu „izdajnikom“, a nije mi važno hoće li me Isus proglasiti svojim izdajnikom?
Druge dvije rečenice koje je Isus izrekao bile su kratke i jasne. Jedna nad beskvasnim kruhom: Ovo je Tijelo moje - uzmite i jedite! I nad čašom vina: Ovo je Krv moja, koja se prolijeva za vas - uzmite i pijte svi!
Braćo i sestre: Ako nas Isus zove na svoju gozbu i žrtvu, da blagujemo njegovo Presveto Tijelo i pijemo njegovu Presvetu Krv, ispitajmo svoju savjest, očistimo srca i pameti svoje u sv. ispovijedi u kajanju pred Bogom, popravimo se i u poniznosti duha pristupimo ovoj sv. Pričesti Tijela Kristova. Samo će nam tako biti plodotvorna, blagoslovna i mironosna ova Presveta Euharistija i ova proslava svetkovine Tijela i Krvi Gospodnje.
Poslije Popričesne molitve poredala se procesija koja je, uz euharistijske pjesme, crkvenim dvorištem išla od postaje do postaje, gdje je na četiri mjesta bilo izloženo Presveto na improviziranu oltaru. Svaki se put pročitao Evanđelje, biskup pokadio Otajstvo i blagoslovio puk Božji. Na kraju je sve završilo pred oltarom s pjesmom „Divnoj dakle“, završnim blagoslovom i otpustom u Miru Božjem.
Poslije sv. Mise u pripadnom oratoriju, uz rijeku Bunu, održano je zborovanje u duhu ove velike svečanosti.
